Kako je jedan čovjek preplivao more kako bi pobjegao iz SSSR-a

Povijest
BORIS EGOROV
U sumrak toplog lipanjskog dana 1962. godine, nedaleko od grada Batumija u sovjetskoj Gruziji, dvadesetogodišnji Petar Patrušev zakoračio je u Crno more. Nosio je samo kupaće gaće i peraje. Tako opremljen krenuo je pobjeći u Tursku.

"Želio sam putovati, učiti jezike, čitati književnost koja je nama bila zabranjena, volio sam povijest, filozofiju, psihologiju, medicinu, bavio sam se jogom, hipnozom i psihotehnikama, okušao sam se u pisanju", ovako je Patrušev opisao motive svog pothvata u autobiografskoj knjizi "Osuđen na strijeljanje". "Nisam mogao prihvatiti bezizlaznost u kojoj smo svi tada živjeli..."

PrIJeći dobro čuvanu granicu kopnom bilo je praktički nemoguće, i Petar je izabrao put preko vode, tim prije što je bio odličan plivač. Trebao je preplivati udaljenost sd 35 kilometara.

Šest je sati plivao prema Turskoj, skrivajući se od svjetlosti sovjetskih reflektora i čudom izbjegavši susret s patrolnim brodom.

Kada je svanulo, plivanje je postalo opasno. On je izašao na obalu, sakrio se među stijenjem i pojeo čokoladicu koju je ponio u plastičnoj vrećici i čuvao u gaćama. Nakon toga je malo odspavao.

Uvečer je nastavio svoj put preko mora i sretno stigao do Turske. Tamo je uhićen kao agent KGB-a. Gotovo je godinu dana proveo u zatvoru. Nakon što je oslobođen, Petar je prešao u Australiju, gdje je postao novinar i prevoditelj.

U SSSR-u je osuđen na smrt. Svoju rodnu zemlju mogao je posjetiti tek 1990. godine kada je presuda poništena. Kasnije je Patrušev čak imao priliku raditi kao prevoditelj na pregovorima australskih premijera s Mihailom Gorbačovom, a zatim s Vladimirom Putinom.