Oružje za specijalne operacije: Diverzantski minobacač 2B25 "Gall"

Konstruiranje prigušenog minobacača se u znatnoj mjeri razlikovalo od uobičajene tehnologije u izradi prigušenog oružja. Prije svega na planu funkcionalnosti. U svakom slučaju, posjedovanje nečujnog artiljerijskog sredstva sposobnog da 82-milimetarskim granatama zaspe bespomoćnog neprijatelja u promjeru većem od jednog kilometra veoma je interesantno pripadnicima elitnog specnaza koji djeluju duboko iza leđa neprijatelja.

Nezamjenljivo sredstvo u borbenim djelovanjima

Prigušeni minobacač 2B25 "Gall" je razvila ruska tvrtka CNII "Burevestnik". Po svojoj koncepciji predstavlja jedinstveno rješenje u planetarnim razmjerima. Projektu razvoja ovog minobacača prethodila je detaljna analiza taktičke upotrebe minobacača kao oružja, na temelju iskustava iz sovjetske vojne operacije koja je izvođena na prostoru Afganistana. Utvrđeno je da minobacač i dalje ima izuzetno veliki značaj u borbenim djelovanjima, tj. da se radi o nezamjenjivom oružju kada treba iznenada i precizno napasti neprijatelja, s minama koje lete ubacnom putanjom i koje imaju učinkovit fragmentacijski učinak na živu silu neprijatelja. Minobacače su dosta uspješno primjenjivale izviđačko-diverzantske grupe specnaza, ali i slične formacije stvorene od afganistanskih mudžahedina tijekom iznenadnih, "šok" napada na protivnika. Lagan za transport, jedonostavan za manipulaciju i održavanje, jednostavna obuka, relativno velika brzina paljbe (20 i više fragmentacijsko-razornih granata u minuti) čine zbirku elemenata koji idu u prilog činjenici da se radi o izuzetno zahvalnom i ubojitom oružju.

Desantno-jurišni borbeni sastavi sovjetske vojske su često koristili minobacače kao osnovno sredstvo vatrene potpore. To je bilo izraženo tako masovno da je i taktička formacija čina voda u svom sastavu imala jedan do dva minobacača. Otprilike, formacija čina čete je u svom sastavu imala 4 minobacača 2B14 "Podnos", dok je desantno-jurišni bataljun imao cijelu bateriju težih 120-milimetarskih minobacača 2B11 "Sani". 

Kada je, primjerice, desantno-jurišni bataljun (koji se nalazio u sastavu 56. desantno-jurišne brigade) išao u napad, minobacači su stvarali toliko veliku koncentraciju ubitačne vatre da uopće nije bila potrebna asistencija teže artiljerije ili eventualna podrška iz zraka.

Minobacač specijaliziran za diverzantska djelovanja

Sovjeti su prvi put konstruirali prigušeni minobacač još davne 1981. godine, kada je tvornica GNIAP napravila eksperimentalni minobacač u kalibru 60 mm. Od ostalih minobacača se razlikovao u pogledu drugačijeg oblika osnovne cijevi i borbenog postolja. Bez obzira na sjajnu ideju, ovaj projekt nije do kraja realiziran i od njega se odustalo. Tek 2011. godini ruska kompanija "Burevestnik" predstavlja svoju verziju prigušenog minobacača, ali ovaj put u kal. 82 mm. Oružje je konstruirano za potrebe mobilnih diverzantskih grupa. Radilo se o konceptu 2B25 "Gall". 

Ključna prednost ovog minobacača, pored malih gabarita, jest primjena fragmentacijske granate 3VO35E. Prigušenost pucnja se postiže zaključavanjem barutnih plinova u specijalni dodatak mine, prilikom čega se neutraliziraju karakteristični plamen, dim i buka koji se stvaraju tijekom postupka ispaljenja mine. Dakle, pored zvučnog efekta neutralizira se i eventualna demarkacija vatrenog položaja. Isti mehanizam opaljenja posjeduje i prigušeni pištolj PSS "Vul" koji je specijalno projektiran za potrebe jedinica za posebne namjene.

Metak SP-4, koji koristi taj pištolj, ima sličan princip rada kao i artiljerijska granata 3VO35E koja se ispaljuje iz minobacača 2B25. U slučaju pištolja to dozvoljava da se bez buke i prašine neutralizira cilj na udaljenosti i do 50 metara, dok artiljerijske posade naoružane prigušenim minobacačem mogu to isto napraviti na daljini 300-400 metara do cilja, a da neprijatelj uopće ne osjeti da mu iznad glave leti mina. Usput, sama granata 3VO35E koju koristi ovaj minobacač ima vrlo znimljiv dizajn po kojem je prepoznatiljiva.

Modernizacija predviđa uvođenje šire palete specijalnog streljiva

Nedavno je predstavljen i program modernizacije ovog minobacača. Stručnjaci vjeruju da će se, pored unapređenja postolja minobacača i sredstava za njegovo bolje transportiranje, razviti i šira paleta minobacačkih granata s drugačijim tipovima bojevih glava. Borbena uporaba moderniziranog "Galla" neće samo omogućiti veću slobodu djelovanja u taktici mobilnih diverzantskih skupina, nego će i povećati sposobnost da one što bliže podiđu neprijatelju i nečujno ga unište iz neposredne blizine, odakle je nemoguće promašiti metu. Modernizacija će osigurati i smanjenje broja opslužitelja ovog minobacača na svega dva vojnika. Njegova težina od "čitavih" 13 kg i mali gabariti omogućit će transport u klasičnim borbenim ruksacima koji se nose na leđima. Strani pandani, koji su razvijeni u Europi, imaju sličan radni princip, ali im je masa znatno veća. S druge strane, njihovo streljivo je slabije od ruske granate 3VO35E. Pritom se "Gall" iz transportne pozicije prebacuje u borbeni položaj za manje od 30 sekundi - što je izuzetna karakteristika za manje sastave komandosa koji operiraju u dubini neprijateljske fronte, praktički iza leđa neprijatelju.

Vojni inženjeri koji rade na razvoju ovih sredstava napominju da će razvoj specijalnog streljiva koje smanjuje buku u perspektivi biti prilagođen i za upotrebu na ozbiljnijim artiljerijskim sustavima. Za to svakako postoji tehnička mogućnost, ali je diskutabilna taktička upotreba ovih sustava jer je ova tehnologija namijenjena isključivo za potrebe specijalnih visoko-mobilnih borbenih sastava koji izvode operacije koje podrazumijevaju atentate i iznenadne prepade duboko u neprijateljskoj pozadini. Teško je zamisliti da je samohodnoj haubici poput, primjerice, "Koalicije", koja djeluje s daljine od 50 i više km, neophodan prigušen pucanj.