Kako je Ivan Grozni tražio ruku "raskalašne" engleske kraljice Elizabete I. Tudor

"...Nismo imali prevoditelja za tako važnu stvar i priopćili smo... usmeno povjerljive stvari od velike važnosti... želeći prijateljstvo s tobom... Tražili smo da se pošalje Anton [veleposlanik Anthony Jenkinson] da ga pitamo je li ti prenio ono što smo mu rekli, prihvaćaš li naše predloge i kakvi su ti planovi", pisao je Ivan Grozni engleskoj kraljici Elizabeti Prvoj.

Ovim pismom i svjedočenjima suvremenika počinje priča o neuspješnom spajanju dvije dinastije. O kakvim se zapravo "povjerljivim stvarima od velike važnosti" radilo?

Kako je uopće počela prepiska između ruskog i engleskog monarha?

Kao što obično biva, počela je od trgovine. Godine 1551. na inicijativu poznatog engleskog astronoma Johna Deeja osnovano je Društvo trgovaca i putnika za otkrivanje teritorija, zemalja, otoka i nepoznatih mjesta, s ciljem pronalaženja takozvanog Sjeveroistočnog prolaza koji vodi u Kinu. Međutim, umjesto toga engleski su trgovci uspostavili stalne trgovačke veze s Moskovskim Carstvom. Englezi su osnovali Moskovsko trgovačko društvo i počeli donositi u zemlju kositar, čohu i oružje. U zamjenu su dobivali kudjelju, drvo, loj i katran. Društvo je od Ivana Groznog dobilo pravo bescarinske trgovine na teritoriju zemlje.

Stari Engleski dvor u Moskvi

A. Savin

Rast trgovinske razmjene između dviju zemalja doveo je do žive poslovne prepiske između Ivana Groznog i Elizabete Prve. Engleska kraljica bila je jedina žena kojoj je Grozni u svom životu pisao. Pritom nisu sve teme mogle biti stavljene na papir, a informacije su se u to vrijeme prenosile preko prvog engleskog veleposlanika Anthonyja Jenkinsona. S poslovnih razgovara ruski monarh je na kraju prešao na bračnu ponudu.

Zašto je Ivanu Groznom bio potreban taj brak?

U tom trenutku, a govorimo o 1570. godini, četrdesetogodišnji Ivan IV. Vasiljevič bio je dvostruki udovac, a uz to su se pronosile i glasine o smrti obje njegove žene trovanjem. Tridesetsedmogodišnja Elizabeta I. Tudor vladala je Engleskom već dvanaest godina, uspješno izbjegavajući zahtjeve Parlamenta da nađe supruga i engleskom tronu osigura nasljednika.

Jerome Horsey, predstavnik Moskovskog trgovačkog društva koji je u svojim sjećanjima podrobno pisao o Moskovskom Carstvu, ostavio je svjedočenje da se Ivan Grozni raspitivao kod svog dvorskog liječnika Jeliseja Bomelija koliko godina ima kraljica Elizabeta i bi li se pristala udati za njega: "I premda je imao razloga da posumnja u pozitivan ishod svojih zamisli, budući da je kraljica već odbijala bračne ponude brojnih kraljeva i velikih kneževa, Grozni nije gubio nadu, smatrajući da je u pogledu osobnih kvaliteta, mudrosti, bogatstva i veličine u prednosti u odnosu na druge vladare. Odlučio je pokušati."

Car Ivan IV. pokazuje blago engleskom veleposlaniku Horseyju

Aleksandar Litovčenko

Horsey spominje i razlog koji je Ivana Groznog naveo da potraži nevjestu daleko od Moskovskog Carstva. Takav brak omogućavao bi caru utočište u Engleskoj u slučaju pogubnih posljedica Livonskog rata ili zavjera u zemlji od kojih je Grozni strahovao cijelog svog života. Ove Horseyjeve navode potvrđuje i Pskovski ljetopis iz 1570. godine, ukazujući na namjeru cara da pobjegne u Englesku i tamo se oženi.

U pismu Elizabeti iz listopada 1570. godine car više puta među uboičajenim pitanjima vezanim za trgovinu spominje i nekakva "povjerljiva pitanja od velike važnosti" koja je Grozni poslao kraljici preko njenog izaslanika Anthonyja Jenkinsona. Povjesničari smatraju da je riječ o bračnoj ponudi koja je odbijena. Ivan Grozni odreagirao je na to odbijanje u svojoj maniri, vrlo oštro. On je u odgovoru na kraju pisma Elizabetu nazvao "raskalašnom ženom" (a sebe pravim džentlmenom), direktno ukazujući na njenu nesposobnost da vlada zemljom i donosi povoljna rješenja za državu. Prepiska je bila prekinuta na dugih dvanaest godina.

Kraljica Elizabeta i Ivan Grozni

Nicholas Hilliard/Walker Art Gallery; Hans Weigel der Ältere

Je li se Ivan Grozni pokušavao oženiti za Mary Hastings?

Međutim, neuspješna bračna ponuda nije odvratila Ivana Groznog od nauma da se orodi s engleskom kraljevskom obitelji. Godine 1582. car šalje kod Elizabete svog izaslanika Fjodora Pisemskog sa zadatkom da prije svega razmotri uvjete savezničkog sporazuma s Engleskom, a potom i ugovori uvjete carevog evenutalnog braka s daljnjom rođakom Elizabete Prve Mary Hastings. Neki povjesničari smatraju da je pitanje ženidbe bilo usko vezano uz potpisivanje sporazuma o savezništvu i praktički njegov sastavni dio.

Pisemski je dobio detaljna uputstva u vezi s osjetljivim pitanjima koje bi u pogledu bračne ponude Ivana Groznog mogla postaviti Elizabeta Prva. Ključno pitanje odnosilo se na to što je Ivan Grozni u tom trenutku bio u svom šestom braku (po nekim svjedočenjima čak i sedmom) i tijekom provodadžisanja dobio dijeete. Mladoženja se, međutim, nije dao omesti tom činjenicom i Pisemskom je naređeno da obeća da će se car razvesti, a djeca iz novog braka, čak i ako ne naslijede prijestolje, dobiti velike posjede.

Pisemski i Mary Hastings

Javna domena

Epidemija kuge u Londonu i očigledno odsustvo želje za sklapanjem braka s engleske strane dovelo je do toga da se stvar oduži. Engleski izaslanik koji je zajedno s Pisemskim stigao u Moskovsko Carstvo umjesto razmatranja uvjeta savezništva na sve je načine odgovarao cara od braka s Mary Hastings. Prije nego što je donesena konačna odluka 1584. godine Ivan Grozni je umro.

Priča o dva neuspješna pokušaja da se orodi s Englezima podgrijala je teorije o nasilnoj smrti Ivana Groznog. Neki povjesničari koji vjeruju u trovanje cara arsenikom i živom smatraju da je uporno nastojanje Ivana Četvrtog da se oženi Engleskinjom doprinijelo njegovoj smrti jer nije bilo u skladu s ambicijama Borisa Godunova i njegovih rođaka. Careva ženidba s bliskom rođakinjom engleske kraljice mogla je dovesti do osiguravanja prava njegovih potomaka iz tog braka na nasljeđivanje prijestolja i zaobilaženja sina Ivana Groznog Fjodora Ivanoviča za kojeg je bila udana Godunovljeva sestra Irina. Postoji pretpostavka da su upravo Godunovljeve pristalice mogle poraditi na "ubrzavanju" smrti Ivana Vasiljeviča.

Naredna prilika za brak predstavnika vladajućih kuća Rusije i Engleske ukazala se tek u devetnaestom stoljeću kada su se, bez obzira na protivljenje obje obitelji, vjenčali kćer ruske carice Aleksandre Druge Marija i drugi sin kraljice Viktorije, princ Alfred, vojvoda od Edinburgha.