Kako su u SSSR-u projektirali vlak s mlaznim motorom na krovu (FOTO)

Sovjetski su inženjeri 70-ih godina pokušali utvrditi koja je maksimalna brzina vlaka, ako mu se doda... mlazni motor. Projekt su tako i nazvali: "Brzi vagon-laboratorij". Ideja o tome da i vlakovi mogu "letjeti" opsjedala je umove znanstvenika tijekom čitavog dvadesetog stoljeća. Odmah ćemo vam otkriti: sve im je pošlo za rukom. Bio je to vagon koji "leti" po tračnicama brzinom 250 kilometara na sat. Pa ipak, nije dospio u serijsku proizvodnju. Zašto? I kakva mu je bila konstrukcija?

Nasljednik aerovagona

Sovjetski inženjeri prvi su put prije sto godina pokušali učiniti da vagon "leti" po tračnicama. Bilo je to kada je Valerijan Abakovski, običan vozač iz grada Tambova (460 kilometara od Moskve), uvjerio nadležne da ga puste u Tambovsku željezničku radionicu i tu početkom dvadesetih godina sam konstruirao aerovagon. On je, naime, doslovno za vagon pričvrstio propeler i na njega postavio aviomotor.

Vagon Abakovskog mogao je dostići maksimalnu brzinu od 140 kilometara na sat, što je za to doba bilo nezamislivo. Do ljeta 1921. godine projekt je uspješno prešao preko tri tisuće kilometara, priznat je kao uspješan i odlučeno je da se koristi za brzi prijevoz posebno značajnih ličnosti.

Ujutro 24. srpnja 1921. godine Abakovski je s delegacijom u kojoj su bili strani komunisti krenuo u posjet sovjetskim rudarima. Putovanje je prošlo bez problema, aerovagon se kretao brzinom 40 do 45 kilometara na sat. Međutim, pri povratku je delegacija odlučila da se vožnja ubrza. Dostigavši 85 kilometara na sat, aerovagon je u punoj brzini sletio s tračnica i "razletio se na komade". Od 22 osobe u vagonu poginulo je šestero.

Još jedan pokušaj

"Brzi vagon-laboratorij" bio je drugi sovjetski pokušaj da se napravi brzi vlak. Bio je posebno značajan, jer su se u istom razdoblju, 1966. godine, slična ispitivanja vršila i u SAD-u. Projektom pod šifrom M-497 i nazivom "Black Beetle" bavila je Njujorška centralna željeznica. Oni su postigli brzinu vlaka od 296 kilometara na sat pri težini vlaka od 51,3 tone.

Sovjetski Savez odlučio je ne zaostajati za Amerikom. Tijekom šezdesetih godina Kalinjinski zavod za proizvodnju vagona radio je na vlastitoj konstrukciji brzog vlaka na bazi vagona električnog vlaka ER22. Njemu su pridodana dva motora AI-25. Ovi su se motori inače primjenjivali na tada najnovijem avionu Jak-40.

Kako bi se smanjio otpor zraka, na vagon su postavljeni prednji i zadnji spojler. Također su značajno unaprijeđene kočnice, s obzirom na to da su trebale izdržati ogroman pritisak. Testiranja su se održavala u aerodinamičkoj cijevi, radi čega je napravljeno 15 različitih maketa vagona.

Vagon je završen 20. listopada 1970. godine. Bio je težak 59 tona, od čega su 6 tona činile rezerve kerozina. Za samo 10-15 sekundi dostizao je brzinu od 50 kilometara na sat, a njegova maksimalna brzina bila je 249 kilometara na sat. Ipak, od njega nije postao prvi brzi vlak u SSSR-u.

Zahrđao i postao spomenik

Bilo je nekoliko razloga za to. Kao prvo, za brzi je vlak bilo neophodno značajno unaprijediti željezničke pruge. Kako bi se izbjeglo razlijetanje sitnog kamena koji je pokrivao pruge, trebalo ga je u potpunosti zamijeniti betonom.

Kao drugo, bila je potrebna promjena terminala. Željezničke su se stanice morale premjestiti na značajnu udaljenost od stambenih kvartova zbog visokog nivoa buke.

Tada je odlučeno da je zbog novih pruga i novih stanica projekt ekonomski neisplativ, premda nije neupotrebljiv. Program "Brzog vagona-laboratorija" zatvoren je 1975. godine, uz ocjenu da je u potpunosti ostvario svoje ciljeve. Vagon na mlazni pogon bio je značajan izvor informacija o ponašanju kompozicije pri velikim brzinama.

Ubrzo su ovi rezultati iskorišteni za stvaranje brzih putničkih vagona "Ruska trojka". Što se tiče samog "Brzog vagona-laboratorija", on je napušten i ostavljen da zahrđa na stanici Dorošiha u Tveru.

Ponovo su ga se sjetili tek 2008. godine. Prednji je dio vagona s mlaznim motorom odsječen, obojen i postavljen kao spomen-ploča u čast 110 godina od osnivanja Tverskog (nekadašnjeg Kalinjinskog) zavoda za proizvodnju vagona.