Kako su se sovjetske žene borile protiv Nijemaca u lovačkim avionima i bombarderima

U Drugom svjetskom ratu sudjelovalo je više od pola milijuna sovjetskih žena. Stotine su se borile protiv neprijatelja kao pilotkinje lovačkih aviona i bombardera, kao navigatorice, strijelkinje radiotelegrafistice ili aviomehaničarke.

Ženske avionske pukovniji

Čim je njemačka vojska ušla na teritorij SSSR-a, ogroman broj žena izjavio je želju da stupi u redove Oružanih snaga i bori se protiv neprijatelja. U tom je trenutku, međutim, njima bila dozvoljena samo pomoćna ili specijalistička služba u vojsci.

S pogoršanjem strateške situacije na frontu promijenio se i odnos rukovodstva zemlje prema sudjelovanju žena u borbenim djelovanjima. Narodni komesarijat za obranu (Ministarstvo obrane) izdao je 8. listopada 1941. godine naredbu po kojoj se u Ratnom zrakoplovstvu Crvene armije osnivaju tri ženske avionske pukovnije: 586. lovačka avionska pukovnija na avionima Jak-1, 587. bombarderska avionska pukovnija na Su-2 i 588. avionska pukovnija lakih noćnih bombardera na dvokrilcima U-2.

Inicijatorica njihovog osnivanja bila je legendarna Marina Raskova, pilotkinja i Heroj Sovjetskog Saveza. Ona se 1938. godine proslavila time što je izvela jedinstveni let iz Moskve na ruski Daleki istok, prevalivši za 26 dati ukupno 6450 kilometara bez ateriranja. Raskova je osobno birala kandidatkinje i sama je stala na čelo 587. pukovnije.

U teškim ratnim uvjetima obuka pilotkinja trajala je od tri do šest mjeseci. Primale su se djevojke koje su već radile u civilnoj avijaciji ili su se obučavale u aeroklubovima. One su odmah upućivane u pilotsku školu u gradu Engelsu na Volgi (330 kilometara od Staljingrada).

"Prekalili su nas prvi letovi, strog režim, vojna disciplina, sistematski treninzi i rad u surovim zimskim uvjetima, tako da smo postale izdržljivije i jače", napisala je Darja Čalaja, majstorica za avionsko naoružanje: "Bez problema smo obavljale utovar i istovar školskih bombi teških po četrdeset kilograma, lako i brzo smo ih kačile na avion."

Na noćnim bombarderima

Prve su obuku završile pripadnice 588. pukovnije. Bilo je to u svibnju 1942. godine. To je bila jedina od tri spomenute pukovnije u kojoj su žene zauzimale sve dužnosti – od mehaničara i tehničara do navigatora i pilota.

Tihi dvokrilac U-2 (Po-2), glavna letjelica ove pukovnije, za polijetanje i slijetanje mogao je koristiti čak i mali "proplanak" i letio je malom brzinom, te je praktički lebdio tik iznad krošnji drveća. Budući da je danju predstavljao laku metu, ovaj je avion korišten za noćna bombardiranja, a također za potrebe vezista i za opskrbu partizana i opkoljenih jedinica.

Pilotkinja bi prije pikiranja na cilj isključila motore, tako da je avion neočekivano "izranjao" iz tame i precizno pogađao neprijateljski objekt ili grupu vojnika okupljenih oko vatre. Specifičan zvuk koji je tada avion ispuštao podsjećao je Nijemce na zvuk metle, zbog čega su pripadnicama ove jedinice dali nadimak "Noćne vještice".

Pod neprekidnim rukovodstvom Jevdokije Beršanske (Bočarove) 588. pukovnija je prošla težak put od sovjetskog juga do Njemačke i sudjelovala u oslobađanju Sjevernog Kavkaza, Krima, Bjelorusije i Poljske. Za hrabrost i odvažnost ova je jedinica dobila titulu "gardijska" i 1943. je pretvorena u 46. gardijsku noćnu bombardersku avijacijsku pukovniju.

Pukovnija je tijekom rata izgubila 32 djevojke, koje su poginule u borbama i avionskim nesrećama ili su umrle uslijed bolesti. Bio je to prilično nizak pokazatelj u usporedbi s drugim jedinicama.

U lovačkim avionima

Odmah nakon "Noćnih vještica" u lipnju 1942. godine u stroju su se našle i pilotkinje 586. avionske pukovnije. Ova jedinica s najnovijim lovcima Jak-1 premještena je iz Engelsa u susjedni Saratov, gdje je u sklopu avijacije PZO pristupila obrani grada.

Glavni događaji odigravali su se južnije, u Staljingradu, pa je služba u ovoj jedinici bila relativno spokojna. Međutim, u jesen je grad izložen redovnim bombardiranjima, tako da djevojke nisu sjedile prekriženih ruku. Avionska je pukovnija 24. rujna odnijela svoju prvu pobjedu kada je poručnica Valerija Homjakova oborila bombarder Junkers Ju 88.

Mnoge pilotkinje nisu pristajale da čitav rat provedu štiteći pozadinu fronta, pa su se trudile dobiti prekomandu u avijaciju na frontu, u muške lovačke avionske pukovnije, tj. tamo gdje su se vodile paklene borbe.

Ovako je jedan zračni okršaj opisala Klaudija Blinova, koja je dobila prekomandu u 434. lovačke avionske pukovniju: "Bombarder je bježao iz jednog oblaka u drugi, a ja za njim! Obuzela me bjesomučna težnja da ga stignem, samo da mi ne umakne! U jednom sam trenutku primijetila da je on ušao u oblak praveći zaokret udesno, pa sam ja dodatno okrenula svoj avion tako da sačekam fašista ispod ruba oblaka. Trenutak kasnije on je izronio baš ispred mene. Ispalila sam dug rafal ravno u njega. ’Junkers’ je naglo oborio kljun i počeo gubiti visinu. Nastavila sam ga prattii..."

Pobjedu nisu dočekali svi koji su se našli u žaru bitaka. U ljeto 1943. godine iznad Donbasa oborena je Lidija Litvjak, "Bijeli ljiljan Staljingrada", koja se proslavila u zračnim borbama za čuveni grad na Volgi. Imala je četiri potvrđene osobne pobjede i tri pobjede u grupi. Otprilike u isto vrijeme poginule su i njene prijateljice Jekaterina Budanova i Antonina Lebedeva.

U bombarderima za obrušavanje

Od tri ženske avionske pukovnije posljednja je bila 587, koja je formirana 25. prosinca 1942. godine. I odmah je doživjela tragediju, kada je 4. siječnja 1943. u avionskoj nesreći poginula Marina Raskova, zapovjednica pukovnije. Tada je na čelo jedinice postavljena potpukovnica Valentin Markov.

Bilo je planirano da djevojke ratuju u avionima Su-2, ali je na kraju umjesto tog modela izabran Pe-2. Smatralo se da je ovaj obrušavajući bombarder kompliciran za pilotiranje, ali su se pripadnice pukovnije odlično snašle.

Léon Cuffaut, pukovnik francuske lovačke pukovnije "Normandija-Neman", koji je ratovao u sastavu sovjetskog ratnog zrakoplovstva, opisao je kako se u zimu 1944. godine po jakoj mećavi na njihov aerodrom spustio sovjetski bombarder Pe-2: "Mi, francuski piloti, bili smo oduševljeni hrabrošću pilota koji tako vješto aterira u uvjetima tako loše vidljivosti pa smo potrčali prema avionu da se što prije upoznamo s pilotom. Kakvo je bilo naše iznenađenje kada smo shvatili da avionom upravljaju djevojke!"

587. pukovnija sudjelovala je u gotovo svim važnijim bitkama tijekom rata: u Staljingradu, na Kavkazu i na Kurskom frontu. Pripadnice pukovnije svojim su avionima pokrivale sovjetske trupe u velikoj ofenzivnoj operaciji "Bagration" u Bjelorusiji 1944. godine i izvršavale borbene zadatke iznad Baltika i Istočne Pruske.

Ova je avionska pukovnija još 1943. godine zbog postignutih uspjeha pretvorena u 125. gardijsku bombardersku avionsku pukovniju "Marina Raskova". Odmah po završetku rata pet pilotkinja ove pukovnije nagrađeno je zvanjem Heroja Sovjetskog Saveza.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji