Postavila je 102 rekorda, imala 5600 sati naleta, letjela na 40 tipova zrakoplova i helikoptera, bila doktor tehničkih znanosti, napisala 15 knjiga, uključujući i pjesničku zbirku. Sve ovo uspjela je jedna od najlegendarnijih pilotkinja poslijeratnog Sovjetskog Saveza, Marina Lavrentijevna Popovič, poznata i kao „madam MiG“.
Igor Snegirev/Sputnik
Marina Popovič (djevojački Vasiljeva) rodila se u obitelji glazbenika, ali je od ranog djetinjstva koje je palo u ratno godine, maštala o vojnom zrakoplovstvu. „Stalno su nas bombardirali, tada sam se i nagledala strahota rata... Sjećam se kako su pred mojim očima nacisti iz zrakoplova gađali i jurili za djevojčicom koja je nosila vodu u vjedrima oko vrata, strašno... Tako sam poželjela postati pilot, misleći da samo u zrakoplovu mogu goniti naciste. Prolazilo je vrijeme... Dok sam porasla rat se završio, više nije bilo nacista, ali je želja za letenjem ostala“.
Igor Snegirev/Sputnik
S poteškoćama na putu koji je sebi zacrtala, Marina se suočila na samom početku. Budući da je bila visoka samo metar i pedeset centimetara, nije primljena u aeroklub. „Moje noge nisu dosezale do pedala“, prisjećala se. No, sa 16 godina, dostigla sam 161 centimetar i prepreka za ulazak u aeroklub više nije bilo. Prvo sam skakala s padobranom, a kasnije počela sam počela letjeti“.
Okuško/Sputnik
Aeroklub nije zadovoljavao mladu djevojku koja je sanjala o zrakoplovnoj školi. Međutim, poslije rata prestali su primati žene. Popovičeva se osobno uputila kod predsjednika Savjeta ministara SSSR-a, bojnika Klimenta Vorošilova i uvjerila ga da joj da šansu. Tako je Marina Lavrentijevna 1954. godine završila Saransku letno-tehničku školu kao pilot instruktor.
Jurij Belozjerov/TASS
Ući u vojno mlazno zrakoplovstvo s njenim teškim preopterećenjima za ovu djevojku bio je praktički nerješiv zadatak, ali Popovičeva je uspjela i to realizirati. Godine 1961. postala je prvi sovjetski probni pilot prve klase ženskog spola.
Sergej Preobraženskij/TASS
Ambiciozna djevojka koja je tada već bila udana za kozmonauta Pavla Popoviča odlučila je osvojiti i svemir. Međutim, ovoga puta nije imala sreće. Marina je vjerovala da u odred kozmonauta nije primljena jer uopće nije znala plivati i jer je već imala dijete. „Marina, ne hrli u svemir“, tješio ju je kozmonaut German Titov, podsjećajući je da kozmonauti odlete u svemir i vrate se, a ostatak provode na Zemlji.
Jurij Koroljev/Sputnik
Nije namjeravala sjediti besposlena. Kada je 1964. godine na MiG-u 27 probila zvučni zid bila je prva žena kojoj je to pošlo za rukom, a zbog pokazane hrabrosti ovu djevojku u zapadnom tisku prozvali su „madam MiG“. Neposredno poslije toga nizali su se jedan za drugim rekordi, da bi ih na kraju bilo preko stotinu. Marina pritom nije bila samo za upravljačem brzih lovaca, nego i takvih divovskih zrakoplova kao što je transportni An-22 „Antej“.
Vladimir Musaeljan/TASS
Marina Lavrentijevna bila je na ivici katastrofe više puta. „Dogodilo mi se da pri polijetanju otkaže forsaž na motoru zrakoplova MiG- 21... Letjelica se srušila prilikom polijetanja, a prozirni dio kabine zaglavio. Ostala sam živa pukim čudom, kabinu su uspjeli razbiti, a mene izvući iz zapaljenog zrakoplova... Zanimljivo je da se uopće nisam uplašila. Međutim, kasnije, tokom noći, ponovo preživljavajući let u snu, počela sam vrištati. Ujutro sam otišla u sanitetsku stanicu, za tri dana se oporavila i ponovo počela letjeti kao probni pilot“.
Kao umirovljenik, Marina se latila pera. Postala je koautor desetaka knjiga posvećenih zrakoplovstvu, napisala nekoliko filmskih scenarija i izdala svoju zbirku pjesama. Nekoliko njenih radova bilo je iz domena ufologije kojoj je „madam MiG“ bila ozbiljno posvećena. „Nedovoljno proučene paranormalne pojave postale su moja druga strast, poslije neba“, priznala je Marina.
Vladimir Musaeljan/TASS