Je li Jurij Gagarin bio sretan?

Kamikaza

Gagarina su često pitali je li u svemiru vidio boga. „Malo je falilo“, odgovarao je, „do susreta s bogom“. Tijekom leta imao je barem dvije situacije koje gotovo da su ga stajale života. Jednu tijekom slijetanja, drugu u orbiti. Kasnije je Gagarin rekao: „Odlučio sam ne informirati o tome Zemlju, ne podizati paniku...

Bio je savršeno svjestan veličine rizika. Četiri puta prije leta u orbitu lansirali su lutke. Jedna od njih se nije vratila, izgorjela je. Ta se informacija čuvala u najstrožoj tajni, no svi su znali da se radi o smrtonosno opasnoj stvari: čak su znanstvenici do 12. travnja 1961. mislili da je kamikaza onaj koji se odluči na šetnju svemirom.

No Gagarin je bio iz generacije vojnika koji nikad nisu bili u ratu, djece iz ratnog vremena koji su maštali o podvizima i samožrtvovanju. A svemir mu je dao šansu da ostvari maštu. Let broda Vostok trajao je 108 minuta. To je bilo dovoljno da se Gagarin vrati na Zemlju kao zvijezda svjetskih razmjera.  

Moralno-politički karakter

Jaroslav Žalnin: Kao da sam se pripremao za pravog astronauta Prošlog ljeta je u ruska kina stigao novi film Pavla Parhomenka Gagarin. Prvi u svemiru. Svetlana Mazurova je za Ruski vjesnik razgovarala je s Jaroslavom Žalninom, 27-godišnjim glumcem koji je odigrao ulogu legendarnog astronauta.

Gagarin i još 9 kandidata za junaka trenirali su Zvjezdanom gradu, gdje se nalazi Centar za obuku kozmonauta. Naučili su ih kako trpjeti usamljenost, fizičku malaksalost, bol. Odlično zdravlje bilo je jedno od obveznih zahtjeva. Gagarin se prisjećao: „Doktori su lupkali čelićem svaku koščicu, provjeravali su kako rade svi organi – od srca do vestibularnog aparata“. Potom su trebali položiti beskonačne testove tijekom kojih je glas u slušalicama šaptao ispitaniku nesumnjvo nepravilne odgovore. U izvanrednim situacijama učili su ih kako da se oslone sami na sebe. 

Gagarin se nije nikakvim posebnim talentima isticao među posebnim kandidatima. Bio je sportske građe, malen, ali jako pokretljiv, dobro koordiniran. Međutim, testiranja nisu bila ograničena samo na fizičku pripremu. Dosta vremena je s budućim kozmonautima provodio general Kamanin. On se tako revnosno bavio moralno-političkim karakterom kao da su dečki imali za cilj agitirati izvanzemaljce za socijalističko društvo. Novinar Jaroslav Golovanov prisjeća se Kamanina kao „čovjeka koji je bio lišen osjećaja za humor, uvjerenog staljinista“. No svi su znali da je let u svemir ideološki događaj; čak ako ti se ni ne sviđa zapovjednik, moraš se s tim pomiriti.  

Prstom u nebo

Teško je prosuditi zbog čega je izbor pao upravo na Gagrina. Može se pretpostaviti da je Nikiti Hruščovu imponirao pomalo priprosti i, reći ćemo otvoreno, malointelektualni izgled tog mladića iz ruske provincije. Čovjek, koji je izabran za prvog kozmonauta, automatski je postao javna figura, „lice države“. Po svoj prilici Hruščov je upravo tako zamišljao lice Sovjetskog Saveza: otvoreno, uvjereno u vlastiti stil, pomalo glupasto...    

Osim toga, Gagarin je zapravo bio jako dobar pilot, hrabar čovjek, ozbiljno je pristupao treninzima: satima je provodio na spravama za treniranje, svako jutro trčao do besvijesti, davao je sve od sebe... Druga stvar je bila što je početkom 60-ih bilo dosta dobrih pilota i častoljubivih ljudi. 

Padajuća zvijezda

Nakon leta bojnik Gagarin je stalno putovao po svijetu, slaveći sovjetski način život. Dvije navike su mu bile potrebne na tim putovanjima: sposobnost da popije neograničeni broj žestica i umijeće da održi zdravicu. I jedno i drugo kozmonaut je znao do savršenstva. Gagarinove ispičuture bili su poznati glumci, pisci, šefovi vlade, čak i engleska kraljica.

Legenda o Bajkonuru, divovske „praćke“ iz koje izlijeću „vatrene“ rakete Sve legendarne svemirske odiseje Sovjetskog Saveza započinjale su iz jedne te iste točke na karti Zemlje – iz kozmodroma Bajkonura, koji se nalazi u zabačenoj kazaškoj stepi. Mjesto, iz kojeg je lansiran prvi umjetni satelit Zemlje, prvi uređaj koji je doletio do Mjeseca i prvi pilotirani orbitalni brod, postao je jedan od simbola nove – svemirske – epohe. Čitava priča o Bajkonuru toliko je krcata raznim bajkama, kao što to često i biva s legendarnim mjestima, da je sad teško procijeniti što je od tih priča istina, a što laž.

Kad su završila međunarodna putovanja, Gagarin je bio u jako teškom psihičkom stanju. Takvo stanje je dobro poznato bivšim sportašima, pjevačicama, glumicama. Možemo ga uvjetno nazvati „stanje padajuće zvijezde“: depresija, rastresenost, osjećaj da više nisi nikome potreban... Osobni auto, udobni stan i druge ugodnosti, koje je Gagarinu dala država, nisu mogle nadoknaditi izgubljenu energiju, nisu mu pomogli izaći iz stresne situacije. Čitav svijet mu se sad divio, a on nije bio više u formi... Takvim ljudima potrebni su specijalni antistresni programi. No oni su razrađeni tek jedno desetljeće nakon Gagarinovog leta. 

Incident u Forosu

Budući da nije bio u stanju, počeo je piti, ponašao se neprilično. Priče o njegovim alkoholnim avanturama pročule su se po čitavoj državi. Najpoznatija od takvih alkoholnih priča dogodila se s Gagarinom u crnomorskoj luci Forosu. U nesvjesnom stanju bacio se s balkona sanatorija. Gagarin je jako razbio glavu i lice, mjesec dana je proveo u bolnici. Iznad lijeve obrve imao je ožiljak, „licu države“ napravili su plastičnu operaciju koju su si tad mogle dopustiti samo holivudske zvijezde. 

Na fotografijama iz sredine 60-ih prvi kozmonaut izgleda pomalo tužno, nestao je privlačan osmijeh koji je čitav svijet zapamtio tijekom dana povijesnog leta. Imenovali su ga zapovjednikom odreda kozmonauta, i u lipnju 1966. Gagarin je pristupio treninzima programa Sojuz. Činilo se da drugi let nije tako daleko. No nikako nije mogao doći k sebi, pio je, tulumario, govorio prijateljima da je završena njegova karijera.

Posljednji let

Jurij Gagarin: Kronologija života prvog astronauta Povodom obilježavanja 80-godišnjice rođenja Jurija Gagarina Ruski vjesnik pripremio je pregled događaja iz života prvog čovjeka koji je boravio izvan našeg planeta.

Na nebu se Gagarin osjećao ugodnije nego na zemlji. Bio je profesionalni pilot, upravo mu je zrakoplovstvo davalo osjećaj vlastite vrijednosti. Svemir je ipak bilo nešto previše. Iskušenje za koje njegova psiha nije bila spremna.

Posljednjih godina neprestrano je letio. Gotovo je svaki dan dolazio na Čkalovski aerodrom i sjedao u kabinu MiG-a. Jedan od takvih dana postao je posljednji. Njegov zrakoplov pao je tijekom jednog rutinskog leta. Govorilo se da je pijan sjeo za kormilarski uređaj. Postojale su i druge verzije: ubojstvo, samoubojstvo... U Mađarskoj je izašla knjiga u kojoj se tvrdi da prvi kozmonaut uopće nije bio Gagarin, nego drugi čovjek. Zbog te laži, smatra autor, Gagarin se mučio čitav život te si je naposljetku odlučio oduzeti život. A tjednik Potpuno tajno pričao je o verziji prema kojoj Gagarin nije poginuo, već se nalazio u ludnici zbog toga što se pobunio protiv Brežnjevljeve politike. I na kraju, proročica Vanga je izjavila da Gagarin nije poginuo, već da su ga „uzeli na nebo“. Međutim, nije dešifrirala što to znači. Sve te govorancije i verzije govore o tome da je Gagarin zaista bio legendarna ličnost. Zbog polumističnih razloga, koji nisu u potpunosti razumljivi, imao je privilegiju biti prvi čovjek u svemiru. Doduše, to Gagarinu nije donijelo sreću.