Ni ptica ne može proletjeti: Najopasniji ruski zenitni sustavi

Samohodni raketni sustav ZSU-23-4 "Šilka" na Međunarodnom vojno-tehničkom forumu "Armija-2016" na vojnom poligonu Alabino.

Samohodni raketni sustav ZSU-23-4 "Šilka" na Međunarodnom vojno-tehničkom forumu "Armija-2016" na vojnom poligonu Alabino.

Grigorij Sisojev/RIA Novosti
Ruska vojska je otpočela testiranje mornaričkih verzija svojih najnaprednijih protuzračnih raketnih sustava. Zenitni sustavi su još od Drugog svjetskog rata igrali jednu od najvažnijih uloga, kako u zaštiti gradova od bombardera, tako i na fronti od neprijateljskih niskoletećih jurišnih zrakoplova.

Istu ulogu oni igraju i u sirijskoj operaciji zračno-svemirskih snaga ruske vojske, gdje čuvaju vojnu bazu Hmejmim i grad Palmiru.

Slijedi popis najubojitijih protuzračnih sustava koje posjeduje ruska vojska.

ZSU-23-4 "Šilka"

Ovaj samohodni raketni sustav je već "zašao u godine" (napravljen je 1964.), ali je i dalje jedno od najpoznatijih ruskih postignuća 20. stoljeća.

Tijekom proteklih pet desetljeća ovo oružje je primijenjeno u konfliktima u Africi, Vijetnamu, Afganistanu i na Bliskom istoku. Rafal iz četvorocijevnog oruđa kalibra 23 mm je kao nožem sasjecao sve niskoleteće ciljeve koji su mu se našli na putu. "Šilka" ispaljuje oko 3400 projektila u minuti i pretvara u "dronjke" sve što je u njezinom dometu.

Ovaj smrtonosni top je primjenjivan i protiv niskoletećih ciljeva (jurišnih zrakoplova i helikoptera), i protiv neprijateljske lako-oklopljene borbene tehnike, kao što je to bilo na primjer u Afganistanu.

Tehnika, međutim, stalno napreduje, tako da ni granate kalibra 23 mm koje su ispaljivane iz "Šilke" nisu bili dovoljno učinkovite u eventualnim sukobima s nešto jače oklopljenijim borbenim vozilima. Zbog toga je tijekom 1980-ih napravljeno novo protuzračno oružje koje koristi rakete i granate kalibra 30 mm.

Zenitni raketno-topovski sustav 2S61 "Tunguska-M1"

Prvo oružje takve vrste bio je zenitni raketno-topovski sustav "Tunguska". On posjeduje lanser vođenih raketa i dva topa 2A38M kalibra 30 mm, s tempom vatre od 5000 granata u minuti.

Za razliku od prethodnog sustava, ovaj je mogao otvarati vatru u pokretu i pomoću raketa obarati zrakoplove i helikoptere na visini od 10 kilometara.

Vremenom je "Tunguska" pretrpjela mnoštvo izmjena i modifikacija kako bi mogla odgovoriti izazovima novog doba, tako da je ona i dalje jedan od najubojitijih ruskih protuzračnih sustava. A među njih, svakako, spada i najnoviji "Pancir-S1".

Ruski "pancir"

Zenitni raketno-topovski sustav 96K6

Sadašnji ešelon ruske proturaketne obrane izgleda ovako: u prvoj liniji obrane je sustav protuzračne obrane S-400 koji "vidi" i obara sve aerodinamične ciljeve u radijusu od 400 km. Ako kroz taj prvi ešelon na bilo koji način prodru neprijateljski zrakoplovi i rakete, njima će se pozabaviti zenitni raketno-topovski sustav "Pancir-S1" koji ima dva topa topa kalibra 30 mm i 12 vođenih raketa 57E6E.

Danas se "Pancir" tretira kao krajnji ešelon zaštite civilnih objekata, vojnih baza i jednica na terenu. Ovo oružje je stvoreno za uništavanje raketa koje se približavaju cilju čak i hipersoničnom brzinom u radijusu od 20 km i na visini od 15 metara do 15 kilometara. Drugim riječima, rakete se presreću dok se približavaju cilju.

Ovaj model se od prethodnih sovjetskih modela razlikuje po tome što je u njemu sustav praktički u potpunosti automatiziran. Računala ovog zenitnog raketno-topovskog sustava samostalno fiksiraju ciljeve u zraku, poslije čega vojniku ostaje samo pritisnuti gumb "start" i uništiti posljednje ofenzivno sredstvo koje je nekim čudom prodrlo kroz štit S-400 i "Tor-M2".

U lipnju ove godine ruski proizvođači oružja su predstavili mornaričku verziju sustava koji se trenutno testira. Nakon testiranja će ruski vojni vrh donijeti odluku zaslužuje li zenitni raketno-topovski sustav "Pancir" svoje mjesto u arsenalu Ratne mornarice RF.

Više