Kako je SSSR pomogao Sjevernom Vijetnamu u ratu protiv SAD-a

Povijest
BORIS EGOROV
Zahvaljujući sovjetskoj vojnoj tehnici i protuavionskoj artiljeriji, Amerikanci su iznad Sjevernog Vijetnama izgubili gotovo 2000 aviona i bespilotnih letjelica.

Američka avijacija je 5. kolovoza 1964. godine prvi put izvršila zračni napad na teritorij Demokratske Republike Vijetnam (Sjeverni Vijetnam). Šest meseci kasnije Sjedinjene Američke Države pokrenule su operaciju Rolling Thunder i napadima iz zraka pokrenule rat velikih razmjera protiv ove azijske zemlje.

Kao razlog za neprekidna masovna bombardiranja navodile su se "subverzivne aktivnosti" koje je komunistička vlast u Sjevernom Vijetnamu provodila u proameričkom Južnom Vijetnamu. Hanoi je nadgledao i aktivno podržavao lokalne gerilce (Vietkong), koji su uspješno potkopavali vladajući režim.

Wahsington je želio spriječiti pad svog saveznika i širenje utjecaja komunizma u Indokini. Amerikanci su se, međutim, plašili uvlačenja SSSR-a i Kine u konflikt, pa su odustali od kopnene invazije na Sjeverni Vijetnam.

I pored toga, SSSR nije želio ostati po strani. Odmah je počela isporuka vojne tehnike Sjevernom Vijetnamu i slanje sovjetskih vojnih stručnjaka u pomoć Vijetnamskoj narodnoj armiji.

Sveobuhvatna pomoć

Sovjetska tehnika stizala je u Sjeverni Vijetnam rasklopljena u transportnim avionima, na brodovima ili kineskom željeznicom. Hanoi je ukupno dobio 95 protuzračnih raketnih sustava, više od 5000 protuavionskih topova, preko 500 borbenih i transportnih aviona, 120 helikoptera i 2000 tenkova.

Tijekom čitavog sukoba u Sjeverni Vijetnam je upućeno oko 10 000 sovjetskih vojnih stručnjaka – tenkista, pilota, aviotehničara, protuavionskih artiljeraca, liječnika, vezista, mornara i radnika obrambene industrije. Oni su bili savjetnici zapovjednika Vijetnamske narodne armije, sudjelovali su u obuci kadrova Oružanih snaga Sjevernog Vijetnama, radili su na remontu tehnike, i sl.

Moskva je skrivala sudjelovanje svoje vojske u vijetnamskom konfliktu. Sovjetska vojna lica ostavljala su dokumente u sovjetskom veleposlanstvu u Hanoiju, i umjesto vojnih uniformi oblačila su civilnu odjeću. Amerika je, međutim, znala za njihovo prisustvo u Vijetnamu.

Špijuniranje neprijatelja

Tijekom čitavog vijetnamskog sukoba u Južnom kineskom moru djelovao je specijalni odred sovjetske Tihooceanske flote. Izviđački brodovi pratili su američke protupodmorničke udarne grupe i borbene grupe nosača aviona, slijedili za letovima aviona palubne avijacije i slušali razgovore pilota.

"Radi kamuflaže, vršili smo izviđanje s civilnog broda. Bila je to ribarska kočara srednje veličine", prisjeća se podoficir Jurij Maksimov, koji je služio u Vijetnamu 1966.-1967. "Čim avioni polete, mi javimo. Radimo tako tri mejseca i onda se vratimo u bazu, a drugi nas dođu zamijeniti. Amerikanci su sve znali, ali nas nisu dirali, jer bi to moglo prouzrokovati konflikt sa SSSR-om, a njima je i Vijetnam bio dovoljan."

Da bi se suprotstavile djelovanju sovjetskih brodova, Sjedinjene Države upućivale su svoje brodove opremljene sredstvima za radioelektronsku borbu.

Jačanje Ratnog zrakoplovstva

Moskva je i prije izbijanja sukoba sa SAD-om aktivno sudjelovala u stvaranju zrakoplovnih snaga Sjevernog Vijetnama. U Sovjetskom Savezu su tijekom 1950-ih obučeni deseci vijetnamskih pilota, a u veljači 1964. u Vijetnam je stiglo 36 lovaca MiG-17.

Kasnije je Sovjetski Savez slao Hanoiju naprednije supersonične lovce MiG-21, opremljene raketama "zrakzrak", ali su Vijetnamci više voljeli stare MiG-17, jer su ti avioni bili lakši za obuku, u njima su piloti zbog manje brzine trpjeli i manje opterećenje.

Za razliku od Korejskog rata, sovjetski instruktori leta u Vijetnamu nisu sudjelovali u zračnim bitkama. Izuzetak je bio slučaj s pukovnikom Vasilijem Kotlovom.

Kotlov je izvodio vježbovni let u dvosjedu MiG-21US sa svojim vijetnamskim učenikom kada se u blizini iznenada pojavio američki lovac-bombarder F-4 Phantom II. Pošto je bio drugi u kabini, Kotlov je davao instrukcije svom štićeniku (koji se školovao u SSSR-u i dobro govorio ruski) i pomogao mu da odnese pobjedu.

Pored lovaca, SSSR je krajem 1960-ih isporučio Sjevernom Vijetnamu bombardere Il-28. Međutim, oni praktički nisu ni korišteni u borbenim djelovanjima.

Stvaranje sjevernovijetnamske PZO

U ožujku 1965. godine u arsenalu PZO snaga Vijetnamske narodne armije pojavili su se sovjetski protuavionski topovi kalibra 37 mm i 57 mm, a nešto kasnije i protuzračni raketni sustavi S-75M "Dvina". Zajedno s tehnikom stigli su i stručnjaci koji su odmah pokrenuli obuku i formiranje protuzračnih raketnih pukovnija.

Obuka se odvijala po 14 sati dnevno uz pomoć prevoditelja. "Mjesec dana smo mi sami sjedili za komandama, a Vijetnamci su se nalazili u blizini, promatrali naše akcije i stjecali su iskustvo u vođenju borbi. Zatim su sami sjeli za komandne pultove, a mi smo stajali iza njih i kontrolirali njihove akcije", prisjećao se major Genadij Šelomitov.

Uvjeti rada u Vijetnamu izuzetno su teško padali Europljanima jer oni nisu bili navikli na takvu klimu. Često su u kabinama stanica za navođenje raketa sjedili samo u donjem rublju i kacigama. Kupali su se u znoju, jer nije bilo klimatizacijskih uređaja, a ventilatori su puhali vreli zrak od +60 stupnjeva.

Pa ipak se proces obuke odvijao s usjpehom. Ubrzo su prijestolnica Hanoi, najvažnija luka Hai Phong i granično područje s Južnim Vijetnamom duž 17. paralele bili pod zaštitom protuzračnih raketnih pukovnija.

Sovjetski artiljerci u bitkama

Protuzračna artiljerija je 24. srpnja 1965. godine iznad Hanoija oborila prvi "Fantom" (po drugim izvorima, bila su srušena dva ili tri aviona). U čast ovog događaja, predsjednik Demokratske Republike Vijetnam Ho-Ši-Min proglasio je 24. srpnja Danom protuzračnih raketnih snaga.

Nakon toga su sovjetski PZO artiljerci često pomagali Vijetnamcima ne samo u zaštiti važnih vojnih i infrastrukturnih objekata, već i postavljanju zasjeda na vjerojatnim rutama neprijateljske avijacije. Divizije su noću tajno odlazile u džunglu, obarale nekoliko aviona i odmah se povlačile sa svojih položaja.

Ovako je svoje borbeno iskustvo u Vijetnamu opisao stariji poručnik Vadim Ščerbakov: "Ja se nisam sukobljavao s avionom, već s onim tko je njime upravljao... Gledajući u svoje indikatore kao da sam ga gledao u lice, disao mu za vrat i osjećao sve njegove pokrete. Svim svojim bićem sam osjećao što on sad radi u svojoj hermetičnoj kabini. Letio sam iznad zelenog tepiha džungle i čekao. Čekao sam da mu popuste živci ili da ga obuzme drsko samopouzdanje. A kada se steknu uvjeti – to je to! Moj si, dečko! Paljba!"

Amerikanci su iznad Sjevernog Vijetnama tijekom rata izgubili oko 2000 aviona i bespilotnih letjelica. Važnu ulogu u tome odigrali su sovjetski vojni stručnjaci.