Kako su Englezi htjeli preuzeti kontrolu nad Ruskim Sjeverom

Englezi su prvi put došli na ruski teritorij 24. kolovoza 1553. godine. Brod "Edward Bonaventure" pripadao je engleskoj trgovačkoj komapniji Mystery and Company of Merchant Adventurers for the Discovery of Regions, Dominions, Islands, and Places unknown, a njegov kapetan je bio Richard Chancellor. Brod je ušao u ušće Sjeverne Dvine i pristao blizu Nikolo-Koreljskog samostana, 35 km od Arhangelska. Odatle se Chancellor zaputio u Holmogori, a zatim u Moskvu, gdje je predao Ivanu Groznom pismo kralja Eduarda IV. Tada je car dozvolio Englezima da trguju u Rusiji.

Minijatura iz Ilustrirane zbirke ljetopisa Ivana Groznog, Chancellor na prijemu kod cara Ivana IV.

Javna domena

Tako su Englezi 1555. godine dobili u prijestolnici Rusije svoj biro "Engleski dvor", a Mystery and Company of Merchant Adventurers postala je "Moskovska kompanija".

U Holmogoriju, Vologdi i Moskvi pojavile su se engleske faktorije. Kompanija je 1569. godine dobila najveća moguća prava:

– bescarinska trgovina u cijelom Moskovskom Carstvu,

– trgovina s Bliskim istokom, preko Rusije,

– otvaranje željezara i tvornica užadi u Rusiji,

– optjecaj engleskog novca u Moskvi, Novgorodu i Pskovu.

Stari "Engleski dvor" u Moskvi. 

GAlexandrova (CC BY-SA 4.0)

O tome piše ruski povjesničar Nikolaj Kostomarov u knjizi "Pregled trgovine Moskovske države u 16. i 17. stoljeću". Englezi su s Ruskog Sjevera intenzivno izvozili lan, konopljina vlakna, užad, smolu, katran, salo, drvo za jarbol, krzno, vosak, med, kožu, kalijev karbonat, maslac i kavijar.

Ivan Grozni želio je da mu Engleska bude "strateški partner" i zato je bio toliko gostoljubiv. Kada je počeo Livonski rat (1558.-1583.), brodovi Moskovske kompanije dopremali su u Rusiju salitru, sumpor, olovo i kositar. Na njima su u zemlju pristizali engleski inženjeri i liječnici.

"Ivan Grozni pokazuje drago kamenje Horseyju". Aleksandar Litovčenko, 1875.

Aleksandar Litovčenko/Ruski muzej

Car Ivan je 1570. godine čak i zaprosio kraljicu Elizabetu sa željom da na taj način osigura političko utočište u Londonu u slučaju poraza u Livonskom ratu. Pored toga, namjeravao je s Englezima sklopiti vojni savez, ali je Elizabeta ignorirala taj prijedlog, kao i prosidbu. 

Nakon Livonskog rata i drugi su stranci dobili dozvolu da trguju na sjeveru Rusije. Englezima, međutim, više nije bilo dozvoljeno slobodno putovati u Perziju i Kinu preko Rusije, ali je "Moskovska kompanija" do sredine 17. stoljeća imala pravo na bescarinski promet širokog asortimana robe.

Smutno doba – vrijeme novih mogućnosti

"U smutno doba"

S. V. Ivanov

Još u vrijeme Ivana Groznog agenti "Moskovske kompanije" u Rusiji pružali su engleskom dvoru vojne i ekonomske obavještajne usluge. Kako piše sovjetski povjesničar Viktor Virginski, oni su vrbovali ruske trgovce i činovnike, potkupljivali ih i ucjenjivali.

A onda je nastupilo Smutno doba (1598.-1613.). To je bio period dinastičke krize, narodnih ustanaka i poljske i švedske intervencije. Sve je to Englezima pružilo nove mogućnosti za širenje utjecaja u Rusiji. Tako je, na primjer, šef "Moskovske kompanije" John Meyrick osobno isposlovao obećanje, najprije od Lažnog Dimitrija I. (samozvanog "sina" Ivana Groznog), a zatim i od sljedećeg vladara Vasilija Šujskog, da će prava njegove kompanije biti proširena.

Šujski je 1611. godine angažirao švedsku vojsku kako bi uz njenu pomoć ugušio bunt svoga oponenta Lažnog Dimitrija II. Šveđani su zauzeli novgorodsku zemlju (sjeverozapadni teritorij suvremene Rusije), a Englezi su procijenili da je to pogodan trenutak za uzurpaciju Ruskog Sjevera.

U drugoj polovici 1612. godine u London je stigao brzojav s detaljnim opisom događaja u Rusiji. Autor dokumenta po svoj je prilici bio kapetan Thomas Chamberlain.

Plan uspostavljanja engleskog protektorata

U projektu je iznesena tvrdnja da na Sjeveru, koji nije bio zahvaćen ratom, "narod želi, pa čak smatra da je neophodno, da bude pod vlašću vladara koji je kadar zaštititi ga, i želi se pokoriti strancu, videći da nema više nikoga od njegovih vlastitih vladara".

Mangazejska tvrđava. Rekonstrukcija na osnovu iskopavanja M. I. Belova.

Javna domena

Pored toga, u ljeto 1611. godine pojedini predstavnici sjevernih ruskih oblasti već su vodili pregovore o tome s agentom engleske kompanije (očigledno, s Meyrickom).

Autori projekta uvjeravali su kralja Jakova I. Stuarta da ima "dovoljno osnova da preuzme u svoje ruke zaštitu ovog naroda i uspostavi protektorat nad njim pod uvjetima koji mogu osigurati i zaštititi slobodu trgovine – ove koju već ostvarujemo i one koju ćemo ostvarivati u narednom razdoblju". Oni su zamolili da se na sjever pošalje ovlašteno lice koje će pregovarati s lokalnim stanovništvom o sklapanju ugovora o suverenitetu ili protektoratu.

"Ako bi Vaše Veličanstvo dobilo ponudu suvereniteta nad onim dijelom Moskovije koji se nalazi između Arhangelska i rijeke Volge, zajedno s putem po toj rijeci do Kaspijskog ili Perzijskog mora, ili bar upravljanja i protektorata nad njim, s uspostavljanjem slobode i garancijama trgovine, to bi bila najveća i najradosnija ponuda koja je ikada upućena kralju naše zemlje otkako je Kolumbo ponudio Henriku VII. otkrivanje Zapadne Indije (Antila)", pisalo je u dokumentu.

U cilju očuvanja reda autori su predlagali da se na ove teritorije pošalje engleska vojska o čijem bi se izdržavanju brinulo rusko stanovništvo. A akumulacijom robe i namirnica bavili bi se lokalni agenti engleskih kompanija.

Engleski se plan tri stoljeća čuvao u tajnosti

Dok je dokument bio na razmatranju kod kralja Jakova I. Stuarta, u Engleskoj su se počeli formirati odredi "dobrovoljaca", spremnih boriti se na strani Moskovskog Carstva protiv poljske intervencije. A zapravo su pokušavali prodrijeti u Arhangelsk. Po sajvetu kneza Dmitrija Požarskog, vođe narodnog ustanka protiv poljske intervencije na ruskom teritoriju, engleskim dobrovoljcima nije dozvoljeno da uđu na Ruski Sjever. U međuvremenu su poljske interventne jedinice u listopadu 1612. protjerane iz Moskve, da bi u siječnju 1613. na moskovski tron stupio Mihail Romanov.

Mihail Fjodorovič Romanov uoči stupanja na tron.

Javna domena

Kada je u svibnju 1613. godine Johnu Meyricku i njegovom kolegi iz "Moskovske kompanije" Williamu Russellu dodijeljeno zvanje izvanrednih kraljevskih izaslanika i ovlaštenje za pregovore sa žiteljima Ruskog Sjevera, njihova misija već je izgubila svrhu. Mihail Romanov priznat je kao car u cijeloj zemlji, pa i u sjevernim krajevima.

Tada je Meyrick, koji se od ljeta nalazio u Arhangelsku, požurio uvjeriti novoga cara kako glasine o namjerama Engleza da uspostave protektorat ne odgovaraju istini. On je uspio sačuvati svoju reputaciju diplomata, pa je čak bio i posrednik u sklapanju Mira u Stolbovu u ratu između Rusije i Švedske (1610.-1617.). Meyrick je 1621. zauvijek napustio Rusiju, a 1629. je postavljen za upravnika "Moskovske kompanije".

Car Aleksej Mihailovič Romanov je 1649. ograničio prava "Moskovske kompanije" vezana za trgovinu u Rusiji izvan Arhangelska, a monopolističke privilegije ukinute su joj 1698. godine reformama Petra Prvog.

Arhangelsk

Javna domena

Sve do 1914. godine nije se znalo za planove Engleza da iskoriste Smutno doba i "prigrabe" Ruski Sjever. Chamberlainov projekt u britanskim je arhivima pronašla Ina Ljubimenko, ruska stručnjakinja za arhive. Ona je objavila integralni tekst u članku "A Project for the Acquisition of Russia by James I".

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji