N. Verinčuk/Sputnik
Neposredno prije poletanja, zbog vremenskih uvjeta koji su se iznenada promijenili, posadama je naređeno da promijene kurs i uzlete u suprotnom smjeru, tj. sa zapada na istok i da izvrše neophodne izmjene u navigacijskom sustavu na letjelicama. Međutim, zbog greške navigatora zrakplov broj 63 nije unio ove izmjene.
Nakon polijetanja je ovaj bombarder u automatskom režimu otišao u suprotnom pravcu, tj. dijametralno suprotno zadatoj maršruti. Let je tekao u režimu radio-tišine i grešku nitko nije primijetio, ni na nebu, ni na zemlji.
Umjesto u Kaspijskom moru, avion br. 63 je djelovao po slučajnom cilju u Azovskom moru i uputio se u pravcu iranske granice. Prema zadatku, operater je postavio pasivno ometanje, što je omogućilo bombarderu da umakne sovjetskim lovcima koji su se podigli kako bi presreli nepoznatu letjelicu.
Neopažen od strane iranskih snaga protuzračne obrane, Tu-22K je ušao u iranski zračni prostor i ubrzo se našao iznad Teherana. „Zapovjedniče, prolazimo iznad Kurska. Tu mi punica živi“, javio je navigator preko interfona.
Ujutro je posada bila iznenađena kada je ugledala sunce kako izlazi s pogrešne strane, a ispod planine prekrivene snijegom koje nikako ne mogu biti u Bjelorusiji. Shvativši grešku, zapovjednik je narušio režim radio-tišine i prijavio izvanrednu situaciju u kojoj su se našli. Za to vrijeme su svi u SSSR-u u panici tražili nestali bombarder br. 63.
Tu-22K je ostao gotovo bez goriva, ali je ipak stigao do aerodroma u Turkmenistanu. Odmah su počele provjere i istraga. Međutim, budući da je bilo jasno da nitko nije imao namjeru oteti zrakoplov i pobjeći u inozemstvo, nisu poduzete ozbiljne sankcije prema posadi.