Je li Staljin znao da Hitler namjerava napasti SSSR?

Uvečer 21. lipnja 1941. godine, sovjetski graničari u blizini grada Sokalja, Zapadna Ukrajina, uhvatili su njemačkog prebjega Alfreda Liskowa, koji je preplivao rijeku Bug i predao se. Liskow je rekao crvenoarmejcima da će u zoru 22. lipnja njemačka vojska napasti SSSR.

Staljin je bio obaviješten i "odmah je pristao staviti trupe u stanje pripravnosti", napisao je maršal Georgij Žukov kasnije u svojim memoarima. "Očigledno je [on] ranije dobivao tako važne informacije drugim kanalima." Tek su 21. lipnja uvečer Crvena armija i njena protuzračna obrana konačno stavljene u stanje pripravnosti. Do tada su sve ofenzivne snage Wehrmachta već bile u poziciji da prijeđu granicu.

Zašto je nacistički napad bio neočekivan?

Da stvar bude gora, dio vojnog osoblja naredbu je dobio tek ujutro, kada je njemački juriš već počeo. "Prije zore 22. lipnja, žičana komunikacija s trupama bila je poremećena u svim zapadnim pograničnim oblastima, a stožeri okruga i armija nisu mogli brzo prenijeti svoje naredbe", pisao je povjesničar Vladimir Karpov. "Njemačke diverzantske grupe, koje su se već nalazile na našem teritoriju, uništile su radiovezu."

Međutim, zapovjednicima jedinica koji su tražili dozvolu da otvore vatru u slučaju da njemačke trupe prijeđu granicu rečeno je da "ne podliježu provokacijama". Ovo je bila Staljinova osobna naredba. Sovjetske su se trupe morale povući, a tek u 7:15 ujutro, tri sata nakon početka njemačkog napada, Sovjetima je dozvoljeno da uzvrate. Do takvog katastrofalnog kašnjenja došlo je jer je Staljin do posljednjeg trenutka napad smatrao "provokacijom".

Zašto je priprema za napad bila tajna?

Nacistička Njemačka počela je pripremati napad na SSSR sredinom 1940. godine. Sve su pripreme obavljene u strogoj tajnosti, da sovjetski obavještajci ne bi ništa otkrili. Nijemci su bombardirali engleske gradove i pripremali flotu za prelazak La Manchea, dok su u isto vrijeme pregrupirali svoje snage u istočnoj Europi. 9. rujna 1940. godine, Alfred Jodl, načelnik Operativnog stožera njemačke vojske, poslao je naredbe za dezinformiranje sovjetskih lidera u kojima je jasno pisalo: "U narednim će se tjednima koncentracija trupa na istoku značajno povećati. Iz ovih naših pregrupiranja Rusija nikako ne bi trebala imati dojam da mi spremamo ofenzivu na Istok."

Istovremeno, Hitler je pokušao uvjeriti Staljina da će Njemačka slijediti pakt Molotov-Ribbentrop iz 1939. godine, koji je osiguravao mir između SSSR-a i Njemačke. Hitler i drugi visoki nacistički zapovjednici željeli su stvoriti dojam da će Njemačka prva napasti Englesku. Hitler je čak poslao Staljinu poštu tražeći vojnu podršku protiv Britanskog Carstva, a sovjetski ministar vanjskih poslova Vjačeslav Molotov čak je bio pozvan u Berlin na pregovore s Hitlerom i Joachimom von Ribbentropom, njemačkim ministrom vanjskih poslova. Poslije pregovora, Molotov je bio potpuno siguran da će Engleska postati prva meta Njemačke. U međuvremenu, u prosincu 1940. Hitler je potpisao "Direktivu br. 21 (Operacija Barbarossa)" o pripremama za rat protiv Sovjetskog Saveza. U njemu je pisalo: "Njemačke oružane snage moraju biti spremne pobijediti Sovjetsku Rusiju tijekom kratkoročne kampanje čak i prije nego što se rat protiv Engleske završi."

Najviši su njemački zapovjednici, naravno, bili svjesni planova, koji su svojim djelovanjem dodavali zavjeru, piše povjesničar Vladimir Lota. Feldmaršal Walter von Brauchitsch u božićnom je govoru na radiju u prosincu tvrdio da "Wehrmacht ima samo jedan zadatak: pobijediti Englesku". Međutim, od veljače 1941. njemačke su snage aktivno raspoređene u istočnoj Europi. Istovremeno, njihova je vlada nastavila raspravljati o mogućnostima ekonomske suradnje sa SSSR-om. Međutim, sovjetska vanjska obavještajna služba nastavila je pružati činjenice koje su nagovijestile mogućnost predstojećeg njemačkog napada. Šteta što im Staljin nije vjerovao.

Zašto je Staljin mislio da je napad provokacija?

Josif Staljin nije vjerovao Winstonu Churchillu, koji je organizirao kampanju u britanskom kabinetu za prekid diplomatskih odnosa sa Sovjetskim Savezom 1927. Sada kada se vratio na vlast, Staljin je vjerovao da Churchill vjerojatno kuje novu antisovjetsku zavjeru.

Već u lipnju 1940. Winston Churchill je Staljinu poslao osobnu poruku u kojoj je upozoravao na sve veću hegemoniju Njemačke nad Europom. Staljin je, međutim, smatrao da je to pokušaj izbijanja sukoba između SSSR-a i Njemačke. Godinu dana kasnije, Churchill je ponovio svoje upozorenje, sada podržano solidnim obavještajnim podacima, ali bezuspješno. Kako se sjećao Stafford Cripps, veleposlanik Velike Britanije u SSSR-u, "Staljin nije želio imati veze s Churchillom, a najviše se plašio da će Njemačka saznati za njegovu prepisku s Churchillom".

Upozorenja su stizala i iz drugih izvora. 17. travnja 1941. jedan obavještajni stanovnik Praga poslao je upozorenje Moskvi da će Njemačka napasti Sovjetski Savez u drugoj polovici lipnja. Njegov se izvještaj zasnivao na informacijama dobivenim od visokog njemačkog časnika u Čehoslovačkoj, čije je pokriće bio glavni inženjer u tvornicama Škode. Izvor je već stekao puno povjerenje, ali se to pokazalo nedovoljnim: kada je izvještaj predan Staljinu, on je jednostavno uzvratio oštrim odgovorom, našvrljanim crvenom olovkom: "Engleska provokacija. Riješite! Staljin".

Međutim, Staljin nije bio naivan i shvaćao je da je rat neizbježan. Pitanje je bilo koliko brzo. SSSR-u je trebalo još vremena da završi svoje vojne pripreme, a svakako bi bilo zgodnije da Hitler nije napao bar do 1942. godine. Među obavještajnim izvještajima koji su stizali 1940. i 1941. godine, mnogi su datumi bili naznačeni kao početak rata, no ništa se nije dogodilo. Mobilizacija vojske od gotovo dva milijuna bila je ozbiljna odluka, a Staljin nije mogao samo vjerovati u svaki izvještaj, pa je odlučio sačekati.

Kada je Njemačka napala SSSR, Staljin je očigledno bio šokiran. Prvih osam sati rata proveo je uzalud pokušavajući spriječiti eskalaciju "provokacije". On je bombardirao njemačko ministarstvo vanjskih poslova radijskim porukama – i čak je tražio pomoć od Japana, pozivajući ga da djeluje kao posrednik u okončanju "krize". U međuvremenu, njemačke trupe koje su izvršile invaziju na sovjetski teritorij zauzele su sve željezničke pruge i mostove u pravcima glavne ofenzive, izvršile napad na 46 sovjetskih aerodroma, uništivši oko 1000 aviona Crvene armije na zemlji, a također su počele brzo napredovanje u unutrašnjost na frontu. Ispostavilo se da Staljinova pogrešna procjena nije bila fatalna – ali je svakako mnogo koštala SSSR i njegov narod.