Što su Romanovi jedni drugima poklanjali za Božić?

U Rusiji danas najvažniji praznik vezan za jelku i poklone uopće nije Božić, nego Nova godina. Za to je kriva sovjetska vlast koja je ukinula slavljenje kršćanskog Božića i u zamjenu ponudila proslavu Nove godine na sva zvona.

Ali prije Revolucije Rođenje Kristovo ljudi su voljeli i rado slavili. Ruska pravoslavna crkva praznik danas obilježava 7. siječnja, a prije 1918. godine to je činila 25. prosinca. Bio je to poseban dan i u carskoj obitelji. Novac na poklone djeci i članovima obitelji trošio se neštedimice.

Pokloni djeci

U razdoblju od 16. do 17. stoljeća carevi su pridavali veliki značaj crkvenom prazniku, ali on nije imao naročito jako obiteljsko oblježje. Na Badnjak su carevi činili dobra djela, išli po bolnicama i prihvatilištima i davali veliku milostinju, ali i posjećivali zatvore, gdje su osuđenicima dijelili pomilovanja. Carevi su nakon toga prisustvovali i noćnoj božićnoj službi u crkvi, koja je inače i bila glavni događaj.

Nakon bogoslužja pred zoru u carske odaje u Kremlju pozivali su se crkveni jerarsi i zbor koji je pjevao naročite pjesme u slavu Krista i cara. Carevi su davali praznično piće medovinu i darivali za zasluge ovalne raskošno ukrašene posude za piće (kovš).

Tek su nakon toga poklone dobivala i carska djeca, recimo vezene skupocjene tkanine kao što su svila i brokat i skupocjene šalice s draguljima. Carevići su dobivali igračke u obliku sablji, a careve kćeri najrazličitije ukrase.

Praznični pokloni do devetnaestog stoljeća darivali su se samo u bogatim i plemićkim obiteljima.

Prvi pokloni ispod jelke

Ni običaj kićenja jelke za Božić u Rusiji dugo se nije prakticirao. Jelke su se povezivale s pokojnicima, a grančice crnogorice bacale su se na putu do groblja tijekom pogrebne ceremonije, simbolično pokazujući na taj način put pokojnikovoj duši. Ukrašavanje kuće jelkom prvi je naložio Petar Veliki kada je 1700. godine uveo proslavu Nove godine. I Njemica Katarina Druga dala je svoj doprinos utvrđivanju novogodišnje tradicije.

Prvi je put božićna jelka okićena u Kremlju 1817. godine. Od dvadesetih godina devetnaestog stoljeća ova je tradicija uspostavljena i u carskim dvorcima u Peterburgu. Pokloni su se počeli skrivati ispod jelke u vrijeme Nikolaja Prvog. Smatra se da je ovaku proslavu Božića s jelkom i poklonima u carsku obitelj donijela careva supruga Aleksandra Fjodorovna. Ona je bila Njemica, kći pruskog kralja Fridrika Vilima III., u čijoj se obitelji na slavljenje Božića mnogo polagalo, uz bogato okićenu jelku i poklone.

"Za Nikolaja Prvog Rođenje Kristovo u aristokratskoj, a kasnije i gradskoj sredini poprimilo je obrise domaćeg obiteljskog praznika za koji se pažljivo pripremalo ne štedeći ni vrijeme ni sredstva", piše Julija Uvarova u knjizi "Božić i Nova godina u Rusiji od 16. do 20. stoljeća". Poklona je znlo biti tako mnogo da nisu mogli stati ispod jelke. Nikolajev sin, Veliki knez Konstantin, 1847. godine u svom dnevniku nabraja poklone koje je dobio: sablja, kinžal, pancir, čerkeski pištolji i knjige.

Nikolajeva kći Olga ostavila je svjedočenje da je 1837. godine dobila pisaći stol i fotelju, a 1843. godine "čudesni klavir marke Wirth, slike, elegantne haljine i od tate narukvicu sa safirima, njegovim omiljenim kamenom".

Jedno od najpopularnijih mjesta za careve narudžbe bio je "Engleski magazin" koji je držala tvrtka "Nichose i Plinke" u Sankt-Peterburgu. Tamo su se mogli naći izuzetni lusteri i nakit, skupo lijepo dizajnirano oružje, kolekcionarska vina i još mnogo toga.

Upravo servis za čaj iz te prodavaonice dobila je za Božić druga Nikolajeva kćer Marija 1839. godine. A 1850. car joj je poklonio nekoliko izuzetnih komada namještaja, predivne sofe, fotelje i konzole.

Kneginjama su se, osim slika, poklanjali i ukrasi i vrijedan nakit i lijepe haljine i razne drangulije, ali i potrepštine kao što su klizaljke, skije, sanjke i knjige.

Djeca su mogla sastaviti listu želja i reći što žele dobiti na poklon. Poznato je da je brat Aleksandra Trećeg, Vladimir, kao dijete tražio za Božić kamenice koje je jako volio. Originalan je bio i sam carević Aleksandar koji je želio igračke u obliku kuhinje i odijelo dimnjačara.

Aleksandar Treći naručio je od Carske tvornice porculana 1883. godine svečani Rafaelov servis za pedeset osoba čija je izrada trajala dvadeset godina, a tvornica je svake godine za Božić slala dio realizirane narudžbe.

Vojni pokloni za muškarce

Tradicionalni poklon za članove carske obitelji muškog spola bili su mundir Kavalerijske pukovnije, turska sablja ili porculanski tanjuri. Poznato je da je prijestolonasljedniku velikom knezu Aleksandru, budućem Aleksandru Drugom, majka, carica, godinama poklanjala bilo mundir Kavalerijske pukovnije, bilo tursku sablju, bilo porculanske tanjure s prikazima ruske vojske. Međutim, poklanjala mu je i servis za čaj. A otac, car Aleksandar, dobio je kutiju s pištoljima, bistu Petra Velikog, kao i knjige iz povijesti Rusije.

Jatagan s koricom izrađen u Osmanskom Carstvu 1803. godine poklonila je budućem Aleksandru Drugom supruga Marija Aleksandrovna za Božić 1849. godine.

Poznato je da je caru Aleksandru Trećem 1881. godine supruga poklonila revolver Smith & Wesson s mecima i futrolom.

Slatkiši su se u pravilu poklanjali samo djeci, ali i odrasli su mogli dobiti poslastice na poklon, recimo kutiju skupih suhih šljiva ili marelica, kao i mandarine.

Praznik uz lutriju za dvorsku svitu

Carska obitelj redovno je za Božić organizirala lutriju s poklonima za dvorsku svitu. Tako suse  mogle osvojiti porculanske lampe, vaze, servisi za čaj, ali i predmeti iz čuvene Fabergéove radionice. U organiziranje lutrije uključivala su se i carska djeca koja su satima lijepila etikete s brojevima na poklone.

Članovi carske obitelji o prazniku su redovno darivali cjelokupan ogromni "kolektiv" sluga i drugog osoblja u dvorcu. I pritom nisu bili škrti. Guverner je mogao dobiti skupu kutijicu ili srebrni pribor za jelo, a poklanjali su se i biseri i druge "drangulije".

Posljednji Božić Nikolaja Drugog

Nikolaj Drugi slavio je Božić, iznenađujuće, vrlo skromno. Naročito kada su početkom dvadesetog stoljeća nastupila teška vremena, revolucije i ratovi.

U dvorcu u Carskom selu, u kojem je živjela carska obitelj, kitile su se tri jelke. Djeca i sluge imali su posebne jelke. Nikolaj je u svom dnevniku ostavio bilješku o Božiću, istaknuvši da su on i carica, pored božićnih proslava s plesom oko okićenih jelki, bučnih i s mnogo ljudi, na kojima su satima dijelili poklone, uvijek imali i svoju svetkovinu. "Nakon toga smo kod Aleks imali svoje slavlje."

I premda je Nikolaj supruzi za svaki Uskrs poklanjao skupa uskršnja Fabergéova jaja, za Božić su pokloni bili daleko skromniji. Tako je, recimo, vrijedan nakit carica dobila dvaput, dijamantnu ogrlicu u godini kada su se vjenčali i privjeske od žada za Božić po rođenju njihovog prvog djeteta, kneginje Olge.

Skromne poklone od posljednjeg carskog bračnog para dobivala su i djeca, Tako je nasljedniku Alekseju carica poklonila njegov prvi dnevnik.

Za Božić 1917. godine u progonstvu u Sibiru carica Aleksandra djeci je plela vunene prsluke. A svojoj dvorskoj dami i prijateljici Ani Virubovoj carica je poslala paket sa šalom i čarapama koje je sama isplela. U paket je stavila i brašno, tjesteninu i salamu (istinski luksuz u godinama nakon revolucije).