Zašto su Rusija i Kina uspostavile diplomatske odnose tek nakon rata?

U petnaestom stoljeću u Kinu su prvi stigli trgovci. U 16. i 17. stoljeću trgovina se intenzivno razvijala, a osim toga, Rusi su aktivno osvajali Sibir i Daleki istok. Činilo se da su to bili dobri preduvjeti za uspostavanje službenih veza između Rusije i Kine. Ipak, dvije su zemlje dogovor o granicama postigle tek 1689. godine, nakon vojnog sukoba.

Nerčinski ugovor iz 1689. godine

Šezdesetih godina sedamnasetog stoljeća Rusi su započeli osvajanje Priamurja. I mandžurska dinastija Qing imala je pretenzije na ničiju zemlju iako je nije kontrolirala. Vojska dinastije Qing opkolila je 1685. i 1686. godine rusku tvrđavu Albazin na Amuru, a 1689. godine još jednu tvrđavu, Nerčinsku, koja se nalazila zapadno od rijeke Šilke.

Dugogodišnji pogranični sukobi okončani su potpisivanjem Nerčinskog ugovora. Dokument pisan na mandžurskom i latinskom jeziku (ali ne i na ruskom, jer nije bilo prevoditelja!) prvi je put definirao odnose i granice između ovih država.

Ovi događaji prethodili su pojavi ruske duhovne misije u Kini. Dio kozaka iz Albazinske tvrđave postali su 1685. godine kineski podanici. U svrhu bogosluženja dodijeljen im je budistički hram. Svećenik Maksim Leontjev, koji je došao zajedno s kozacima, pretvorio je hram u pravoslavnu kapelu. Leontjevljev angažman pomogao je uspostavljanju ruske misionarske djelatnosti u Kini početkom 18. stoljeća.

Zašto Kina sa svoje strane nije razvijala diplomatske odnose?

Do sredine devetnaestog stoljeća Rusija je u kinesko carstvo pod dinastijom Qing slala 18 misija različitog nivoa. Ruski diplomat Sava Raguzinski (srpski grof Sava Vladislavić Raguzinski u službi kod Petra Velikog) krajem dvadesetih godina osamnaestog stoljeća otkrio je u pekinškim arhivima da je nakon sklapanja Nerčinskog ugovora ovu zemlju posjetilo pedesetak ruskih izaslanika (mnogi su djelovali bez znanja centralnih vlasti). A u Rusiji su u razdoblju 17. i 18. stoljeća boravile svega četiri kineske diplomatske misije i samo su dvije od njih posjetile Moskvu i Peterburg.

Kineski carevi jednostavno nisu bili zainteresirani za razvoj diplomatskih odnosa s Rusijom. Mnogi su gosti bili prisiljeni "pustiti korjenje u kineskim čekaonicama". Pojedini šefovi misija mjesecima nisu uspijevali stići do cara i vraćali su se kući praznih ruku. Kineski je car u 17. stoljeću osobno primio samo četvoricu Rusa.

Sovjetski i ruski sinolog akademik Vladimir Mjasnikov naglašava da je u osnovi vanjskopolitičke doktrine Kine bila teza o vlastitoj dominaciji i barbarstvu drugih naroda. Peking je nastojao nametnuti svim državama s kojima je dolazio u kotakt status vazala. Tome je bila prilagođena cjelokupna kineska diplomacija i dvorski ceremonijal. Bez određenih ceremonija kineski gospodar nije primao goste. Komunikacija sa stranim predstavnikom na ravnopravnoj osnovi bila je izuzetak (ili vojno lukavstvo). Taj se sustav s vremenom sve više usavršavao.

Peking je bio zainteresiran za uspostavljanje dominacije prije svega na području obližnje Azije. Trgovačke veze doživljavao je samo kao sredstvo postizanja političkih ciljeva. Za razliku od Rusije, za Kinu je to bilo nešto trećerazredno. Moskva se sa specifičnostima kineskog pogleda na svijet upoznavala tijekom čitavog 17. stoljeća.

Propuštena prilika

Za vrijeme dinastije Ming (vladala do 1644. godine) Peking je 1618. godine posjetila misija tomskog kozaka Ivana Petlina. Kod cara ga nisu pustili, navodno zato što nije donio poklone od cara Mihaila Romanova. Ali su zato Petlinu uručili povelju za ruskog monarha. U ovom dokumentu Rusima se dozvoljavalo da posjete Kinu, trguju na njenom teritoriju i predloženo im je da uspostave prepisku između dvorova. Moskva je propustila priliku da razvije odnose s Pekingom. Dokument 56 godina nitko nije pročitao. Za to je postojalo nekoliko razloga.

U Rusiji pedeset godina nije bilo prevoditelja s kineskog i mandžurskog jezika. Strance koji bi tekst mogli prevesti na latinski ili mongolski, a s ovih jezika na ruski, nitko nije želio upućivati u povjerljiva politička pitanja. Generalno gledano, praksa komunikacije s Kinezima posredstvom trećeg jezika sačuvana je u Rusiji do druge polovice 18. stoljeća, kada su se prevođenjem počeli baviti učenici Ruske duhovne misije.

S druge strane, nije ni bilo prijeke potrebe za prijevodom. Organizaciju Petlinove misije potaknuli su stranci. Početkom 17. stoljeća Engleska se aktivno zauzimala za uspostavljanje rute za Indiju i Kinu preko teritorija Ruskog Carstva i usput osvajanje Sibira kao potencijalnog centra strane trgovine. Moskva je izbjegavala pritiske Engleza.

Njihov prodor prijetio je gubitkom prihoda od uspostavljanja trgovačkih veza i pojavom zapadnih misionara, avanturista i špijuna u ruskoj državi. Da su Englezi dobili pristup sibirskim prostranstvima i počeli se baviti razvojem inozemne trgovine na tom području, to bi Rusiji nanijelo ogromnu štetu.

Ruski car Mihail Romanov, koji je došao na vlast 1613. godine, osigurao je protekcionizam u vanjskoj trgovini, kako bi je zaštitio od zapadnih pretenzija. On je također opskrbljivao ekspedicije koje su išle u Sibir i na Daleki istok radi početka gradnje tvrđava kao uporišta na tom prostoru. Iz Moskve su jedna drugu sustizale naredbe o istraživanju trgovačkih puteva i osvajanju teritorija na terenu.

Generalno je odnos prema povelji cara iz dinastije Ming dvadesetih godina 17. stoljeća bio prilično komotan. Daleko dragocjenijim ispostavio se Petlinov "Popis", opis puta u Kinu preko Mongolije i samih zemalja, rijeke Ob, kao i planovi tog prostora. Taj izvještaj odigrao je važnu ulogu u daljnjem osvajanju istočnog Sibira.

Kasnije je engleski veleposlanik John Meyrick uspio "Popis" prenijeti u Englesku. Tijekom 17. i 18. stoljeća doživio je sedam izdanja u Europi.

Kineske birokratske ceremonije

Mandžurska dinastija Qing (vladala od 1644. do 1912.) bila je manje prijateljski raspoložena prema Rusiji od dinastije Ming nakon koje je došla na vlast. Samo u 18. stoljeću trgovačke veze s Rusijom prekidali su u jednostranom poretku čak jedanaest puta, a pauze su trajale mjesecima i godinama.

Ruski izaslanik Fjodor Bajkov proveo je 1656. godine zajedno sa svojom misijom pola godine u izolaciji, ne dospjevši do cara. Bajkov je odbio ponizni duboki poklon (na koljenima i s čelom priljubljenim na pod) što je prema kineskom ceremonijalu značilo priznanje vazalne ovisnosti Rusije o Kini.

Bajkova je u nezgodnu situaciju doveo trgovac Petar Jarižkin, koji je posjetom Kini diplomata preduhitrio čitavih devet mjeseci. Jarižkin je, tretiran kao službeni izaslanik, sam se ne trudeći razuvjeriti svoje domaćine, iz neznanja napravio spomenuti duboki poklon, da bi tako kumovao vazalnom statusu Rusije u očima Kineza. Bajkov o tome nije ništa znao. Da nađe rješenje nije mu pomogla čak ni povelja cara Alekseja Romanova. Veleposlanik ju je morao osobno predati caru, ali je na kraju papir vratio kući.

Pismo cara Alekseja Romanova predali su Kinezima tek Ivan Perfilov i Seitkul Ablin 1622. godine. Moskva, srećom, od njih nije tražila ništa više od kurirske misije. A 1699. godine je Ablina koji u Kinu došao kao trgovac konačno primio novi kineski car Kangxi. Istina, ne po protokolu i ne na dvoru, nego u šumarku.

Kineski korak ususret

U međuvremenu se situacija u Priamurju zaoštravala. Postojala je očajnička potreba za pregovorima. Peking je prvi put poslao svoju delegaciju na pogranični teritorij koji nije bio kontroliran. Delegacija je samo djelomično bila diplomatska, budući da ju je pratilo 15 tisuća pripadnika vojske.

Faktor sile odigrao je odlučujuću ulogu u korist Kine prilikom potpisivanja ugovora. Pregovori su vođeni u vrijeme opsade Nerčinska. Rusija je izgubila svoje glavno uporište na Amuru, tvrđavu Albazin, i Priamurje do 1858. godine.

Nerčinski ugovor sklopljen u neravnopravim uvjetima bio je pravno nesavršen. Međutim, zahvaljujući njemu trgovina se razvijala, a Petar Veliki čak uspostavio državni monopol na kinesku trgovinu. Samo državni i samo ruski karavani mogli su prelaziti granicu.

Osim toga, Nerčinski ugovor, a kasnije i rast moći Rusije na svjetskoj sceni za vrijeme Petra Velikog uspostavili su partnerski, a ne vazalni status Rusije u kineskoj vanjskoj politici.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji