Kako je sovjetski znanstvenik dešifrirao majansko pismo

Za ovog se šutljivog introverta govorilo da je ekscentričan. Malo je pričao o sebi i zato je slovio za genijalnog čudaka i mističnu ličnost. O njemu su kolale krajnje egzotične glasine i priče. On je jako volio mačke i u svim je znanstvenim člancima je pokušavao objaviti svoj portret s voljenom mačkom po imenu Aspid (i čak ju je upisivao kao koautora svojih radova, ali su urednici izbacivali njeno ime). Bavio se mistikom. Diplomski mu je rad bio posvećen šamanizmu, a proučavao je i vezu kurilskog naroda Ainu s Indijancima i radio na dešifriranju pisma s Uskršnjih otoka, kao i protoindijskog jezika.

Jurij Knorozov prvi je put posjetio u Meksiko početkom 1990-ih, kada je već bio u godinama. Tamo je dočekan kao čuvena ličnost. Za njega u Meksiku i dan-danas zna svako dijete, dok u Rusiji on uglavnom nije poznat. Knorozov je, naime, uspio riješiti glavnu zagonetku američkog kontinenta, nad kojom su nekoliko stoljeća razbijali glavu svi znanstvenici hispanojezičkog svijeta – dešifrirao je pismo majanske civilizacije. Kako mu je to pošlo za rukom i zašto se uopće počeo time baviti?

"Dijete Staljinovog doba"

Jurij Knorozov rođen je 1922. godine u Harkovu, u obitelji ruskih intelektualaca. Preživio je veliku glad u sovjetskoj Ukrajini tijekom 1930-ih i kasnije je konstatirano da je nesposoban za služenje vojnog roka.

Studirao je povijest na Harkovskom sveučilištu. Bio je na drugoj godini studija kada su nacisti zauzeli grad. Malo se zna o njegovom životu pod okupacijom, jer u sovjetsko vrijeme nije bio običaj pričati o tome, čak se pomalo i skrivala činjenica da je jedan dio zemlje bio okupiran. Nakon okupacije cijela se obitelj preselila u Moskvu i Knorozov se uz određene napore ipak uspio prebaciti na Moskovsko sveučilište, gdje se ozbiljno zainteresirao za etnografiju.

Sovjetska je vlast bila sumnjičava prema žiteljima okupiranih teritorija, sumnjajući da su možda surađivali s nacistima. Upravo je ta "crna mrlja" u biografiji trasirala životni put Jurija Knorozova. Njemu je, naime, bilo zabranjeno da upiše postdiplomski studij (i utoliko prije mu nije bilo dozvoljeno da putuje u inozemstvo). "Tipično dijete Staljinovog doba", govorio je u šali Knorozov.

Iz Moskve se preselio u Lenjingrad, gdje je po preporuci profesora primljen na radno mjesto u Muzej etnografije naroda SSSR-a. Živio je asketski, pa čak i sirotinjski. Dobio je sobičak u zgradi preko puta muzeja i uvijek nosio jedno te isto skromno odijelo. Radni kabinet dijelio je s drugim znanstvenicima, gdje je za svojim malim radnim stolom, okružen prašnjavim gomilama knjiga, u slobodno vrijeme rješavao najveće zagonetke čovječanstva.

Sovjetski znanstvenik pokušava pronaći ključ misterija majanske civilizacije

Još je u Moskvi Knorozov pročitao članak njemačkog znanstvenika Paula Schellhasa, koji je tvrdio da je majansko pismo nemoguće dešifrirati. Mladi je znanstvenik to doživio kao izazov.

"Sve što je smislio jedan ljudski um, može odgonetnuti drugi ljudski um", rekao je kasnije Knorozov u jednom intervjuu. U Sovjetskom Savezu se prije njega nitko nije bavio ovom temom, pa se on pokušao okušati u njoj.

Još dok je bio student Moskovskog sveučilišta on je pomagao u sređivanju arhiva vojnih trofeja iz Njemačke i među materijalima Berlinske biblioteke pronašao je izdanje tri sačuvana rukopisna "kodeksa Maja" koji su objavljeni 1930. godine. Pored toga, naišao je i na drugi važan dokument: "Priopćenje o događanjima u Yucatánu" iz 16. stoljeća. Napisao ga je katolički biskup Diego de Landa kada su Španjolci osvojili Meksiko i i teritorij Maja. U njemu je navodio podatke o kulturi i pismenosti te civilizacije, nacrtao tridesetak hijeroglifa i čak predložio svoju verziju latiničnog pisma.

"Prvi moj korak bio je iskoristiti takozvanu pozicijsku statistiku. Njena je suština u brojanju znakova koji zauzimaju određenu poziciju. Cilj je ove metode sagledati koji se znaci i koliko često sreću na određenim mjestima, recimo na kraju ili početku riječi, a ne koliko ih ukupno ima...", objasnio je Knorozov svoju matematičku metodu u intervjuu za list "Večernij Leningrad". Proučivši dokumente, shvatio je da se svaki znak u pismu Maja čita kao slog, pa je tako predložio sustav čitanja čitavog jezika.

Knorozov je 1952. objavio članak "Drevna pismenost Centralne Amerike" u etnografskom časopisu, gdje je izložio svoju metodu. Rad je zainteresirao znanstvene krugove, pa je Knorozovljev moskovski profesor predložio Juriju da napiše disertaciju na tu temu. Štoviše, na obrani disertacije profesor je tražio da se preskoči stupanj kandidata znanosti i da se njegovom štićeniku odmah dodijeli stupanj doktora znanosti, što je u sovjetskoj znanosti bio krajnje rijedak slučaj.

Dešifrirano pismo Maja omogućilo je znanstvenicima da iz nove perspektive sagledaju najzagonetniju drevnu civilizaciju Sjeverne Amerike, da dublje prouče njenu kulturu i način života, što je imalo nevjerojatno veliki značaj za čitav svijet, a posebno za španjolsko govorno područje.

Zvijezda Latinske Amerike pojavila se tamo tek tijekom 1990-ih

Svjetska je javnost za Knorozovljevo otkriće saznala 1956. godine, kada je njegov članak "Misterij Maja" objavljen u časopisu "Sovetskij Sojuz". Znanstvenik je objavio i monografiju o majanskom pismu, nakon čega mu je (gle čuda!) dozvoljeno da ode u inozemstvo na kongres amerikanista u Kopenhagenu, gdje je on pročitao referat o svome otkriću.

U Lenjingrad su na "poklonjenje" Knorozovu počeli dolaziti meksički studenti, znanstvenici, pa čak i političari. Posjetio ga je i Jacobo Árbenz Guzmán, svrgnuti predsjednik Gvatemale (na čijem su teritoriju također živjele Maje), i u muzejskoj knjizi utisaka ostavio bilješku o "ljubaznom sovjetskom znanstveniku J. Knorozovu kojemu naš narod Maja toliko duguje".

Knorozov je tijekom 1970-ih objavio i prijevod dostupnih tekstova Maja. Za znanstvene zasluge dobio je Državnu nagradu SSSR-a. Uspoređivali su ga sa Jean-Françoisom Champollionom koji je u 19. stoljeću dešifrirao egipatske hijeroglife, što je sovjetskom znanstveniku, naravno, nevjerojatno godilo.

Jurij Knorozov žarko je želio uživo vidjeti slova naroda Maja, i ta želja mu se ostvarila tek u njegovim poznim godinama, tijekom 1990-ih, četiri desetljeća nakon velikog otkrića. Otputovao je u Gvatemalu na osobni poziv predsjednika države, a zatim je tri puta posjetio Meksiko. Napokon je prvi put vidio najvažnije arhitektonske spomenike Maja: Palenque, Méridu, Uxmal, Dzibilchaltún i još mnogo toga. Pored svega, od meksičkog veleposlanika u Rusiji dobio je počasni Orden aztečkog orla kojim se jako ponosio.