Zrakoplov Vladimira Putina
Svaka inozemna turneja ruskog predsjednika Vladimira Putinaprilika je ne samo za demonstraciju političke moći, nego i za prezentaciju zrakoplova - simbola prestiža političkog vrha nove Rusije. Šef ruske države leti u Iljušinu-96-300 PU(M1) iz eskadrile Specijalnog avio-parka, direkcije koja se brine o zrakoplovima za potrebe ruskog šefa države i Vlade. Vrhunski širokotrupni zrakoplov dugačak je 55 metara, težak 230 tona, ima domet do 12 000 kilometara, a jedan dan leta na međunarodnoj turi košta 1,2 miljuna dolara.
S vrijednošću procijenjenom na 300 milijuna dolara, avion kojim leti Putin, ali i ruski premijer Dmitrij Medvedev, smatra se jednim od najskupljih aviona na svijetu. Po raskoši interijera je bez sumnje najluksuzniji državnički avion današnjice. Osim najsuvremenijeg sustava bliske proturaketne i protuzrakoplovne obrane (sustav “Strela 2“ i IC mamci), veze, telekomunikacije i navigacije, jednom od najčuvanijih ljudi na planeti, Putinu, na raspolaganju je i radni kabinet, četiri spavaće sobe, toalet sa saunom, sala za sastanke, soba za odmor, kabinet za rekreaciju i kuhinja.
Ovaj zrakoplov ima ugrađen sustav povećanog letnog dometa, kao i opremu za zapovijedanje oružanim snagama čak i u okolnostima nuklearnog rata pa ga neki zbog toga nazivaju i – „avionom sudnjeg dana“.
"Čudo tehnike", Iljušin IL-96-300 PU, svako Putinovo putovanje pretvara u glamurozni show u kojem sudjeluje svaki detalj: od velikog natpisa "Rusija" na bokovima, do skraćenice "PU" u nazivu koja u prijevodu znači "zapovjedni punkt". Prvi ovakav avion je izrađen za potrebe bivšeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, ali ga je za Putinove potrebe doradila jedna britanska firma, što je koštalo oko 40 milijuna dolara. Pored ostalog, ta svota novca je otišla i na sjedišta od najfinije talijanske kože, zidove presvučene ruskom svilom i orahovim drvom, najskuplje kristalne čaše, moderan televizijski sustav, tri bara u trupu letjelice, te radni kabinet veličine 10 kvadratnih metara. Uobičajena procedura je da, zbog sigurnosti predsjednika Rusije, s moskovske zračne luke „Vnukovo 2“ u razmaku od svega nekoliko minuta polijeću dva identična Iljušina. Podatak u kojem je od njih Putin državna je tajna. Nagađa se da hranu pripremaju vojni šefovi kuhinje u samom zrakoplovu kako bi bili sigurni što se stavlja u obroke. Ima li Putinov Iljušin ugrađenu kapsulu za spašavanje, koju, kako se govori, ima i avion američkog predsjednika? Ovo je pitanje na koje možda nikada nećemo dobiti odgovor… Inače, prvi u povijesti inozemni službeni let šefa Kremlja dogodio se u studenom 1943. godine kada je Josif Staljin otputovao na Teheransku konferenciju. Dodajmo da su u posljednja dva desetljeća izrađena četiri predsjednička Iljušina.
Zrakoplov Donalda Trumpa
„Air Force One“ je naširoko poznati avion američkog šefa države. To je ustvari produženi Boeing 747-200B VC-25AS, s naprednim sustavom navigacije, anti-nuklearnim štitom, sustavom za opskrbu goriva za vrijeme leta. Na serijski Boeing svoje klase podsjeća samo izvana. Međutim, iznutra je to nešto sasvim drugo. Najtočniji opis bi mogao glasiti da je to Bijela kuća s krilima. U kritičnim situacijama ovaj avion u zraku može ostati punih 7 dana bez slijetanja.
Boeing Donalda Trumpa skromnijeg je interijera. Premda nije nikada potvrđeno, godinama se nagađa da se u repu ovog zrakoplova nalazi kapsula od slitina aluminija i titana za evakuaciju predsjednika SAD-a u slučaju pogotka zrakoplova projektilom.
U funkciji letećeg bunkera predsjednički avion je bio samo jednom: 11. rujna 2001., nakon napada Al Qaide na New York i Washington. Istodobno je bio i leteće sklonište tadašnjeg Georga Busha s obzirom da se nije znalo hoće li biti još napada.
Dizajniran je da preživi elektromagnetni udar, a da pri tom svi sustavi ostanu netaknuti, usprkos činjenici da i dalje koriste tradicionalne analogne instrumente za upravljanje zato što su manje osjetljivi. Ovaj zrakoplov omogućava Trumpu da bude u kontaktu s flotom nuklearnih podmornica, čak i ako su komunikacije na kopnu uništene. „Air Force One“ je prepoznatljivu svjetloplavu boju u kombinaciji sa srebrnom bojom i predsjedničkim grbom dobio 1962. godine.
Zrakoplov Emmanuela Macrona
Francuski predsjednik Emmanuel Macron leti u 170 milijuna eura vrijednom Airbusu A300-200 kojeg je naručio još njegov prethodnik Nicolas Sarkozy.
Kada je rađen, a prema Sarkozijevim ekstravagantnim željama, francuski A300-200 deset je metara duži i dva metra viši od identičnih airbuseva ostalih europskih državnika. Ne samo to, za nekoliko metara duži je i od Trumpovog aviona.
Prema dostupnim izvorima, zrakoplov ima 12 konferencijskih sala, tri spavaće sobe, 60 biznis sjedala, te posebne filter sustave koji omogućuju prvom putniku Francuske Republike da slobodno uživa u cigaretama za vrijeme leta. Komunikacijska soba je posebno dizajnirana.
Sve poruke koje se šalju iz aviona su kodirane, a omogućeno je da predsjednik Francuske "iz zraka" vodi zemlju. U avionu se nalazi mala operacijska kabina opremljena za hitne medicinske zahvate.
Drugi svjetski državnici lete u skromnijim i po ničemu posebnim zrakoplovima. Talijanski premijer koristi Airbus 319, njemačka kancelarka također leti u identičnom zrakoplovu, kineski predsjednik leti u Boeingu 767-330R. Zbog ovog aviona je svojevremeno izbio međudržavni skandal jer su Kinezi otkrili kako su američki obavještajci za vrijeme proizvodnje u Seattleu u trup zrakoplova ugradili 27 uređaja za prisluškivanje. Čak i u spavaonici i toaletu.
Zrakoplov Kolinde Grabar-Kitarović
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović leti u CL-604 Challengeru kojeg je proizvela kanadska tvrtka “Bombardier”. U odnosu na gore nabrojane leteće rezidencije, hrvatski Challenger je daleko skromnija i dimenzijama manja letjelica primjerenija potrebama hrvatskih državnih dužnosnika. CL-604, oznake 9A-CRO, je turbomlazni interkontinentalni poslovni zrakoplov dužine 20 metara koji s članovima posade može prevoziti ukupno 19 putnika s maksimalnim doletom od 7550 kilometara. S punim spremnicima goriva može bez zaustavljanja letjeti, primjerice, na relaciji Zagreb-Vladivostok. Mnoge Vlade u svijetu koriste ovaj tip zrakoplova.
Bilo kako bilo, jedno je sigurno – letjeti se mora. I to sa stilom.
Autor DENIS KRNIĆ dugogodišnji je vojni i brodograđevni komentator iz Splita. Kao novinar intervjuirao je brojne hrvatske, europske i ruske generale, te ministre obrana. Kao novinar posjećivao je vojne baze po Europi i Rusiji među kojima zrakoplovnu bazu „Gromov“ u Žukovskom gdje se vrše ispitivanja ruskih borbenih i civilnih zrakoplova, potom najveću zrakoplovnu bazu NATO-a na Mediteranu "Decimomannu" na Sardiniji, kao i Brunssum u Nizozemskoj gdje se nalazi zapovjedništo NATO-a za sjevernu Europu. Također, napisao je brojne zapažene članke iz područja hrvatske i svjetske brodogradnje, te je izvještavao sa susreta i sajmova hrvatskih i ruskih brodograđevnih tvrtki u Moskvi.
Denis Krnić
Privatna arhivaPrijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
