Što su sovjetski vođe voljeli piti?

Povijest
GEORGIJ MANAJEV
Lenjin je bio gotovo trezvenjak, za razliku od Staljina, Hruščova ili Brežnjeva.

Vladimir Lenjin

Osnivač Sovjetskog Saveza nije mnogo mario za vino i žestoka alkoholna pića, ali je zato volio pivo. Kada je za vrijeme svoje prve emigracije (1900.-1905.) živio u Münchenu, Iljič je redovno posjećivao pivnicu "Hofbräu", čiji je logo "NV" zajedno s Nadeždom Krupskom u šali prevodio kao "Narodna volja".

Po sjećanjima Krupske, Lenjin nije pio pivo samo u Münchenu. "Događalo se da u Parizu sjedne s radnicima, naruči malu kriglu crnog piva i cijelu večer razgovara o najvažnijim zadacima", govorila je ona.

Postoje svjedočenja da je Lenjin mogao piti i votku. Finski komunist Yrjö Sirola ručao je s Lenjinom 1910. godine u restoranu. "Kada je boca s votkom koja je kružila stigla do nas, upitao sam Lenjina: 'Dozvoljavate li sebi čašicu prije ručka?' 'Moja partija to ne zabranjuje' – bio je njegov odgovor."

Josif Staljin

Kao pravi Gruzin, Staljin je volio vino, "Hvančkaru" i "Kindzmarauli", a posljednjih godina života "Madžari", mlado domaće vino zasićeno ugljikovim dioksidom. Staljin je ovo piće zvao "dječjim sokom".

Međutim, kada je bio "posao u pitanju", Staljin je vjerojatno mogao popiti vrlo mnogo. Maršal zrakoplovstva Aleksandar Golovanov pamtio je kako je Staljin pio konjak s Churchillom. "Vidio sam u rukama britanskog premijera bocu armenskog konjaka. Pogledavši etiketu, on je napunio čašu Staljinu. Uslijedile su zdravice, jedna za drugom. Staljin i Churchill pili su ravnopravno. Na kraju je "Churchill napustio prostoriju tako što su ga pridržavali ispod ruke".

Po Golovanovljevim riječima, Staljin mu je nakon banketa rekao: "Ne boj se, neću propiti Rusiju. A Churchilla će sutra jeza uhvatiti kad mu budu rekli što je sve izbrbljao... Kada je riječ o velikim državnim poslovima, svako ti piće treba biti kao voda, i uvijek ćeš biti na visini", rekao je Staljin "i tvrdim laganim korakom izašao iz prostorije".

Nikita Hruščov

Porijeklom iz radničke obitelji, Nikita Hruščov preferirao je žestoka pića, votku i konjak. Za vrijeme njegove vlasti stručnjaci moskovskog "Metrostroja" poslani su na Krim radi izgradnje podzemnih galerija i podruma vinarije "Koktebel". Hruščov je želio da proizvodnja vina i konjaka u SSSR-u po kvaliteti ne zaostaje za europskim pićima.

Ostalo je upamćeno kako je u prosincu 1963. godine Hruščov pozvao u svoju rezidenciju u podmoskovskom Zavidovu finskog predsjednika Urhoa Kekkonena. Hruščov je tražio da se za vrijeme večere votka "Stoličnaja" ne služi iz čašica, nego iz dugačkih, uskih čaša za šampanjac. Hruščova je nakon banketa osiguranje izvelo vani držeći ga ispod ruke, dok je Kekkonen, u mladosti čuveni sportaš, mirno sebi nasuo još jednu punu čašu votke i popio je uz opasku "posljednja čašica".

Leonid Brežnjev

Legenda kaže da je Leonid Iljič Brežnjev volio izreku: "Život je lijep i čudesan, ako se prvo smoči grlo." Njegovo omiljeno piće bila je "Zubrovka", votka s aromatičnom "bizonovom travom".

Francuska glumica Marina Vlady, posljednja supruga glazbenika Vladimira Visockog, sjećala se kako joj je Brežnjev "otkrio" recept za pijenje žestokih pića u tri poteza. "Prvo 50 grama, pa 100, a zatim 150." Teško je, međutim, povjerovati da se Brežnjev, fizički jak muškarac koji je prošao Drugi svjetski rat, zadovoljavao sa svega 300 grama. Kružile su glasine da je Leonid Iljič potkraj života pio propisane lijekove sa svojom omiljenom "Zubrovkom".

Mihail Gorbačov

Posljednji generalni sekretar Centralnog komiteta KPSS-a uveo je 1985. godine stroge restriktivne mjere u pogledu proizvodnje i prodaje alkoholnih pića (takozvani "suhi zakon"), međutim, sam nije bio trezvenjak. Kao čovjek rođen u Stavropolju, poznavao je kulturu dugih ispijanja vina.

Leonid Kravčenko, direktor Državnog radija i televizije SSSR-a u razdoblju od 1985. do 1991. godine govorio je kako je "Mihail Sergejevič u početku, uopće uzevši, malo pio. A onda je počeo piti vino i konjak“". Gorbačov je od konjaka najviše volio "Jubilejni".