Koliko su vremena poznati boljševici proveli u zatvoru?

Vladimir Iljič Lenjin

Lider boljševičke partije napravio je prve korake na revolucionarnom polju još na Kazanjskom sveučilištu, gdje je studirao pravo. On je 1887. godine, nakon tri mjeseca studija, uhićen na nekoliko dana zbog sudjelovanja u studentskom štrajku. Bilo je to njegovo prvo uhićenje. Zbog toga je izbačen sa sveučilišta i deportiran iz Kazanja. Kasnije mu je oprošteno i on je upisao sveučilište u Sankt-Peterburgu. Tu se već ozbiljno uključio u revolucionarne aktivnosti.

U Sankt-Peterburgu je bilo mnogo marksističkih kružoka, pa je i Lenjin 1895. godine osnovao svoj kružok "Savez borbe za oslobođenje radničke klase". Zbog organizacije i djelovanja Saveza je uhićen, pa je u zatvoru proveo 14 mjeseci. Nakon isteka kazne prognan je u selo Šušensko (Krsnojarski kraj, Sibir) na tri godine. U izgnanstvu se vjenčao s Nadeždom Krupskom, s kojom je proveo ostatak života. Tek u veljači 1900. godine, kada je istekao period progonstva, Lenjin je napustio Šušensko.

Ali kratko je bio na slobodi. Već je u lipnju ponovo uhićen u Sankt-Peterburgu na deset dana. Ubrzo je otputovao u inozemstvo, da bi 1914. bio ponovo uhićen u mjestu Poronin (tada terititorij Austro-Ugarske). Mjesec dana kasnije je oslobođen i nakon toga više nije hapšen, jer je živio u inozemstvu, a u Rusiju se vratio tek nakon Februarske revolucije 1917.

Ukupno (uključujući progonstvo) oko 4 godine i 3 mjeseca provedenih u zatvoru.

Josif Visarionovič Staljin

Budući "otac naroda" s petnaest se godina uključio u rad marksističkih udruženja, a već je sa sedamnaest postao član Tifliske organizacije u okviru Ruske socijaldemokratske radničke partije u Gruziji. Prvi je put uhićen 1902. u Batumiju kada je imao 22 godine. Odatle je prebačen u zatvor u Kutaisi, a zatim poslan u progonstvo u Sibir. Nakon tog prvog uhićenja Staljin (tada Džugašvili) je u zatvoru proveo godinu i 9 mjeseci.

Sljedeći je put uhićen 1908. godine zbog napada na skladište oružja (htio je osigurati oružje za partiju). Uhićen je u Bakuu i deportiran u Vologodsku guberniju (sjever europskog dijela Rusije), ali je 24. lipnja 1909. pobjegao. Ubrzo je ponovo uhićen i poslan na odsluženje ostatka kazne. Tu je ostao do 1911. godine, nakon čega je prognan u Vologdu i stavljen pod policijski nadzor. I odatle je pobjegao 1912, da bi 1913. opet bio uhićen, prognan i stavljen pod policijski nadzor, ali u Turuhansku oblast (Sibir). Kasnije su on i njegov budući kolega-revolucionar Jakov Sverdlov prebačeni u sibirsko selo Kurejka, iznad Polarnog kruga. Odatle Staljin nije uspio pobjeći i ostao je tamo do 1916. godine.

Vijest o Februarskoj revoluciji Staljin je dočekao u Ačinsku, gradu udaljenom oko 1000 km od Kurejke. Tu je zajedno s ostalim zarobljenicima dostavljen radi regrutoranja. Utvrđeno je, međutim, da nije sposoban za vojnu službu pa ostao je u gradu do isteka kazne, a u ožujku 1917. godine vratio se u Petrograd.

Ukupno (uključujući progonstva) 8,5 godina provedenih u zatvoru.

Lav Davidovič Trocki

Jedan od vođa Oktobarske revolucije i osnivač Crvene armije zainteresirao se za marksizam kao maturant u školi. Sudjelovao je u u formiranju radničkih kružoka još 1897., kada je imao 17 godina (tada se prezivao Bronštejn). S 19 godina prvi je put uhićen. Nakon gotovo dvije godine zatvora osuđen je na progonstvo u istočni Sibir, gdje je trebao provesti četiri godine. Međutim, uspio je pobjeći u kolovozu 1902.

Pobjegao je u inozemstvo, ali se 1905. odlučio vratiti u Rusko Carstvo. I pored konspiracije otkriven je i uhićen u prosincu iste godine i osuđen na progonstvo u Sibir, na neodređeno vrijeme. U veljači 1907. ponovo bježi, i tako počinje njegova druga emigracija.

U travnju 1917. britanske vlasti su ga uhitile u luci Halifax. Ubrzo je pušten, nakon čega dolazi u Petrograd. U srpnju je ponovo uhićen zbog sumnje da je surađivao s njemačkim tajnim službama, pa je pušten u rujnu.

Moglo bi se pomisliti da je od listopada 1917. Trocki postao nedodirljiv, ali nakon Lenjinove smrti otpočinje unutarnja partijska borba, i u okršaju sa Staljinom Trocki doživljava poraz. U studenom 1927. isključen je iz partije, a u siječnju 1928. poslan u progonstvo u Alma-Atu (Kazahstan), odakle mu polazi za rukom otputovati u inozemstvo. Tamo više puta mijenja mjesto boravka da bi se 1935. našao u Norveškoj. U rujnu 1936. norveške vlasti pod pritiskom SSSR-a stavljaju Trockog u kućni pritvor. U prosincu iste godine dobiva meksičku vizu i napušta zemlju.

Ukupno (uključujući progonstva) 7,7 godina provedenih u zatvoru.

Feliks Edmundovič Dzeržinski

Budući osnivač sovjetskih organa državne sigurnosti stupio je u socijaldemokratsku partiju s 18 godina, još kao učenik gimnazije u Vilniusu (Litva). On je 1896. napustio studij da bi se potpuno posvetio revolucionarnom radu.

Prvi je put uhićen već u srpnju 1897., a u svibnju 1898. je prognan na tri godine u Vjatsku guberniju (teritorij današnje Kirovske oblasti i Udmurtije, oko 1000 km od Moskve), ali je u kolovozu 1899. pobjegao. A onda u siječnju 1900. ponovo biva uhićen i prognan na pet godina u Istočni Sibir. U lipnju 1902. snova mu polazi za rukom pobjeći iz izgnanstva. Do 1905. provodi vrijeme u inozemstvu, a po povratku u Varšavu opet biva uhićen. Ubrzo je oslobođen po amnestiji u vezi s revolucijom 1905.

Dzeržinski ponovo dospijeva u zatvor naredne 1906., odakle je pušten nakon šest mjeseci uz kauciju. Zatim ga opet 1908. hapse i, s obzirom sva dostignuća u revolucionarnom radu, šalju na doživotno progonstvo u Sibir. U prosincu 1909. bježi iz Sibira i odlazi u inozemstvo.

Iz inozemstva se Dzeržinski vraća u Varšavu u siječnju 1912. i uspješno se skriva od vlasti sve do rujna. Tada ga je sreća napustila. Uhićen je i u zatvoru je proveo dvije godine, a onda je osuđen na tri godine teškog prisilnog rada. Nije uspio izbjeći tu kaznu, pa je i iz zatvora izašao tek 1917., zahvaljujući pobjedi Februarske revolucije.

Ukupno (uključujući progonstva) oko 12 godina provedenih u zatvoru.

Nikolaj Ivanovič Buharin

Član Politbiroa CK KPSS (izvršno tijelo Komunističke partije), a potom i vođa desničarske opozicije, još je u liceju postao član radikalne studentske grupe. Buharin se pridružio partiji 1906. godine.

Prvi je put uhićen 1909., a oslobođen mjesec dana kasnije nakon čega se povlači u ilegalu. Međutim, već krajem 1910. policija privodi sve moskovske partijske vođe, uključujući i Buharina. U lipnju 1911. je osuđen na tri godine progonstva u Onjegu (Arhangelska oblast, sjever europskog dijela Rusije), ali u kolovozu bježi, i u Rusiju se vraća tek 1917.

U inozemstvu su ga često hapsili i osuđivali na kraće zatvorske kazne. Po povratku u Rusiju još je nekoliko dana proveo u zatvoru u Čeljabinsku (Ural, oko 1700 km od Moskve) zbog agitacije mornara.

Nakon svega ovoga Buharin postaje jedna od najistaknutijih ličnosti u partiji. Međutim, političku mu karijeru uništava konflikt sa Staljinom. S još je dvojicom partijskih lidera optužen za odstupanje od partijske linije, a u studenom 1929. je izbačen iz Politbiroa. Protiv njega su već u siječnju 1937. podignute optužbe zbog zavjereničkih aktivnosti, a u veljači je uhićen i držan u zatvoru sve dok nije pogubljen u ožujku 1938.

Ukupno (uključujući progonstva) oko 2 godine provedene u zatvoru.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji