Tko je odgajao djecu ruskih careva i što su sve ona morala znati

Petar I.

Budući car počeo je učiti čim je prohodao. Imao je samo godinu dana kada je pored igračaka dobio i "zabavnu knjigu" s ilustracijama svakodnevnih obveza. Kada je napunio pet godina, njegovo obrazovanje povjereno je pisaru Nikiti Zotovu, a budućeg je učitelja prethodno provjerio bogoslov Simeon Polocki. Na satovima je nasljednik prijestolja učio čitati i pisati, upoznavao se s Psaltirom, Evanđeljem i Časoslovom. 

Malog Petra zainteresirali su precizni instrumenti za mjerenje, pa je zamolio da mu donesu astrolab i da ga nauče kako se on koristi. Tako se upoznao s nizozemskim trgovcem Fransom Timmermanom koji ga je uveo u osnove matematike, geometrije, fortifikacije i brodogradnje. Oni su 1688. godine u Izmajlovu pronašli staru barku i njeno "vraćanje u život" bilo je prvi korak u formiranju ruske flote. Samo nekoliko godina kasnije Timmerman je Petru Prvom organizirao putovanje po amsterdamskim brodogradilištima, a kasnije se i sam bavio brodogradnjom. Vojno-inženjerijska znanja Petru su usađivali Škot Patrick Gordon i Švicarac François Le Fort, s tim što su poslije teorijskih predavanja slijedili praktični manevri.

Pavao I.

Sustavno obrazovanje nasljednika na dvoru Romanovih uvedeno je tek u 18. stoljeću. Diplomat Nikita Panjin postavljen je za učitelja velikog kneza Pavla Petroviča s namjerom da od njega napravi prosvijećenog monarha koji će se razumjeti u pitanja politike i ekonomije, umjetnosti i jezika, povijesti i filozofije. Panjin je sam birao predavače koji će poučavati sina Katarine II. Tako je mitropolit moskovski i kolomenski Platon objašnjavao Pavlu vjeronauk, Semjon Porošin bio je zadužen za geometriju i aritmetiku, a talijanski kompozitor Vincenzo Manfredini učio ga je svirati čembalo. Dvorani su isticali veliku kneževu učenost u oblastima povijesti, geografije i matematike, kao i to da je tečno govorio francuski, njemački, slovenski i latinski. Pavao je na raspolaganju imao obimnu biblioteku koju mu je osigurala carica, trudeći se da mu ulije ljubav prema djelima Voltairea, Diderota i Montesquieua.

Aleksandar I.

Katarina II. osobno je vodila računa o odgoju svojih unuka, budućeg cara Aleksandra I. i velikog kneza Konstantina Pavloviča. Ona je bila istomišljenica engleskog filozofa Johna Lockea koji je smatrao da sredina u kojoj dijete raste utječe na formiranje njegove ličnosti. Aleksandar i Konstantin školovali su se po "Bakinoj azbuci", djelu u kojem je carica izložila svoje predodžbe o znanosti, ali i o moralnim vrijednostima, tj. o marljivosti, poštenju i mnogim drugim. Ona je svoje priče potkrepljivala poslovicama, a također citatima antičkih filozofa. Za školski plan odgovarao je Ivan Becki, osobni tajnik Katarine II. Komunikacija s predavačima nije se svodila samo na odaju u kojoj se držala nastava. Aleksandar I. je, na primjer, uspostavio vrlo bliske odnose s nastavnikom Frédéric-Césarom de La Harpeom. La Harpe je došao iz Švicarske predavati francuski i ubrzo je zatim osmislio plan obuke koji je Katarina podržala. Deset godina on je bio odgovoran za obrazovanje mladića i davao im satove geografije, povijesti, prava i književnosti. Posebnu pažnju posvećivao je povijesti, antičkim filozofima i misliocima epohe Prosvjetiteljstva, trudeći se usaditi učenicima uzvišene moralne principe. Nasljednici nisu učili samo znanosti, nego su se navikavali i na običan rad u vrtu i u majstorskim radionicama. Na primjer, Aleksandar Pavlovič bavio se zemljoradnjom i stolarskim zanatom.

Nikolaj I.

Sinovi Pavla I. Nikolaj i Mihail pripremani su za vojnu karijeru i zato su za njihovo obrazovanje bili zaduženi prevenstveno majori, generali i pukovnici, a ove je predvodio načelnik Prvog kadetskog korpusa Matvej Lamsdorf. Učenici carskog roda nisu imali nikakve posebne privilegije, za najsitnije prekršaje su kažnjavani, čak i fizički. Surovo muštranje u određenoj su mjeri ublažavali ostali predavači. Znanstvenik Vasilij Kukoljnik velikim je knezovima davao satove rimskog i građanskog prava. Učitelj velikih kneginjica Andrej Štorh bio je pozvan da drži satove iz političke ekonomije. On je nekoliko godina kasnije napravio udžbenik na temelju tih predavanja. Radi širenja vidika Nikolaju i Mihailu organizirana su putovanja. Najprije su 1814. godine otišli u Pariz vidjeti kako se dočekuje ruska vojska, a nekoliko godina kasnije otisnuli su se na proputovanje kroz svoju domovinu.

Aleksandar II.

Nikolaj I. pamtio je koliko je surovo bilo njegovo vlastito školovanje, pa je svome sinu za glavnog učitelja izabrao Vasilija Žukovskog. Ovaj je temeljito pristupio poslu. Najprije je otputovao u inozemstvo da prouči europsko iskustvo, a zatim je sastavio specijalan program po kojem se carević Aleksandar školovao od 8. do 20. godine, i to ne sam, nego s još dvojicom dječaka, s Josifom Viljegorskim i Aleksandrom Patkuljem. Oni su pod rukovodstvom Žukovskog učili ruski jezik, kemiju i fiziku, a za sve ostale oblasti bili su angažirani najbolji učitelji. Satove iz prava i politike davao im je zakonodavac Mihail Speranski, statistiku, povijest i geografiju predavao im je Konstantin Arsenjev, a u oblast ekonomije uvodio ih je stručnjak za financije Jegor Kankrin. Diplomatsku vještinu učili su od Filipa Brunova koji je mnogo godina bio izaslanik Rusije u Velikoj Britaniji.

Nikolaj II.

Obrazovni program za mladog nasljednika trajao je 12 godina. Nastava se držala od devet sati ujutro do pet sati uvečer s pauzama za gimnastiku, ručak i šetnju. Nikolajev otac Aleksandar III. pridržavao se krajnje jednostavnog principa: "Meni ne treba porculan. Meni trebaju normalna, zdrava ruska djeca." U tome je od velike koristi bio Karl His, predavač engleskog jezika. Pored satova stranog jezika, on je organizirao i satove tjelesne kulture i ulio je svojim učenicima ljubav prema sportu. Nikolaj i njegova braća rado su upražnjavali razne aktivnosti: jahanje, plivanje, streljaštvo, lov i ribolov. Naravno, različite znanosti također nisu bile zapostavljene. Ministar financija Nikolaj Bunge bio je odgovoran za ekonomsko obrazovanje, dok im je teoriju vojnih utvrđenja predavao Cezar Kjui, profesor fortifikacije i pisac romansi i opernih djela.