"Različitost jezika može dovesti i do različitosti u mislima, koja je opasna po crkvu", zapisao je Nikolaj Karamzin u "Povijesti ruske države", opisujući stavove svećenstva iz doba vladavine Borisa Godunova. Bio je to odgovor crkve na carevu inicijativu da se u Moskvi otvori prvo sveučilište po zapadnom modelu i da se u njemu angažiraju predavači iz inozemstva. Godunov se, naime, čitavo stoljeće prije Petra I. odlučio okrenuti tradiciji europskog obrazovanja, ali je morao odabrati drugačiji put do svog cilja.
Izgubljeni studenti
Car je pronašao način da ostvari svoju ideju. 1602. godine poslao je 18 mladića da uče latinski i strane jezike u europskim zemljama. Četvorica su otišla u Englesku. Elizabeta I. pristala ih je primiti i prihvatila je uvjet Borisa Godunova da ruski studenti tijekom školovanja neće biti prisiljeni promijeniti vjeru. Po povratku u domovinu trebali su stupiti u službu tadašnjeg odjeljenja za vanjske poslove (Posoljski prikaz).
Četvorica Rusa raspoređena su na različita sveučilišta. Sin visokog državnog službenika u Rusiji (u rangu današnjeg ministra) Grigorija Olferjeva Nikifor upućen je na Cambridge.
Tu je najprije studirao na Koledžu svetog Ivana (St John's College), a zatim na Koledžu Clare (Clare College). Ali 1605. godine Boris Godunov iznenada je preminuo, Lažni Dimitrij ušao je u Moskvu, a u Rusiji je nastupilo Smutno doba. I tek 1613. godine, kada je na prijestolje došao car Mihail Fjodorovič Romanov, Rusija se sjetila svojih studenata. Ruski izaslanik Aleksej Zjuzin odlučio se raspitati o njima i bio je neugodno iznenađen. Trojica ruskih studenata već su posložila svoj život u inozemstvu: Sofon Kožuhov i Kazarin Davidov radili su za Istočnoindijsku kompaniju na Borneu i Javi, Fjodor Kostomarov se kao kraljev tajnik našao u Irskoj. U blizini je ostao samo Nikifor Olferjev. Samo što se sada zvao drugačije – Nikephor Alphery.
Vratite Olferjeva
Ispostavilo se da je Cambridge uspio završiti zahvaljujući pomoći obitelji Johna Bidella s kojim se upoznao tijekom školovanja. Bidellov otac trgovao je s Rusijom i odlučio financijski podržati mladića koji se našao daleko od svog doma. Osim toga, Nikifor je primio anglikansku vjeru. Već samo iz tog razloga put u domovinu bio mu je zatvoren.
Oni koji bi podlegli grijehu hereze strogo su kažnjavani: u ljetopisima se sreću upute o tome da se otpadnici od vjere spaljuju ili živi zakopavaju u zemlju. A u Rusiji je zabrana napuštanja pravoslavlja bila na snazi sve do 1905. godine.
Ali izaslanici nisu tako lako odustali. "Neka je i otpadnik od vjere, ali Alphery se mora vratiti kući." Parlamentu i kralju Jakovu I. slali su gomile molbi. Prijetili su narušavanjem odnosa između zemalja i teškoćama po engleske trgovce u Rusiji. Tvrdili su da je Nikifor jednostavno zbog mladosti počinio grešku. Čak su ga pokušali oteti.
Alphery je 1618. godine dobio parohiju u Huntingdonshireu, oženio se kćeri pastora Joannom Bett i živio u Woolleyju s obitelji sve do smrti 1666. godine.
- Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
- Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
- Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
- Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji