Ratnici „sudnjeg dana“: 5 činjenica o jedinicama ABKO

1. Jedinice ABKO točno izračunavaju snagu nuklearne eksplozije odmah poslije udara

U ovome im pomaže stanica K-612-O za detektiranje nuklearnih eksplozija. I u slučaju onesposobljavanja borbenog sastava jedinica ABKO, stanica u automatskom režimu prikuplja sve podatke i šalje ih zapovjednom punktu. Odmah po nanošenju nuklearnih udara po Rusiji, komanda može znati razinu uništenja infrastrukture, vrijeme udara, visinu nuklearnog oblaka, daljinu rasprostiranja, tip nuklearne bojeve glave, kao i njenu snagu.

Sustav je urađen na bazi gusjeničnog oklopnog plovećeg vozila (amfibije), opremljenog sredstvima za izviđanje, geodezijsku podršku i filtriranje zraka. Vrijeme za pripremu je 30 minuta. Informacija o broju ovakvih stanica nalazi se u tajnosti.

2. ABKO koriste „Armatu“ za prebacivanje poslužitelja plamenobacača

Vozilo BMO-T je djelomični ekvivalent BVP „Armata“. Uvedeno je u naoružanje još početkom 2000-ih. S novom ruskom borbenom platformom ujedinjuje ga prije svega koncepcija. BMO-T se može smatrati teškim borbenim vozilom pješadije (BVP), s nekim svojim specifičnostima. Pruža maksimalnu zaštitu posadi i pripadnicima ABKO.

TOP-3 ruska oružja u 21. stoljeću

Osnovni borbeni tenk T-72 s izmijenjenim konstruktorskim rješenjima poslužio je kao temelj za BMO-T. Ovom borbenom vozilu za „kemičare“ glavni zadatak je prijevoz poslužitelja plamenobacača. Prevozi posadu od osam članova s 15 plamenobacača. Ima mitraljez PKM i dva laka pješadijska plamenobacača LPO-97. Dopunsko naoružanje čini 12 bacača dimnih kutija 902B „Tuča“ („Oblak)“.

3. Jedinice ABKO imaju najsmrtonosnije oružje

Ove jedinice imaju gotovo najstrašnije i najsmrtonosnije oružje – teške plamenobacačke sustave  – „Buratino“ i „Soncepek“ („Pripeka“).

Ovakva artiljerija se 20 godina smatrala tajnim oružjem. Izašla je iz tajnosti kada je 2000. godine primijenjena protiv terorista u Čečeniji. Pošto se oblak sastoji od smjese i zrak, sav kisik u oblaku stupa u reakciju u trenutku eksplozije.  Proces je brz (djelići sekunde), tako da poslije detonacije, kada pritisak naglo skače, slijedi nagli pad pritiska (ispod atmosferskog): iscjepaju se pluća, pucaju oči i bubne opne, kidaju se unutarnji organi.

U usporedbi sa svojim prethodnikom, TOS-1 „Buratino“, „Solncepek“(„Pripeka“) dobio je 30 projektila umjesto 24. Vozilo koriste ruske jedinice u borbi protiv ID u Siriji.

4. ABKO bi mogli uništiti čak i Terminatora

Ni Terminator ne bi imao šanse kada bi se sudario s ruskom jedinicom ABKO, opremljenom lakim pješadijskim plamenobacačem LPO-97. Svojim termobaričkim projektilima LPO pravi detonacije i spaljuje sve oko sebe u promjeru od 5 metara oko pogođenog cilja. Pritom, strijelac upravlja vatrom kako u zatvorenom prostoru, tako i na otvorenom, dok se nalazi u vozilu. U komplet plamenobacača ulaze četiri termobarička projektila. Domet vatre je 500 metara, ali je siguran za primjenu i na bliskoj udaljenosti od 9 metara.

5. Kontaminiranu tehniku „kemičari“ suše „fenom“ od avionskog motora

Za dekontaminaciju tehnike jedinice ABKO koriste avionske motore, montirane na vozilo TMS-65. Sustav radi kao veliki fen koji raspiruje kiselinu za dekontaminaciju oklopnog vozila u pokretu. Obično se koriste motori lovačkog aviona MiG-15, ali s 30% snage. Ako bi se pojačao na 50%, prevrnuo bi oklopno vozilo. Ponekad se susreću motori najrazličitijih lovačkih aviona, uključujući i češke.

Od jurišnih aviona do umjetnog srca: Iz povijesti kompanije Suhoj