Zbog sankcija Rusija obnavlja proizvodnju raketnog goriva

Ramil Sitdikov/RIA Novosti
Završena je izgradnja tvornice za proizvodnju hidrazina, čija lokacija još uvijek nije poznata, te je ove godine puštena u pogon.

Rusija ponovno započinje samostalno proizvoditi hidrazin – gorivo za punjenje raketnih motora i svemirskih uređaja. Izgradnja takve tvornice u Nižegorodskoj oblasti (oko 400 km od Moskve) završena je krajem veljače u jednoj od kćeri-struktura ruske svemirske agencije Roskosmos.

Do nedavno su isporuke hidrazina u Rusiju bile zabranjene zbog sankcija: ta vrsta goriva koristi se, između ostalog, i u vojnim programima.

Kapacitet novog kompleksa iznosi 15 tona godišnje, izvještava press-služba. Količina investicija, točno nalazište tvornice i drugi detalji zasad nisu poznati. Trenutno se ispituje oprema u tvornici i radi na pokretanju proizvodnje. Otvaranje je planirano za 2016.

 

Od čega se sastoji i gdje se koristi hidrazin

''Hidrazin je samo po sebi jednostavna organska tvar – 2 molekule dušika i 4 vodika. U raketnoj tehnici primjenjuje se njegov derivat, kad se jedna od molekula vodika zamjenjuje na složeniji spoj'', objašnjava Ivan Moiseev, znanstveni voditelj na Institutu za svemirsku politiku. ''Tad se dobiva više vodika, a gorivo postaje učinkovitije, odnosno izdvaja veću energiju na jedan kilogram težine''.

Gorivo hidrazin koristi se na gornjim stupnjevima svemirskih raketa, u generatorima. Suvremene rakete najčešće se isprva izvode u nisku orbitu, a potom se koriste generatori kako bi dospjeli do određenog cilja, za letenje i manevriranje. Što je veća masa goriva, to je skuplji let. Tako da će povećanje učinkovitosti goriva čak u minornim procentima, kao u slučaju korištenja derivatnog hidrazina, bitno smanjiti troškove.

Prema riječima Ivana Moiseeva, hidrazin je lako proizvesti, ali je jako otrovan, svrstava ga se u izvanredno opasne tvari ili u prvu klasu opasnosti. Neutralizacija goriva je jako skupa. Osim toga, za proizvodnju visokoučinkovitog goriva – derivatnog hidrazina – postoje određeni zahtjevi. Ranije je za Rusiju bilo jednostavnije kupiti hidrazin nego ga proizvoditi, no sve su promijenile sankcije.

Derivati hirazina upotrebljavaju se na ruskom nosaču raketa Proton, u motorima pilotiranih brodova Progress i Sojuz, na orbitalnim i svemirskim stanicama.

 

Gdje su ga proizvodili i kupovali

Do 1993. godini hidrazin se u Rusiji proizvodio samo u Novosibirskoj oblasti (u Sibiru). Potom ga je država kupovala u inozemstvu, uglavnom u Njemačkoj, u kompaniji Kayser Threde.

U 2014. isporuke hidrazina u Ruskoj Federaciji obustavljene su zbog pogoršanja međunarodnih odnosa. Tad su u Roskosmosu progovorili o mogućim problemima s lansiranjem Protonov-M te nove interkontinentalne balističke rakete Sarmat.

Rigorozni embargo trajao je kratko. Već je u listopadu 2015. EU odlučila isporučivati u Rusiju hidrazin i njegove derivate. No donesena je odluka da se može koristiti isključivo za lansiranje europskih svemirskih uređaja i u zajedničkim programima s Europskom svemirskom agencije, recimo, u projektu ExoMars. 

Prema riječima predstavnika Roskosmosa, u Rusiji su dotad prikupljene dovoljne zalihe goriva koje se nalaze pod sankcijama. Štoviše, proizvodnju hidrazina odlučili su riješiti unutar države. Osim Nižegorodske oblasti, još jedan projekt se realizira u Baškortostanu (1 300 km od Moskve na istok) – na teritoriju tvornice Gazprom neftehim Salavat.

 

Što će još proizvoditi

Obnavlja se proizvodnja i drugih vrsta goriva koje su dospjele pod sankcije. Do 2018. na Salavatskoj kemijskoj tvornici planira se obnoviti proizvodnja naftalina. On se upotrebljava, između ostalog, i za vojne zrakoplove T-4. Kako stoji u godišnjem izvještaju kompanije, to je povezano s predviđenim rastom potreba naftalina (do 5 000 tona godišnje) raketno-svemirske industrije Rusije do 2020. godine.

Krajem 2015. u Nižegorodskoj oblasti pokrenuli su proizvodnju drugog sankcioniranog tipa goriva za potrebe Roskosmosa – vodikovog peroksida. Sad se on koristi za nosače raketa Sojuz te u poduzećima obrambenog kompleksa.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće