Zašto je Staljin naredio ubojstvo Lava Trockog?

Staljin nije podnosio konkurenciju, a imao je i razloga za osobnu netrpeljivost prema Trockom, najbližem suradniku Vladimira Lenjina, neospornog lidera boljševika. Trocki je imao toliko veliki utjecaj i autoritet da je nakon Oktobarske revolucije mogao postati šef nove vlade, ali je tu funkciju dobrovoljno ustupio Lenjinu. U partijskom je radu između Staljina i Trockog dolazilo do nesuglasica po mnogim pitanjima, a nakon "Caricinskog konflikta" ta je netrpeljivost prerasla u pravu mržnju. Naime, tijekom Građanskog rata Crvenoj armiji bili su potrebni iskusni borci i oficiri, pa se Trocki (koji je inače osnovao Crvenu armiju) zalagao da u borbene redove budu primljeni i bivši oficiri imperatorske vojske.

Staljin se tome kategorično protivio i zato je na dijelu fronta koji je njemu bio povjeren (i gdje je situacija bila kritična) isticao nove, ali ideološki predane zapovjednike Buđonija i Vorošilova (oni će kasnije postati maršali SSSR-a). Trocki je predsjedavao u Revolucionarnom ratnom savjetu, ali Staljin nije slušao njegova naređenja i pisao je pisma Lenjinu tražeći vojne ovlasti: "Ako Trocki bez razmišljanja bude dijelio mandate na sve strane... može se sa sigurnošću reći da će se kroz mjesec dana kod nas na Sjevernom Kavkazu sve raspasti... Utuvite mu u glavu... Za opću korist meni su neophodne vojne ovlasti... To što nisam dobio neki papir od Trockog neće me zaustaviti." Trocki je, opet, tražio da se Staljin ukloni s položaja. Lenjin je riješio taj konflikt u korist Trockog. Staljin je povučen s fronta u Moskvu, ali je ubrzo zatim izabran za člana Revolucionarnog vojnog savjeta. Međutim, na čelu savjeta opet je bio Trocki, tako da je konfrontacija nastavljena.

"Lenjinov testament" i borba za vlast

Borba dvojice partijskih lidera prešla je u otvoreni sukob kada se Lenjin razbolio i povukao, jer se više nije mogao baviti partijskim pitanjima. U bilješci za kongres 1922. godine, koja je poznata kao "Lenjinov testament", vođa revolucije strahovao je da će u partiji doći do raskola uslijed konflikta između Staljina i Trockog: „Staljin je suviše grub, i taj je nedostatak sasvim podnošljiv u našim krugovima i internoj komunikaciji, ali je nepodnošljiv na funkciji generalnog sekretara. Zbog toga predlažem drugovima da razmisle o tome kako da uklone Staljina s te funkcije i na njegovo mjesto postave drugog čovjeka, koji u odnosu na druga Staljina ima prednost u tom smislu što je trpeljiviji, lojalniji, uljudniji i pažljiviji prema drugovima, manje je hirovit, itd."

Lenjin nije samo iskritizirao Staljina, nego je ujedno izrazio i veće povjerenje prema Trockom, okarakteriziravši ga kao "najsposobnijeg člana Centralnog komiteta". Pa ipak, Staljin je ostao na funkciji generalnog sekretara i 1922. godine već je postao popularan i uživao veliki autoritet, jer je upravo on dijelio većinu funkcija u partiji.

Staljin je okupio oko sebe vjerne pristalice i počeo potiskivati Trockog iz partije. Lav Trocki je, međutim, imao toliki utjecaj i autoritet da je Staljin razmišljao i o mogućnosti da ukloni konkurenciju.

Pa ipak je odlučio ne pribjegavati krajnjim mjerama. Trocki je smijenjen i izbačen iz partije, da bi 1929. bio protjeran iz SSSR-a.

Istine radi, treba istaknuti da se Staljin nije borio protiv Trockog samo iz straha od konkurencije. On je trezveno procijenio moguće posljedice koje bi imala pobjeda trockizma. Politička linija koju je provodio Trocki vjerojatno bi bila katastrofalna po mladu sovjetsku državu. Smatra se da je Staljin bio pretjerano ošatar kao političar, ali je zapravo Trocki bio daleko oštriji i radikalniji. Na primjer, on se zalagao za sveobuhvatni teror i diktaturu unutar zemlje, kao i za nastavak širenja "požara revolucije" u cijelom svijetu. Ako se za Staljinovu kolektivizaciju kaže da je bila nasilna, onda treba imati u vidu planove koje je Trocki gajio u pogledu seoskog stanovništva. Da su se oni ostvarili, to bi bio pravi pakao. Zvuči paradoksalno, ali Staljin je kao političar u usporedbi s Trockim bio trezveniji i odmjereniji.

Operacija "Majka"

U emigraciji je Trocki nastavio svoje političko djelovanje. Na temelju njegovih ideja formirana je međunarodna komunistička organizacija Četvrta internacionala. Trocki je sada postao čak i opasniji nego što je bio u SSSR-u, jer je ovdje bio izvan zone na koju je Staljin mogao utjecati. U knjigama i člancima napisanim u emigraciji Trocki karakterizira svoga oponenta kao "Hitlerovog intendanta", osuđuje kult ličnosti, totalitarizam i posebno birokraciju. Kao povod za odluku o ubojstvu Trockog poslužila je usporedba SSSR-a s nacističkom Njemačkom. Sudoplatov, glavni organizator ubojstva Trockog, kasnije je napisao da mu je Staljin ovako objasnio potrebu da se bivši suborac ukloni: "Trocki mora biti uklonjen u roku od godinu dana, prije nego što izbije neminovni rat. Ako Trocki ne bi bio uklonjen, kako pokazuje španjolsko iskustvo, ne možemo biti sigurni da ćemo u slučaju napada imperijalista na Sovjetski Savez imati podršku naših suboraca iz međunarodnog komunističkog pokreta."

Plan prvog atentata dobio je naziv "Konj". U sklopu tog plana naoružana grupa otvorila je vatru na kuću Trockog. I pored nekoliko desetaka hitaca revolucionar je ostao nepovrijeđen, kao i njegova žena Natalija i unuk Seva. Drugi plan zvao se "Majka". Španjolski komunist Ramón Mercader je dobio zadatak da se infiltrira u najbliže okruženje Trockog i da se obračuna s njim. On je dobio falsificiranu kanadsku putovnicu na ime Franka Jacksona i upoznao se s jednom tajnicom Trockog. Kada je svraćao po djevojku nakon radnog vremena, postepeno je stupao u kontakte i s ukućanima i stjecao njihovo povjerenje. Počeli su ga zvati u goste, a on je iskazivao zanimanje za ideje Trockog, između ostalog je donio i poklon za njegovog unuka. Mercader je 20. kolovoza 1940. godine donio revolucionaru tekst podrške Četvrte internacionale i zamolio ovoga da ocijeni članak, što je poslužilo kao povod za dolazak na dan ubojstva. Mercader je po velikoj vrućini došao ogrnut plaštom, ali to nikoga nije zbunilo, jer se on tretirao kao "naš čovjek". Ispod plašta je skrivao pijuk za led, revolver i bodež: "U trenutku kada je Trocki počeo čitati članak koji mi je poslužio kao povod, izvukao sam pijuk iz plašta, stegao ga u ruci i zažmirivši mu zadao stravičan udarac u glavu", ispričao je Mercader nakon uhićenja.

Liječnici nisu uspjeli spasiti Trockog. Umro je 21. kolovoza 1940. godine. Tajnik je zapisao njegove posljednje riječi: "Molim vas, recite mojim prijateljima da sam ja siguran u pobjedu Četvrte internacionale... Samo naprijed." Ramón Mercader je u zatvoru proveo 19 godina i 8 mjeseci. Po izlasku na slobodu preselio se u SSSR i tamo dobio zvanje Heroja Sovjetskog Saveza.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji