Zašto se Italija u Drugom svjetskom ratu borila protiv SSSR-a?

Povijest
BORIS EGOROV
Adolf Hitler nije planirao svog glavnog saveznika uključiti u "križarski rat protiv boljševizma". Vjerovao je da Rim i bez toga ima mnogo problema.

Talijani su morali držati u pripravnosti velike okupacijske snage na Balkanu i u Francuskoj.

Oni su praktički potpuno izgubili svoje kolonije u istočnoj Africi, a u sjevernoj Africi opstali su samo zahvaljujući njemačkim trupama generala Erwina Rommela.

I pored toga, Benito Mussolini uvjerio je Hitlera da pruži njegovim vojnicima šansu da sudjeluju u operaciji "Barbarossa".

Prema šifriranom telegramu sovjetskog obavještajca Anatolija Gorskog objavljenom 2020. godine, Duce se nadao da će nakon uništenja SSSR-a "dobiti posebna prava na uspostavljanje talijanskog protektorata u jugozapadnom dijelu Rusije".

Međutim, dok su Finska i Rumunjska mogle računati na svoj dio od ogromnog sovjetskog kolača, Mussolini od vođe Trećeg Reicha nikada nije dobio nikakva konkretna obećanja.

Italija je već 22. lipnja 1941. godine objavila rat Sovjetskom Savezu, a u kolovozu je poslala ekspedicijski korpus od oko 60 000 vojnika. Sljedeće je godine na istu bazu raspoređena 8. armija.

Ispostavilo se da su Talijani potpuno nespremni za rat. Imali su ogromne probleme s naoružanjem, transportom i opskrbom.

Krajem 1942. i početkom 1943. godine pretrpjeli su stravičan poraz od Crvene armije na Donu. Ubrzo nakon toga izmoždene talijanske trupe hitno su vraćene u domovinu.

Na Istočnom frontu je ubijeno, zarobljeno ili nestalo 114 000 talijanskih vojnika. Fijasko 8. armije šokirao je talijansko društvo i bio jedan od glavnih uzroka brzog pada fašističkog režima Benita Mussolinija.