Vlakovi naoružani raketama - adekvatan odgovor Moskve na američki Euro-PRO

Rusija obnavlja proizvodnju borbenih željezničkih raketnih kompleksa (BŽRK), ili jednostavnije - vlakova naoružanih interkontinentalnim raketama.

Novi BŽRK "Barguzin" bit će postavljen na borbeno dežurstvo najranije 2020. godine, i imat će šest raketa, priopćio je general-pukovnik Sergej Karakajev, zapovjednik Strateških raketnih trupa RF.

Odluka ruskog rukovodstva da obnovi proizvodnju borbenih željezničkih raketnih kompleksa može se protumačiti kao još jedan u nizu odgovora na postavljanje američkog sustava PRO u Europi koji pored raketa-presretača može lansirati i krstareće rakete velikog dometa "Tomahawk". Rusija to tretira kao prijetnju njenoj sigurnosti.

Nova raketa za borbeni vlak

Strateške raketne trupe su već posjedovale BŽRK od 1984. do 2007. godine, najprije u SSSR-u, a zatim i u Rusiji. To su bile tri divizije, s po četiri pukovnije u svakoj od njih i 12 kompozicija s po tri strateške rakete "Molodec".

Novi BŽRK će biti opremljen lakšom, ali isto tako efikasnom raketom "Rubež" RS-26 s više bojevih glava. Raketa je konstruirana u Moskovskom institutu za termotehniku, koji je i inače rodonačelnik svih ruskih strateških raketa na čvrsto gorivo - "Topolj-M", "Bulava" i "Jars".

Stari vlakovi BŽRK su bili na borbenom dežurstvu od 1984. do 1994. i kretali su na "patroliranje" iz Kostromske oblasti (330 km sjeveroistočno od Moskve), Penzjanske oblasti (640 km jugoistočno od Moskve) i Krasnojarskog kraja (4100 km istočno od Moskve).

Međutim, prema sporazumu između sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova i britanske premijerke Margaret Thatcher, ti vlakovi su početkom devedesetih "prikovani" za svoje baze i nisu ih napuštali sve do 2007. godine, kada su ove jedinice u potpunosti rasformirane.

Uzroci raspuštanja jedinica BŽRK

Zašto je Nikaragva kupila ruske tenkove?

Protiv koga Nikaragva planira koristiti ruske tenkove?

Prvi razlog radi kojeg su jedinice rasformirane je u tome što je raketa "Molodec", proizvedena u ukrajinskom Pavlogradskom zavodu za mehaniku (tada je Ukrajina bila u sastavu SSSR-a), imala kratak radni vijek (tj. brzo joj je isticala garancija proizvođača). Kada se SSSR raspao, a Ukrajina 1992. godine potpisala Sporazum START-1, Kijevu je zabranjeno da ubuduće proizvodi strateške rakete, a nije bilo drugih koje bi ih mogle zamijeniti u borbenim vlakovima.

Drugi razlog je taj što su raketni vlakovi bili vrlo teški (samo jedna raketa je bila teška preko 110 tona). Jednu kompoziciju su vukle tri lokomotive, a poslije svakog prolaska bilo je neophodno angažirati građevinsku brigadu da popravi nasipe. To je, naravno, izazivalo negodovanje Ministarstva prometa.

Treće, iako je BŽRK sa zemlje bilo teško razlikovati od običnih vlakova s ​​vagonima-hladnjačama, iz svemira ih je ipak bilo moguće prepoznati, jer nijedna obična kompozicija nije imala tri lokomotive.
Nova raketa "Rubež" koja će se koristiti na "Barguzinu" znatno je lakša od modela "Molodec", a uz to jedna raketa staje u jedan vagon. Samim tim će i vlak biti lakši, pa neće biti potrebe da kompoziciju vuku tri lokomotive, što znači da ga ništa neće demaskirati. I pritisak na prugu će biti manji. A ako se uzme u obzir da je mreža željezničkih pruga u Rusiji veoma velika i razgranata, bit će krajnje teško otkriti gdje se nalazi borbeni vlak.

Uzgred, prve borbene vlakove je počela graditi Amerika još početkom 1960-ih. Međutim, mreža željezničkih pruga u SAD-u nije toliko razgranata kao u Rusiji, a ispostavilo se da je raketni vlak daleko skuplji od silosa za lansiranje "Minutemana", tako da je Washington odustao od ove ideje.

BŽRK ne proturječi Sporazumu START-3

Stvaranjem borbenih željezničkih raketnih kompleksa "Barguzin" ne krše se obveze koje nameće Sporazum START-3 (New START). On predviđa da svaka strana ima po 700 spremnih raketa i još 100 u skladištima.

Prema službenim podacima State Departmenta od 1. travnja 2016. godine, Rusija posjeduje 521 stratešku raketu. Prema tome, Moskva ima dovoljno prostora da ponovno uvede raketne komplekse koji su 2007. godine povučeni iz eksploatacije. Uostalom, START-3 vrijedi samo do 2018. godine i još uvijek se ne zna hoće li biti produžen.

Viktor Litovkin, vojni stručnjak agencije TASS.

Sustav proturaketne obrane u Europi: Ima li opasnosti za Rusiju?