Tri prototipa tenka Armata: Eksperimentalni tenkovi ruske vojske

Izvor: Konstantin Evgenjev / Ria Novosti.

Izvor: Konstantin Evgenjev / Ria Novosti.

Objekt-477, Objekt-775 i Objekt-640 ''Crni orao'' – to su eksperimentalni tenkovi ruskih konstruktora koji nikad nisu ušli u proizvodnju. No njihova neobična rješenja postala su temelj za razradu najnovijeg bojnog vozila ruske vojske – tenk Armatu.

Objekt-477 ''Čekić'' 

Sredinom 80-ih godina inženjeri nekoliko sovjetskih konstruktorskih biroa odlučili su napraviti ratno vozilo s nenastanjenom kupolom tenka. U novom projektu presjecala su se rješenja koja su se pokazala kao ispravna, ali i neobične sheme novih komponenti.

''Čekić'' je, prema zamisli konstruktora, trebao imati top kalibra 152 mm, koji bi bio najmoćniji u ono vrijeme, i impresivnu ratnu opremu za oružje tog kalibra: 34/35 pucnjeva s različitom vrstom municije. Objektu-477 komentira Sergej Suvorov, stručnjak za oklopno naoružanje i vojnu tehniku:

''Objekt-477 može se samo djelomično smatrati tenkom s nenastanjenom kupolom. Ono što ga razlikuje od ostalih serijskih tenkova je činjenica da se ekipa nalazi ispod krova trupa. Na samom trupu nalazi se samo top s automatom za punjenje, nišan te neki drugi sistemi i agregati, koji osiguravaju izviđanje ciljeva i učinkovitost vatre''.  


Rubin u okviru Pavla Isakova: Objekt-775
 

Početkom 60-ih u modi je bio drugi trend: raketna tehnika i njezina masovna primjena. Moda nije zaobišla ni oklopno naoružanje i tehniku. 1964. grupa inženjera Čeljabinske tvornice za traktore, na čelu s Pavlom Isakovom, konstruirala je prvi sovjetski raketni tenk, koji je dobio naziv Objekt-775.

Tenk je bio konceptualno lišen mogućnosti pucanja običnim tenkovskim granatama. Umjesto tenkovskog topa ratno vozilo su opremili lansirnim uređajem kalibra 125mm. Iz njega se moglo pucati dirigiranim raketama Tajfun i nedirigiranim reaktivnim granatama Bur raketnog kompleksa Rubin. ''Raketni tenk'' Pavla Isakova imao je sve šanse da pobijedi u borbi, ipak su u njegovoj konstrukciji primijenili čitav niz nestandardnih rješenja. Jedno od takvih rješenja bilo je  hidropneumatska suspenzija, pomoću koje se ionako nizak tenk mogao još više ''stisnuti uz zemlju''. Na taj način se smanjio klirens.

Bez obzira na to što se projekt niskog tenka nikad nije proizvodio, za konstruktore tenkova otvorena je čitava nova oblast u razradi takvih vozila. Kasnije su se počeli pojavljivati ''lovci na tenkove'', koji su, za razliku od teških vozila, bili kompaktnije veličine i imali moćno oružje.


Objekt-640: Crni orao

Najviše pozornosti u suvremenoj povijesti oklopne tehnike posvećeno je projektu tenka s plinsko-turbinskim motorom. Objekt-640, koji je prvi put predstavljen sredinom 1990-ih, lako se mogao zrakom prebacivati u potrebnu regiju.

Na planu zaštićenosti Objekt-640 je isto jako dobro osmišljen: osim impresivnog oklopa i sistema dinamičke obrane Kaktus, za tenk je predviđen i sistem aktivne zaštite Drozd-2, koji uništava dirigirane rakete koje lete do tenka ili reaktivne granate ručnih protutenkovskih minobacača.

Za RBTH komentira Sergej Suvorov, stručnjak na polju oklopnog noružanja i vojne tehnike: ''Bez obzira na mnoga suvremena konstruktorska rješenja, koja su se koristila pri konstruiranju novog tenka, serijska prozvodnja Objekta-640 ipak nije započela. Razlog je odluka tadašnjeg rukovodstva Oružanih snaga RF da odustane od korištenja plinsko-turbinskih motora. Kupola tenka, koja mu je dala poznate konture, naposljetku je unificirana te se mogla stavljati na šasije različitih tenkova, uključujući i strane''.

Novi izumi na Objektu-640 otvorili su konstruktorima gotovo čitavo svjetsko tržište. Tenk ipak nije ušao u naoružanje, ali je dao svoj prilog u konstrukciju novog glavnog tenka Armata, koji će uskoro stići u vojsku''.

Skraćena verzija originala:  http://tvzvezda.ru/news/forces/content/201503161037-s1m5.htm

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće