Kako je Staljin namjeravao stvoriti socijalistički raj za Šveđane

Povijest
BORIS EGOROV
Sovjetska vlast je na primjeru male zajednice Šveđana na zapadnoj obali Estonije odlučila pokazati zapadnom svijetu sve divote života u socijalističkom raju.

Na ljeto 1940. godine Estonija je postala dio SSSR-a. Zajedno s Estoncima sovjetsko državljanstvo dobili su i lokalni Šveđani.

Tijekom mnogo stoljeća oni su naseljavali zapadnu obalu Estonije i otoke Monzundskog arhipelaga. 1940. godine bilo ih je sedam tisuća.

Zapad je imao nejasnu predodžbu o životu u Sovjetskom Savezu. Međutim, Stockholm je vrlo pažljivo pratio sudbinu estonskih Šveđana čak i nakon prisajedinjenja baltičkih zemalja SSSR-u.

Sovjetska vlast je to znala i odlučila je na primjeru male etničke zajednice pokažezati zapadnom svijetu sve divote života u socijalističkom raju. Šveđanima su omogućili privilegije kakve nisu imali u "buržoaskoj" Estoniji.

U vladu Estonske Sovjetske Socijalističke Republike ušla su dvojica ministara koji su govorili švedski, na republičkom radiju redovno se emitiro program na švedskom, a list "Sovjet-Estland" (Sovjetska Estonija) na švedskom pojavio se čak i prije osnovne verzije na ruskom.

Vlasti su među estonske Šveđane (kao, uostalom, i u svim pribaličkim republikama) oprezno uvodile sovjetski sustav privrede. Privatno vlasništvo i slobodno tržište ovdje su dugo bili neprikosnoveni.

Za malu zajednicu tiskani su školski udžbenici (ideološki provjereni) i održavani godišnji festivali narodne kulture. Moskva je čak razmatrala ideju da od "prijestolnice" estonskih Šveđana grada Haapsalu načini jedan od glavnih turističkih centara SSSR-a.

Socijalistički raj za Šveđane opstao je sasvim kratko – sve dok regiju nisu okupirali Nijemci na jesen 1941. godine.

Samo manji dio Šveđana cijenio je napore sovjetske vlasti, priključio se komunističkoj partiji i borio u redovima Crvene armije. Dok je većini njemačka vlast dozvolila da emigriraju u zemlju svog porijekla.