Tko je i zbog čega protjeran iz SSSR-a?

Najpoznatiji „izgnanici“

Lav Trocki

Lav Trocki je bio jedan od tvoraca SSSR-a. Vodeći političku borbu on se još sredinom 1920-ih uhvatio u koštac sa Staljinom. I izgubio je bitku. Isključen je iz partije 1927., a 1928. je protjeran u Alma-Atu. Od Staljina je dobio ultimatum da se povuče i potpuno obustavi svoju političku aktivnost ili će protiv njega biti poduzete mjere. On je ultimatum odbio, pa je Politbiro donio odluku da se Trocki protjera iz zemlje.

U veljači 1929. godine u pratnji pripadnika Ujedinjene državne političke uprave (OGPU) Lav Trocki je sa ženom i sinom prebačen u Istanbul, a 20. veljače 1932. godine list „Pravda“ objavio je odluku Prezidijuma Centralnog izvršnog komiteta SSSR-a, koju je potpisao predsjednik Mihail Kalinjin, da je Trockom i članovima njegove obitelji oduzeto sovjetsko državljanstvo „zbog kontrarevolucionarnog djelovanja“.

Aleksandar Solženjicin

Solženjicin je po svojim uvjerenjima u početku bio komunist. Još u mladosti je htio biti pisac, pa je neposredno pred rat izvanredno upisao književnost. Kada je počeo rat on se prijavio za front, a tamo je počeo kritički gledati na djelatnost Josifa Staljina kao šefa države i o tome je pisao u pismima koja je slao prijatelju. Zbog tih pisama je uhićen i osuđen na osam godina zatvora i tri godine izgnanstva, da bi 1957. godine, poslije Staljinove smrti, bio rehabilitiran.

Zatvorsko iskustvo je poslužilo kao baza Solženjicinove „robijaške proze“ koja je u Hruščovljevo vrijeme objavljivana u SSSR-u. Međutim, dolaskom Leonida Brežnjeva na vlast Solženjicin se opet našao „s one strane zakona“. Počeo se intezivno pojavljivati u javnosti. Njegova djela nisu mogla proći cenzuru, pa su kružila u „samizdatu“ tako, a 1970. je na zapadu dobio Nobelovu nagradu. Stalno je bio pod paskom KGB-a i preživio je pokušaj trovanja. Vlast je nudila Solženjicinu da napusti SSSR, ali je on i pored svega odbijao tu ponudu.

Početkom 1974. državni vrh SSSR-a je razmatrao Solženjicinov slučaj i donio odluku da mu se oduzme državljanstvo i da se pisac protjera iz zemlje, što se i dogodilo 12. veljače 1974. godine. Ubrzo zatim je zemlju napustila i njegova obitelj i u SSSR-u je počelo uništavanje tiskanih primjeraka Solženjicinovih djela. Državljanstvo mu je vraćeno 1990, a on se 1994. vratio u Rusiju. Umro je 2008. godine u Moskvi.

Viktor Korčnoj

Izvrsni šahist Viktor Korčnoj je zbog svog nezavisnog karaktera u mladosti dolazio u konflikt sa sovjetskim uređenjem, o čemu je detaljno pisao u knjizi „Bilješke nepovratnika“. Uza sve to, Korčnoj je bio višestruki prvak SSSR-a i jedan od najboljih šahista na svijetu. Prema njegovim riječima, vlasti su mu 1966. godine ponudile da promijeni državljanstvo, ali je on odbio. Kasnije je zažalio zbog toga i rekao: „Izgubio sam 11 godina života“.

Korčnoj je 1974. izgubio partiju protiv Anatolija Karpova u meču pretendenata za susret sa svjetskim prvakom, Bobbyjem Fischerom. Partija je odigrana u Moskvi, gdje je Karpov uživao očiglednu podršku „odozgo“. Dovoljno je reći da su u sali sjedili „klakeri“ koji su aplaudirali Karpovu, dok su Korčnojeve poteze pratili u tišini. Korčnoj je poslije meča oštro kritizirao Karpova i Sportski komitet SSSR-a i to u jugoslavenskom tisku. Poslije toga su na njega vršeni pritisci. Na primjer, godinu dana nije mogao putovati u inozemstvo.

Prvom prilikom, kada je zabrana ukinuta, Korčnoj je otputovao na turnir u Nizozemsku, gdje je zatražio politički azil. Na kraju mu je taj azil pružila Švicarska, u kojoj je ostao do kraja života.

Sovjetsko državljanstvo mu je oduzeto 1978. godine, „uzimajući u obzir da Korčnoj V. L. sustavno poduzima korake koji su nespojivi s državljanstvom SSSR-a i svojim ponašanjem nanosi štetu prestižu SSSR-a“. Kao i mnogim drugim „nepovratnicima“ i disidentima, poznatom šahistu je državljanstvo vraćeno 1990. godine, ali se on odbio vratiti u Rusiju, mada je nekoliko puta dolazio na šahovske turnire.

Josif Brodski

Josif Brodski je drugi nobelovac na našem spisku. Njemu je sovjetsko državljanstvo oduzeto 1972. godine.
Kako je organizirano protjerivanje iz SSSR-a?

Savjet narodnih komesara je 1921. godine donio dekret „O oduzimanju prava na državljanstvo pojedinim kategorijama osoba koja se nalaze u inozemstvu“. Prema ovom dekretu, državljanstvo Sovjetske Rusije (RSFSR) oduzeto je svakome tko je imao državljanstvo Carske Rusije i proveo više od pet godina u inozemstvu, a da se nije obratio sovjetskim predstavništvima s ciljem da izvadi nove dokumente, a također svakome tko je služio u stranim vojskama ili policiji. Na osnovu predstavki sovjetskih ambasada, 16 ljudi u različitim zemljama je 1928. godine lišeno državljanstva „zbog aktivnog antisovjetskog djelovanja“.

Po „Zakonu o državljanstvu SSSR-a“ od 1938. godine omogućeno je oduzimanje državljanstva sudskom presudom ili u izuzetnoj proceduri odlukom Prezidijuma Vrhovnog Sovjeta SSSR-a. Od 1958. je ta procedura povučena iz sudske jurisdikcije i samim tim je postala čisto politička kazna.

U članu 18. novog Zakona o državljanstvu SSSR-a (1978.) navedeno je da se državljanstvo može oduzeti za „djelovanje kojim se ponižava uzvišeno zvanje građanina SSSR-a i nanosi šteta prestižu ili državnoj sigurnosti zemlje“. Istraživač Jelena Ponizova piše da je „takva formulacija stvarala prostor za samovolju državnih organa i dužnosnika u ocjeni ponašanja građana“.

Tokom postojanja Sovjetskog Saveza državljanstvo je oduzeto desecima ljudi koji su se javno suprotstavljali političkom jednoumlju, ali i mnogim piscima, filozofima, redateljima i drugim stvaraocima zbog toga što njihova djela nisu bila usklađena s generalnom ideološkom linijom Komunističke partije Sovjetskog Saveza. Državljanstvo je najčešće oduzimano onome tko je već otišao u inozemstvo – na taj način mu je onemogućen povratak i uništena mu je obitelj.

Predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov potpisao je 15. kolovoza 1990. godine ukaz „O ukidanju ukaza Prezidijuma Vrhovnog Sovjeta SSSR-a o oduzimanju državljanstva SSSR-a pojedinim osobama koja žive izvan granica SSSR-a“. Time je vraćeno državljanstvo gotovo svim osobama kojima je iz političkih pobuda bilo oduzeto u razdoblju od 1966. do 1988. godine.