Jak-18
Avion za osnovnu obuku s dva sjedala u tandemu, koji je izvorno pokretao motor Švecov M-11FR-1, u službu je ušao 1946. godine. Dizajnirao ga je i izgradio Aleksandar Jakovljev kako bi zamijenio Jakovljev UT-2 i Jak-5 u Sovjetskim zračnim snagama i DOSAAF-u (Svesavezno dobrovoljno društvo za pomoć vojsci, zrakoplovstvu i mornarici SSSR-a, koje je sponzoriralo letačke klubove diljem SSSR-a). U Kini je proizvedena verzija pod nazivom Nanchang CJ-5.
Jak-52
Prvi je put poletio 1976. godine, a izvorno su ga koristili kao trenažer za akrobacije za učenike sovjetske organizacije za obuku DOSAAF. Ova organizacija obučavala je i civilne i vojne pilote.
Od ranih 1990-ih i nakon raspada Sovjetskog Saveza, mnogi od ovih aviona izvezeni su u zapadne zemlje raznim udrugama i klubovima, kao i privatnim ljubiteljima akrobatskog letenja. Od otprilike 1800 aviona koji su do danas proizvedeni, većina njih sada leti u SAD-u, Velikoj Britaniji, Novom Zelandu, Australiji, Nizozemskoj, pa čak i Španjolskoj.
Jak-53
Jakovljev Jak-53 bio je avion jednosjed za akrobatsku obuku proizveden u SSSR-u tijekom 1981./1982. Izgrađen je samo jedan prototip.
Kako piše Airwar.ru, prototip aviona Jak-53 izveden je iz aviona Jak-52, a razlikuje se po tome što je bio jednosjed dizajniran kao akrobatski trenažer. Prednja kabina je uklonjena i hauba je modificirana kako bi joj odgovarala. U kokpitu su korištene kontrole leta aviona Jak-50 bez opružnog opterećenja aviona Jak-52, uz korištenje stajnog trapa i spremnika prototipa Jak-52 radi uštede na težini, čineći Jak-53 za 100 kg lakšim od aviona Jak-52.