Najčudniji običaji u staroj Rusiji (FOTO)

Otkud crni zubi?

Ono što bi danas izazivalo zbunjenost, u staroj se Rusiji smatralo karakteristikom visokog društvenog statusa. Radi se o crnim zubima. U Rusiji je ovaj običaj poznat od 17. stoljeća, od vremena vladavine Alekseja Mihajloviča, drugog ruskog cara dinastije Romanov. A bio je aktualan sve do početka 19. stoljeća. Plemići, trgovci i bogati seljaci namjerno su zube bojali u crno pomoću ugljena, dok su ih manje imućne klase pokušavale oponašati u tome. Ova je moda postojala istovremeno s modom crnih obrva, blijedog lica i rumenih obraza. "Njihova lica je, međutim, značajno kvarila upotreba bjelila i rumenila, kao i sasvim crni zubi, kojima su oponašale gradske trgovkinje, među kojima je u to vrijeme vladala takva moda", zapisao je pisac Saltikov-Ščedrin u "Pošehonskim davninama" (1888.).

Postoji nekoliko objašnjenja zašto su ljudi to radili. Prema prvoj verziji, na taj su način željeli sakriti razliku između zdravih i nezdravih zuba. U to vrijeme nije bilo moguće izbijeliti zube, bjelila koja su se tada koristila na bazi žives  vremenom su uništavala zubnu caklinu (što je stvaralo tamne zube). Tako da je jednostavnije bilo jednostavno zacrniti sve zube i to proglasiti modom!

Druga verzija: crni zubi bili su direktan dokaz bogatstva. Oni su prirodno postajali crni kod onih koji su mogli sebi dozvoliti da jedu preskupi šećer, jer im je zube kvario karijes. Svi su ostali namjerno bojili zube ugljenom, kako bi pokazali da i oni mogu sebi priuštiti da piju čaj uz grickanje šećera.

Zašto su se poslovi sklapali u sauni

Ruska sauna ili "banja" za ruskog je čovjeka bila sveto mjesto. Osim što je čovjek u njoj čistio tijelo, tamo su se krstila djeca, ljudi su se dogovarali o brakovima, liječile su se bolesti, prije dolaska kršćanstva tamo su se izvodili poganski obredi i sl. Tako da je i u tako važnom pitanju kao što je trgovina sauna igrala važnu ulogu. Osobna banja bila je važan element na imanju svakog imućnog trgovca.

Trgovci su uspostavljali poslovne odnose na drugim mjestima: kod kuće za čajem, u vlaku, u crkvi (u podrumima crkava često se nalazila roba za trgovinu), u kazalištu itd. A za banju je bila rezervirana posljednja faza dogovora. Bio je to novi nivo odnosa. Partnera bi pozivali u banju u posljednjoj fazi sklapanja dogovora, gdje su se u neformalnom okruženju dogovarali detalji posla ili jednostavno jačali osobni odnosi. Postoji još jedan aspekt: na taj ste način mogli provjeriti stabilnost i čvrstoću svog partnera, "iskušati" njegov karakter. Običaj da se poslovni partneri pozivaju u saunu ponekad se sreće čak i danas.

Zašto su se čuvali i skrivali odrezana kosa i nokti

O tome da odrezanu kosu i nokte treba sigurno čuvati i ni u kojem slučaju ne bacati ne može se ništa naći u Svetom pismu ili pravoslavnim religijskim izvorima. Međutim, u staroj je Rusiji u vezi s tim postojao veliki broj praznovjerja. Ljudi su vjerovali da vještice pomoću kose ili noktiju mogu nanijeti štetu njihovom vlasniku. Zato su se ljudi bojali jednostavno ih baciti. Smatralo se da su kosa i nokti nositelji energije čovjeka i da ga povezuju s onostranim svijetom.

Ljudi su ovaj problem rješavali na sljedeći način: kosu i nokte su nakon rezanja sakrivali na najskrovitije mjesto, ili ih spaljivali, ili zakopavali duboko u zemlju.

Slanje hrane onima koji nisu mogli doći u goste

U staroj su Rusiji postojala stoga pravila kada se radilo o dočekivanju gostiju i odlasku u goste. Ova su pravila propisivala odnos između domaćina i gostiju, redoslijed serviranja jela, raspored gostiju za trpezom.

Na primjer, značajni i bogati gosti dočekivali su se na tremu, dok su se obični gosti dočekivali za trpezom. Serviranje jela razlikovalo se od današnjih običaja: najprije su se služila peciva s punjenjem, zatim jela od mesa i ribe, divljač, a na kraju juha ili varivo. Zatim bi uslijedila pauza, nakon koje se gostima iznosio čaj s poslasticama kao što su sušeno voće, bobice, med. Pritom gost nije mogao odbiti hranu, jer je to značilo uvredu. A što je još zanimljivije: od hrane se nije mogao spasiti čak ni onaj tko je pozvan, a nije došao. Prema običajima stare Rusije, takvom se gostu hrana slala kući, kako se ne bi uvrijedio.

Kako su se "ponovo pekla" djeca

Ovaj drevni obred izvodio se za bolesnu ili slabu djecu. Njegova suština bila je u tome da se dijete priveže za lopatu i triput unese u toplu peć. "Ponovno pečenje djeteta" vezuje se za poganski obred "pročišćenja vatrom". Smatralo se da vatra iz tijela istjeruje svaku boljku. Pritom su dijete često premazivali tijestom.

Obred opisuje etnograf Vasilij Magnicki u radu "Materijali uz objašnjenje stare čuvaške vjere": "Evo kako su, na primjer, liječili iznemoglost kod djece (iscrpljenost organizma). Bolesno bi dijete stavili na lopatu, pokrili ga slojem tijesta, ostavljajući samo otvor za usta. Nakon toga bi vrač triput provukao dijete kroz peć iznad žeravica."

Zatim bi, prema istraživanju drugog etnografa Petra Denisova, dijete "zbacivali s lopate kroz ular na prag, gdje bi pas pojeo tijesto koje je pokrivalo dijete." Za vrijeme ove procedure izgovarale su se bajalice.

Na nekim mjestima moglo se "ponovo peći" i zdravo dijete, kako bi bilo još snažnije. Ali ipak, u pravilu se to činilo s djecom koja su bila na rubu smrti. Događalo se i da dijete umre za vrijeme obreda, ali se u tom slučaju smatralo da mu i bez toga nije bilo pomoći.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji