Kako su boljševici htjeli poslati vojsku u Indiju i dići revoluciju

Povijest
BORIS EGOROV
"Put do Pariza i Londona vodi kroz gradove Afganistana, Pundjaba i Bengala" – govorio je Lav Trocki.

Na ljeto 1919. godine rukovodstvo Sovjetske Rusije ozbiljno je razmatralo ideju ratnog pohoda do britanske Indije. Lav Trocki i vojni zapovjednik Mihail Frunze predlagali su da se krene u napad na "engleski imperijalizam".

Od samog dolaska na vlast u Rusiji boljševici su sanjali o tome da "zapale požar svjetske revolucije". Samo što su u Europi izgledi bili slabi, jer su svi revolucionarni pokreti tamo brzo i surovo ugušeni.

Crvena armija također nije mogla na svojim bajunetima raznijeti revoluciju u europske zemlje. Rat protiv Poljske, naime, u tom se trenutku odvijao vrlo nepovoljno po Ruse.

S druge strane, na istoku zemlje boljševici su imali više sreće. Bjelogardijske snage Aleksandra Kolčaka pretrpjele su tamo ozbiljan poraz i, kako je smatrala Moskva, više nisu predstavljale prijetnju.

"Nema sumnje da je na azijskim poljima svjetske politike naša Crvena armija neusporedivo značajnija sila nego na europskim poljima" – tvrdio je Trocki. "Put do Indije mogao bi za nas u ovom trenutku biti kraći od puta do sovjetske Mađarske."

Po mišljenju Frunzea i Trockog, u pomoć "induskoj revoluciji" za početak bi trebalo poslati konjički korpus od 40 tisuća sablji, a također osnovati negdje na Uralu ili u Turkestanu (Srednja Azija) "revolucionarnu akademiju, politički i vojni stožer azijske revolucije".

Nije se, međutim, krenulo u ostvarivanje ovih planova. Na jesen 1919. godine bjelogardijci su prešli u odlučnu ofenzivu na svim frontovima, te su boljševici izgubili zanimanje za Indiju.