Sovjetske električne gitare: Na kakvim se instrumentima sviralo iza Željezne zavjese?

Šezdesetih godina u Sovjetskom Savezu, ako ste htjeli, mogli ste naći dobru akustičnu gitaru, ali s električnom je bila druga priča. Gitara sovjetske proizvodnje u tom trenutku jednostavno nije bilo.

Glazbenici su maštali o američkim legendarnim gitarama Fender Stratocaster, ali su ove instrumente mogli kupiti i donijeti u zemlju samo privilegirani. Ako ste, recimo, imali rođake diplomate ili pomorce. Postojala je mogućnost i da se gitara nabavi iz savezničkih zemalja, kao što su Njemačka Demokratska Republika ili Čehoslovačka, ali to zadovoljstvo bilo je preskupo.

Međutim, unatoč hladnom ratu i ideološkoj averziji prema svemu što dolazi sa Zapada, naročito prema "zapadnoj" glazbi, jazzu i rocku, u Sovjetskom Savezu za vrijeme perestrojke bilo je mnogo službeno registriranih glazbenih grupa. Najrazličitije ustanove imale su svoje ansamble. I svima su bile potrebne električne gitare.

Ali ni jedna od sovjetskih tvornica nije imala iskustva u proizvodnji gitara, pa su se prvi primjerci radili od istih materijala od kojih su pravljeni ormari, komode i kreveti.

Prva sovjetska gitara proizvedena je u Sankt-Peterburgu 1964. godine pod imenom "Tonika". Koštala je 180 rubalja i da biste je kupili inženjerska je plaća bila premala.

Najproizvođenija bila je gitara "Ural" rađena u tvornici namještaja u Sverdlovsku, današnjem Jekaterinburgu. U to vrijeme postojao je Znanstveno-istraživački institut glazbene industrije koji se bavio razvojem glazbenih instrumenata po narudžbi ministarstva kulture. Međutim, u Sverdlovsku su odlučili napraviti svoju varijantu gitare.

Donijeli su nekoliko gitara Yamaha i... iskopirali ih. Sovjetska gitara "Ural" zapravo je kopija gitare Yamaha CR-5 s malo izmijenjenim dimenzijama.

Cjelokupnu proizvodnju gitara kontrolirala je država. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća proizvodnjom gitara bavile su se tri tvornice u zemlji. Bile su to tvornica u Sverdlovsku, Rostovu na Donu i Ordžonikidzeu, danas Vladikavkazu, a u asortimanu sovjetskih električnih gitara bilo je četrdesetak modela.

Glavna njihova karakteristika nije bio jedinstven i kvalitetan zvuk, nego specifična konstrukcija. Sovjetske gitare imale su vrat debeo poput cjepanice, s obzirom na to da nisu umjeli postaviti tanku metalnu šipku kroz vrat koja sprječava vibracije i njegovo iskrivljenje.

Sovjetske električne gitare imale su još jednu specifičnost, debeli sloj laka, što ih je činilo neuništivima.

Glazbenici su se među sobom šalili da je sovjetski instrument dovoljno dobar samo za to da se efektno polomi o pozornicu kao što je to činio Kurt Cobain. A u slučaju sovjetske gitare najvjerojatnije da bi stradala pozornica, a ne instrument.