Kako su za vrijeme Drugog svjetskog rata sovjetska djeca skupila novac za tenk

Povijest
BORIS EGOROV
25. veljače 1942. godine list "Omska pravda" objavio je pismo šestogodišnje Ade Zanegine iz Smolenske oblasti koja se zajedno s majkom nalazila u evakuaciji u Sibiru. Djevojčica je napisala da je skupljala novac za lutku, ali da ga je odlučila dati za pravljenje tenka. Ada je pozvala drugu djecu da učine isto. "Nazvat ćemo ga 'Mališan'. Kada naš tenk pobijedi Hitlera, mi ćemo se vratiti kući", stajalo je u pismu.

Apel je izazvao burnu reakciju omske djece. U pismima redakciji djeca su pisala o tome kako maštaju da se vrate u rodne gradove i da su spremna također dati svu svoju ušteđevinu. "Neka naši tate razbiju fašiste tenkovima koji su napravljeni od naše ušteđevine", napisao je Šura Homenko.

Na kraju je za ovu inicijativu saznao Staljin: "Molim da se predškolcima grada Omska, koji su za proizvodnju tenka 'Mališan' sakupili 160 886 rubalja, prenesu moji topli pozdravi i zahvalnost Crvene armije.

Na proljeće 1942. godine laki tenk T-60, napravljen od novca koji su sakupila djeca, sišao je sa proizvodne trake. Vozačica tenka bila je jedna od malobrojnih žena tenkistica u sovjetskim Oružanim snagama Jekaterina Petljuk.

"Mališan" se uspješno borio protiv neprijatelja u Staljingradu, ali na ljeto 1943. godine Petljuk je morala prijeći u drugo vozilo. "Mališanu" se izgubio trag, ali je, prema nekim navodima, stigao do Praga i Berlina.

Trideset godina nakon pobjede nad Nijemcima omski su đaci u starim novinama pronašli pismo male Ade. Oduševljeni njenim primjerom, odlučili su organizirati susret Adel Zanegine i Jekaterine Petljuk. "Dvije gazdarice tenka" upoznale su se 19. svibnja 1975. godine u Omsku.