Godine 1925. sovjetske vlasti, zabrinute za zdravlje stanovništva nakon revolucije, razornog građanskog rata i gladi, osnovale su sanatorij za oporavak djece oboljele od tuberkuloze.
Arhiva korisnika Leonoro Karel/Russia in Photo
Prvi kamp sastojao se od samo 80 mališana koji su boravili u šatorima u oblasti rijeke Artek u blizini grada Gurzufa na jugu Krima. I tako je započela povijest legendarnog dječjeg kampa Artek.
Godine 1928. pojavile su se prve zgrade za djecu. I tko je tada mogao znati da će kamp koji još uvijek funkcionira na kraju ugostiti oko 1,5 milijun djece do danas?!
Godine 1941. djeca su upravo stigla u Artek u prvu ljetnu smjenu kada je 22. lipnja za Sovjetski Savez počeo Drugi svjetski rat. Već sljedećeg dana dvije stotine djece iz Arteka evakuirano je u planine Altaja. Ovo će biti kamp najdužeg trajanja u povijesti logorovanja, jer su tri i pol godine djeca u njemu živjela po logorskom rasporedu, pomagala obiteljima vojnika i ranjenika u bolnicama i sakupljala staro željezo za tenkove i avione.
Sam Artek bio je okupiran, i oslobođen je tek u travnju 1944. godine, a već u ljeto iste godine logor je primio novu grupu klinaca porijeklom s Krima.
Razdoblje od 1960. do 1970. smatra se zlatnom erom Arteka. Kamp je dostigao međunarodni nivo i ugostio je na tisuće djece iz cijelog Sovjetskog Saveza, kao i iz prijateljskih socijalističkih zemalja.
Artek je posjetila mnogobrojna delegacija djece i mladih komunista s Kube.
A. Giventalj/Sputnik
A na slici ispod su sovjetska i indijska djeca na krstarenju Crnim morem.
A. Giventalj/Sputnik
Mnoga afrička djeca također su pozivana da provedu vrijeme na Crnom moru...
Vladimir Rodionov/Sputnik
...kao i djeca iz Afganistana.
1982./A. Bačinin/Sputnik
Veliki događaj bila je posjet američke učenice Samanthe Smith, koja je umalo uspjela zaustaviti Hladni rat početkom 1980-ih.
Valerij Zufarov i Aleksandar Obuhovskij/TASS
Internacionalna zajednica djece iz kampa čak je potpisala mirovnu deklaraciju za djecu iz različitih zemalja: "Mir je život! Rat je smrt! Mrzimo i proklinjemo rat, ne želimo da eksplodiraju nuklearne i hidrogenske bombe, ne želimo da nam očevi umru, a majke plaču. Ne želimo umrijeti. Želimo mir, vedro nebo i sunce…"
1975./V. Šijanovskij/Sputnik
Artek je organizirao i međunarodna sportska natjecanja za djecu, kao i svesovjetske pionirske susrete i mitinge.
1967./Aleksandar Makarov/Sputnik
Stadion Artek mogao je primiti do sedam tisuća gledatelja.
Artek je nekada bio vizitkarta sovjetskog pionirskog pokreta i vrlo poznati ljudi obično su bili pozivani da posjete to mjesto. Među njima su bile i slavne ličnosti iz Sovjetskog Saveza, kao što je čovjek koji je bio prvi u svemiru i glavni heroj tog vremena - Jurij Gagarin…
1967./Isaak Tunkelj/Sputnik
...baš kao i legendarni sovjetski nogometni golman Lav Jašin...
…pa i sam sovjetski predsjednik Leonid Brežnjev.
Štoviše, niz gostiju iz cijelog svijeta došao je pogledati kako funkcionira legendarni Artek. Među njima su bili čuveni indijski vođe, uključujući Indiru Ghandi, Džavaharlala Nehrua i Sarvepallija Radhakrishnana (na slici ispod)...
... kralj Nepala Mahendra Bir Bikram Shah Dev i mnogi drugi svjetski lideri i poznate ličnosti.
1971./Runov/Sputnik
Dakle, kakav je bio život djece u Arteku?
1985./Vladimir Rodionov/Sputnik
Čitav dan bio je organiziran prema strogom rasporedu. Buđenje je počinjalo u 8 ujutro, uz glasnu glazbu koja je svirala po cijelom kampu.
1961./Pičhuljan/Sputnik
Pionirska truba postala je još jedan simbol Arteka. Zvuk trube jeoznačavao buđenje i vrijeme za spavanje, a pioniri bi također trubili u podne, ali i u svim važnim prilikama.
1985./Boris Kavaškin/TASS
Obavezna stvar nakon što se djeca probude jutarnje su vježbe koje treba raditi prije doručka.
1975./Semeljak/Sputnik
Doručak je počinjao oko 9 sati ujutro, a djeca su dežurala i pomagala u postavljanju stolova.
Vladimir Rodionov/Sputnik
Prije podne, kada sunce nije bilo jako vruće, djeca su provodila vrijeme na plaži.
Kupanje je bilo dozvoljeno samo u grupama, nakon posebnog signala i samo na ograničeno vrijeme.
Nakon što provedu oko sat vremena na plaži, djeca bi se bacala na učenje ili odlazila na aktivnosti u hobi klubovima, kao što je šah...
1978./Jurij Abramočkin/Sputnik
…brodogradnja…
1970./Valerij Šustov/Sputnik
…automobilsko modelarstvo…
1977./Jurij Abramočkin/Sputnik
…slikanje…
1975./V. Šijanovskij/Sputnik
...pa čak i konstruiranje modela lunarnog rovera!
1978./V. Lagranž/Sputnik
Ako ste mislili da je ljetni pionirski kamp bio samo slobodno vrijeme, to nije istina. Djeca su svake minute bila zauzeta raznim aktivnostima.
Zatim kamperi ručaju, a od 14 do 16 sati obično spavaju, nakon čega slijedi mala užina poslije drijemeža – tzv. poldnjik.
Poslije 16:30, kada sunčeva snaga popušta, pioniri ponovo odlaze na plažu.
1975./Semeljak/Sputnik
Prije večere (koja je obično bila u 19 sati), djeca su imala malo slobodnog vremena koje su mogli provesti kako žele (ali nikad besciljnim tumaranjem naokolo). Vrijeme za spavanje obično se javljalo zvucima trube najkasnije u 23 sata.
1965./V. Borodin/Sputnik
Ponekad su pionire vodili i u obilaske po Krimu - u Jaltu, Sevastopolj i druga sjajna mjesta za razgledanje. Na slici ispod su djeca ispred legendarnog dvorca Lastino gnijezdo.
1958./Rjasin/Sputnik
Jedna od omiljenih dječjih svečanosti bio je Dan Neptuna, čiji su korijeni u proslavama mornara prilikom prelaska ekvatora poznatom kao "ceremonija prelaska linije". Obično se u Arteku tom prilikom organizirala kostimirana predstava uz ples i pjesme. Kamperi jedni druge polijevaju vodom i, naravno, kupaju se u moru.
Sputnik
Boravak u kampu obično bi trajao 21 dan, a sam se kraj obično obilježavao koncertom i masovnim aktivnostima.
1987./Nikolaj Mališev/TASS
Posljednja večer imala je lijepu tradiciju "pionirske vatre", gdje se djeca na odlasku okupljaju oko vatre, razgovaraju, dijele tajne i osjećaje i pjevaju pjesme.
1981./Vladimir Akimov/Sputnik
I, naravno, nijedno kampiranje nije moglo završiti bez suza. Provodeći toliko vremena zajedno, djeca nisu mogla podnijeti emocije zbog činjenice da moraju otići i nastaviti svojim putem, te da moraju čekati do sljedeće godine ili, još gore, nikada se više ne sresti.
Igor Mihalev/Sputnik