Je li nevjenčana supruga Maksima Gorkog i ljubavnica Herberta Wellsa bila dvostruka agentica?

Zvali su je "željezna žena" i "crvena Mata Hari", izražavajući sumnju da je radila za dvije obavještajne službe: sovjetsku i englesku. Život Marije (Mure) Zakrevske, kćeri provincijskog spahije, koja je nakon udaje postala baronesa Budberg, obavijena je tolikim mitovima i nagađanjima da je među njima vrlo teško razlučiti što je istina.

Netipična ljepota

Marija Budberg bila je prava fatalna žena: dva braka, kao i bezbroj dugih i usputnih romansi, uključujući i one s čuvenim piscima Maksimom Gorkim i Herbertom Wellsom.

Pritom se za Muru teško moglo reći da je bila ljepotica. "Ona je, bez sumnje, neuredna, čelo joj je izbrazdano borama zabrinutosti, a nos povijen. Vrlo brzo jede, gutajući ogromne komade, pije mnogo votke i ima grub, prigušen glas, vjerojatno zbog toga što je strastvena pušačica", ovako je baronesu opisao autor "Rata svjetova" i "Nevidljivog čovjeka" Herbert Wells.

"Međutim, svaki put kad sam je vidio pored drugih žena, ona je sasvim sigurno izgledala i privlačnije i zanimljivije od ostalih", dodao je pisac. Budberg je posjedovala izuzetnu privlačnost i seksualnost, koji su joj osigurali čitavu vojsku obožavatelja. Jedan je od njih baronesu uveo u svijet špijunskih tajni.

U tajnoj službi?

U kolovozu 1918. godine Budberg je uhićena u Moskvi zajedno sa šefom specijalne engleske misije u sovjetskoj Rusiji sirom Bruceom Lockhardtom, koji je u to vrijeme bio njezin ljubavnik. Diplomat je osumnjičen da je sudjelovao u uroti zapadnih zemalja s ciljem da se boljševici skinu s vlasti. Nešto kasnije on je oslobođen i protjeran iz zemlje.

Marija Budberg je, međutim, optužena za špijunažu u korist Velike Britanije. Ipak, uskoro je oslobođena, pretpostavlja se nakon što je pristala raditi za sovjetske specijalne službe.

Naredni period baronesinog života vezan je za poznatog sovjetskog pisca Maksima Gorkog, čija je najprije bila asistentica, a zatim praktički nevjenčana supruga. Prema jednoj verziji, njezin je zadatak bio špijunirati poznatog pisca.

Zajednički život s genijem sovjetske književnosti nije spriječio Budberg da stupi u intimne odnose s Herbertom Wellsom, koji je jedno vrijeme bio gost u njihovoj kući. Gorkom koji joj je prigovorio odgovorila je: "Čak bi i za ženu preobilne ljubavi dva poznata pisca istovremeno bila previše!"

Sa svojom voljenom Gorki je živio u SSSR-u i u Italiji, sve dok se 1933. godine nije konačno vratio u domovinu. Mariji, koja je odlučila ostati na Zapadu, ostavio je dio svog obimnog arhiva, u kojem se nalazila prepiska s ljudima nezadovoljnima sovjetskom vlašću.

Daljnja sudbina ove arhive, koja je bila toliko dragocjena za sovjetske specijalne službe, ostaje nepoznata. Po mišljenju diplomata Vladimira Karjagina, ona je prepisku odnijela u Tallinn, gdje je nestala za vrijeme Drugog svjetskog rata. Dok je baronesina prijateljica Nina Berberova tvrdila: "Mura je preko kanala arhiv predala u SSSR."

Dvostruka agentica?

Kada je ostala sama, Marija Budberg je u Beču pronašla Lockhardta i ponovo stupila u bliske odnose s njim. Godine 1934. njih dvoje zajedno su prisustvovali premijeri filma "Britanski agent“, snimljenog po romanu koji je on napisao i koji je bio posvećen događajima iz Moskve 1918. godine. Lockhardt je priznao da je od svoje stare ljubavi tada dobio dosta vrijednih informacija o Sovjetskom Savezu.

S Gorkim se Budberg vidjela samo još jednom, 18. lipnja 1836. godine. Bolujući od teške bolesti, on ju je pozvao da ga posjeti. Prema jednoj verziji, baronesa je imala zadatak otrovati pisca, čiji su odnosi sa Staljinom do tada bili vrlo narušeni.

Poslije njenog kratkog posjeta Gorki, koji se već počeo oporavljati, iznenada je preminuo. Bez traga je nestala i čaša koju mu je baronesa dodala da popije tablete. Međutim, ne postoje nikakvi dokazi da je Budberg otrovala pisca.

Naredne godine baronesa je provela u Londonu, gdje je živjela nedaleko od Herberta Wellsa koji ju je oduvijek obožavao. Pisac joj je oporukom ostavio sto tisuća dolara i osigurao joj bezbrižnu starost.

Početkom 50-ih godina baronesa se našla u vidnom polju engleske kontraobavještajne službe MI-5. U vezi s bijegom u Moskvu dvojice Britanaca koji su bili sovjetski agenti ona je osumnjičena za suradnju sa službama SSSR-a (jedan od njih po imenu Guy Burgess bio je čest gost u Marijinoj kući), ali je slučaj zatvoren samo saslušanjem.

Je li Mura Budberg radila za sovjetsku obavještajnu službu, za englesku ili za obje istovremeno, i danas je pitanje bez odgovora. Nedugo nakon njezine smrti 1974. godine na tajanstven je način izgorio čitav baronesin osobni arhiv.

Vrlo je vjerojatno da poznata špijunka uopće nije imala nikakve veze sa specijalnim službama. Jer, kako je rekla Nina Berberova: "Ako joj je nešto bilo potrebno, onda je to samo njena legenda koju je sama stvorila i koju je tijekom života njegovala."