Kako je Moskva zasjala na dan krunidbe cara Nikolaja Drugog

"Iznenada smo iz tame izašli na ulicu s jakim osvjetljenjem. U dva su ulična fenjera umjesto petrolejki umetnute žarulje s usijanim vlaknom koje ispuštaju jarku bijelu svjetlost. Okupljeni su s ushićenjem i čuđenjem promatrali ovu 'vatru s neba', tj. svjetlost bez vatre, kako su ga Peterburžani odmah prozvali" – tim riječima suvremenik opisuje prvo javno testiranje ovih žarulja u Rusiji.

Bilo je to 1873. godine, kada je ruski znanstvenik Aleksandar Lodigin upalio svjetiljke u Odeskoj ulici u Peterburgu kako bi provjerio funkcionira li njegov izum. Tada nitko nije mogao ni pretpostaviti da će ovaj događaj biti prekretnica u razvoju osvjetljenja u Rusiji.

Sve je počelo od jedne lampice

Poslije tako efektne prezentacije Lodigin se pročuo u cijelom svijetu. Ohrabren uspjehom, osnovao je organizaciju "Rusko društvo električnog osvjetljenja ’Lodigin i kompanija’". Njegova ekipa imala je ambiciozan cilj – da najprije osvijetli pojedine gradske četvrti, a zatim i čitav Peterburg. Međutim, biznismeni koji su se bavili gradskim osvjetljenjem na plin i ulje nisu imali namjeru zbog toga izgubiti posao. Pored toga, Aleksandar Lodigin nije bio miljenik vlasti jer se znalo da je simpatizer revolucionara.

U to se vrijeme uređajima za osvjetljenje bavio još jedan ruski znanstvenik, Pavel Jabločkov. On je napravio električnu svijeću koja je davala više svjetlosti nego Lodiginova lampa. Jabločkovljevoj je kompaniji bilo potrebno spektakularno pojavljivanje u javnosti, te je stoga odlučeno da se organizira krupnija prezentacija nego što je bila Lodiginova.

Pružila im se šansa 1879. godine, kada je u Peterburgu otvoren Litejni most, i posao osvjetljenja nije povjeren "plinskim" magnatima. Taj je posao dobio Jabločkov, i on ga je uspješno odradio, ali nije uspio imati koristi od svog izuma, jer je njegova kompanija brzo propala. I pored toga, električno osvjetljenje postaje uobičajena pojava u Peterburgu. "Uvečer su se te svjetiljke same palile, i sve u isto vrijeme duž cijelog Nevskog prospekta i Velike morske ulice. Najprije je u njima nešto pucketalo i svjetlucalo, a zatim su mliječnobijele jajaste kugle postajale malo ljubičaste i odozgo se na prolaznike zajedno s blijedom svjetlošću boje jorgovana spuštalo pčelinje zujanje, kao da se neko dobro zamislio i aludira na nešto" – tako je pisac Lav Uspenski doživio prve električne svjetiljke.

Kako su stranci obasjali Rusiju

U 19. stoljeću u Rusiju su sve češće počeli dolaziti strani poduzetnici jer su u ogromnoj zemlji vidjeli tržište na kojem mogu plasirati svoje proizvode. Njemački inženjer Werner von Siemens dobio je od ruske vlade narudžbu da provuče telegrafsku mrežu između Rusije i Europe. On je zajedno sa svojom braćom osnovao rusku kompaniju-kći Siemens & Halske, pa se prihvatio posla. Odlučio je razvijati biznis u Rusiji ne koristeći uvozne dijelove jer su carinske takse bile visoke.

Kompanija "Siemens i Halske" predstavila je 1882. godine primjerke svojih proizvoda na Sveruskoj umjetničko-industrijskoj izložbi u Moskvi. Pored izložbenih paviljona provučena je minijaturna električna željeznička pruga s malim vlakom kojim se nekoliko puta provozao car s obitelji. Aleksandru III. bilo je toliko drago što su svi proizvodi na izložbi napravljeni u Rusiji da je Siemensovoj kompaniji odmah dodijelio zvanje "opskrbljivača Dvora Njegovog Veličanstva" i dao mu pravo da koristi dvoglavog orla kao zaštitni znak tvrtke.

Nekoliko mjeseci kasnije Aleksandar III. predložio je kompaniji braće Siemens da napravi električnu rasvjetu na dan njegove krunidbe, zakazane za 15. svibnja 1883. godine. Specijalno za tu priliku napravljena je pokretna električna centrala koja je mogla opskrbljivati strujom Moskovski kremlj i zvonik Ivana Velikog. Krunidba je bila vrlo efektna! U službenom se izvještaju s krunidbe navodi: "Narod je šutke stajao na keju; mnogi su sjedili na stepenicama koje se spuštaju u rijeku Moskvu i kao očarani nijemo promatrali taj prikaz na nebu ... Svjetlost na visokim kulama zaigrala je kao da sijaju rubini, jahonti i dijamanti. Čitav kej preko puta Kremlja postao je jedan neprekidni lanac zlatastih girlandi. Dvanaest visokih fontana koje izbijaju iz samog pločnika zablistalo je svjetlima duginih boja. Svuda na pločama palili su se luksuzni monogrami, panoi i natpisi. I najzad dođe na red Kremlj kao moćni, veličanstveni vitez. Milijuni svjetala zaigrali su na njegovim pozlaćenim kupolama, svečano ističući veličanstvenost i svetost minulog dana..."

Braća Siemens su 1886. godine osnovala "Društvo električne rasvjete", kompaniju koja je ubrzo zatim u Rusiji postala glavna za električnu rasvjetu. Međutim, konzervativno rusko društvo dugo nije moglo prihvatiti dolazak nove ere osvjetljenja. Mnogi su se protivili masovnoj elektrifikaciji smatrajući da je previše skupa. S druge strane, moskovski su trgovci u električnoj rasvjeti otkrili zlatnu žilu, jer se ispostavilo da lampice u izlozima i na reklamnim panoima oduševljavaju kupce, pa mnogi samo zbog toga rado odlaze u trgovačke centre. I pojedine kulturne ustanove obratile su pažnju na mogućnosti koje pruža struja. Lojalna publika Boljšog teatra je, na primjer, počela češće odlaziti na predstave u Korš teatar, jer je tamo mogla vidjeti električne inovacije.

Dvije godine nakon osnivanja "Društva električne rasvjete" pokrenuta je Georgijevska elektrana, prva električna centrala u Moskvi.

Po današnjim standardima imala je prilično malu snagu, svega 10 kW (najstarija elektrana Državna električna stanica br. 1 'Smidovič' u Moskvi danas ima snagu 86 MW). Ali za Rusko Carstvo krajem 19. stoljeća to je bio veliki napredak.

Električni buket

Carska obitelj pažljivo je pratila rad kompanije braće Siemens. Budući car Nikolaj Drugi već je znao kome će biti povjerena rasvjeta na njegovoj krunidbi i nijednog trenutka nije sumnjao u svoj izbor. I zaista, 1896. godine priređeno je nešto neviđeno u Ruskom Carstvu. Rusko društvo nikada ranije nije prisustvovalo takvoj krunidbi. U jednom trenutku Kremlj su svijetlile tisuće svjetiljki i činilo se da cijela Rusija može vidjeti tu svjetlost.

"Kremaljska rasvjeta upalila se u jednom trenu, upravo u onom trenu kada je carici uručen buket s električnim cvjetovima", napisao je kasnije general Vladimir Džunkovski. "Buket je zasjao, i u istom su trenutku čitav Kremlj obasjale svjetiljke raznih boja, kao da ih je netko vatrenim kistom nacrtao na potamnjelom nebu."

Prilično buran početak elektrifikacije u Rusiji nagovještavao je da će uskoro doći vrijeme kada će svi koristiti struju. Predstojala je izgradnja velikih elektrana i centraliziranog sustava distribucije električne energije. Članovi "Društva električne rasvjete" počeli su osmišljavati plan izgradnje termoelektrana i hidroelektrana širom Rusije.

U Rusiji je 1914. godine postojalo oko 80 hidroelektrana, ali je izbio Prvi svjetski rat i donio sa sobom unutarnju političku nestabilnost, zbog čega je Siemensova kompanija napustila zemlju. Elektrifikacija je i dalje bila nasušni problem koji je trebalo rješavati na nivou cijele zemlje, ali je taj posao pripao novoj, boljševičkoj vlasti.