Javno vlasništvo
Ruski car je za izgradnju izabrao deltu Neve. Ova rijeka povezuje jezero Ladoga – drugo po veličini u Rusiji – s Baltičkim morem. Od VIII. do XIII. stoljeća Nevom je prolazio vodeni put „od Varjaga do Grka“ – iz Skandinavije do Bizanta.
S finskog „Neva“ se prevodi kao „močvara“, možda su otuda i potekle asocijacije da je grad na Nevi „grad na močvari“.
Javno vlasništvo
Ipak, taj teren je od davnina bio naseljen, a teško da bi se ljudi naseljavali usred močvare. Prvo je tu živio ugro-finski narod, zatim istočni Slaveni. Kasnije su ovim teritorijem vladali malo Rusi, malo Šveđani.
Prelazak ovog terena iz jednih u druge ruke okočnan je Sjevernim ratom (1700.-1721.), kada je Petar 1703. definitivno osvojio prostor za svoj budući grad. Prije Sankt-Peterburga na ušću rijeke Ohte u Nevu nalazio se švedski grad Nijen i njegova glavna tvrđava Nijenšanc.
Kada je osvojio Nijenšanc, Petar je zemlju oko rijeke Ohte dao za izgradnju, a svoju – Petropavlovsku - tvrđavu postavio je na strateškom mjestu, na Zečjem otoku. On se nalazi na najširem dijelu ušća Neve. Tako je iz tvrđave bilo moguće kontrolirati tokove njena dva najveća rukavca.
Pritom je obala rukavaca Neve zaista bila močvarna, obrasla trskom i šaši. Zato su pri izgradnji dokova obale nasipane visoko, ojačane direcima i potporama, pokrivene granitom. Korito Neve je očišćeno i poravnato.
Močvarni dijelovi nalazili su se i na otocima Sankt-Peterburga: na Vasiljevskom, Krestovskom, kao i na mjestu Ljetnjog vrta i u blizini Nevskog prospekta. Kako bi se teren drenirao, kopani su kanali, zatrpavane male rijeke i potoci. Usput, jedno od najsuših mjesta bio je suvremeni trg Vostanija (Ustanka): nedaleko od njega rasla je gusta šuma.
Mnogo veći problem od močvare za prijestolnicu su predstavljale poplave. Grad je smješten u Prinevskoj niziji. U središnjim rajonima Peterburga nadmorska visina je samo 1-5 metara.
Ruski muzej
Zapadni vjetar s Finskog zaljeva svake godine podiže razinu vode u Nevi. Najrazornije poplave dogodile su se 1824. godine (kada se voda podigla do 421 cm iznad razine mora) i 1924. godine (do 380 cm).
Ruski muzej
Problem je potpuno riješen tek u XXI. stoljeću, kada je uveden u upotrebu kompleks od 11 brana dugih ukupno 23,4 kilometra. Njegova izgradnja je trajala preko 30 godina, sve do 2011.