Kako je sovjetski špijun spasio Churchillovog sina

Povijest
BORIS EGOROV
Sovjetski oficir morao je "nokautirati" Randolpha Churchilla kako bi mu spasio život.

25. svibnja 1944. godine u 5 sati ujutro njemačka avijacija započela je masovno bombardiranje Drvara na zapadu Bosne i Hercegovine, grada pod kontrolom Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Zatim su u okolinu grada sletjele jedrilice iz kojih su se brzo počeli iskrcavati vojnici 500. padobranskog desantnog bataljuna SS-a.

Tako je počela njemačka operacija "Konjićev skok", čiji je cilj bilo uništavanje ili zarobljavanje vrha jugoslavenskog pokreta otpora, prije svega, maršala Josipa Broza Tita i oficira njegovog stožera, kao i članova sovjetske, britanske i američke vojne misije smještene u gradu.

Nijemci koji su progonili Tita imali su tada jedinstvenu priliku da pokupe dvostruku dobit. Naime, u Drvaru se u tom trenutku nalazio jedini sin premijera Velike Britanije Winstona Churchilla Randolph.

Posebna misija

"Imajte u vidu da sinovi premijera ne skaču tek tako padobranom i u tuđim se stožerima ne pojavljuju bez određenog cilja", tako je Staljin prokomentirao obavijest zapovjednika Avijacije velikog doleta SSSR-a Aleksandra Golovanova o tome da je u veljači 1944. godine u Jugoslaviju stigao major Randolph Churchill.

Na prvi pogled dolazak mlađeg Churchilla u Drvar nije imao veze s nekim važnim političkim zadacima. On se bavio ratnim novinarstvom i nastupao je na kongresima antifašističke mladeži Jugoslavije.

Ali u suštini je Randolph bio karika između rukovodstva Velike Britanije i maršala Tita. Kao i drugi oficiri britanske i američke misije, on je intenzivno radio na tome da Narodooslobodilačku vojsku Jugoslavije izvuče iz utjecaja Moskve i uvuče je u sferu utjecaja Londona i Washingtona.

Skriveno suparništvo između SSSR-a i Zapada na Balkanu nije ipak spriječilo Randolpha Churchilla da uspostavi prijateljske odnose sa savjetnikom za diverzivne akcije iz sovjetske vojne misije Konstantinom Kvašnjinom. Upravo ovom oficiru Britanac će imati zahvaliti što mu je sačuvao život.

U zamci

Nijemci su se vrlo ozbiljno pripremili za lov na Tita. Osim bataljuna SS-a, u operaciji "Konjićev skok" sudjelovali su motorizirane streljačke pukovnije, izviđački, tenkovski i inženjerijski bataljuni, pukovnija divizije specijalne namjene "Brandenburg", kao i ustaške jedinice.

Slomivši otpor jugoslavenskih jedinica, Nijemci su brzo zauzeli grad, prisilivši protivničke snage saveznika da se povuku u planinska područja. Tito se sa svojim suborcima, sovjetskim, britanskim i američkim oficirima, kretao prema Kupresu. Randolph Churchill, Kvašnjin i neki članovi zapadnih misija našli su se u grupi koja se kretala prema selu Tičevu.

Dok ih je neprijatelj neprekidno progonio, grupe su uspjele uspostaviti kontakt sa zrakoplovnom bazom u Bariju. Tamo su se, osim britanske i američke eskadrile, nalazile i snage zrakoplovstva Crvene armije.

Grupa Kvašnjina i Churchilla trebala je biti evakuirana već 1. lipnja, ali taj se plan nije ostvario. "Ganjali su nas po planinama do 8. lipnja, kao stado ovaca", prisjećao se Konstantin Konstantinovič Kvašnjin. "Kretali smo se samo noću, a kad bi granulo sunce, skrivali smo se i izviđali."

Konstantin Kvašnjin, koji je imao ogromno iskustvo u izviđačkom i diverzivnom radu, učinio je sve što je mogao da grupa učinkovito izbjegne neprijatelja. Ipak, u jednom su trenutku zamalo upali u klopku. Nijemci su napredovali iz tri pravca, ostavljajući im samo jedan put za spas – opasni silazak niz strmu padinu i spuštanje u dolinu.

Neobuzdani major

Churchilla je za vrijeme silaska niz padinu morao osiguravati sam Kvašnjin. Prema sjećanjima, naime, sin britanskog premijera u tom trenutku nije bio sasvim trijezan. Randolph je i tako bio ljubitelj alkohola, a situacija u kojoj se našao dovodila ga je u prilično depresivno raspoloženje.

Počevši pjevati na sav glas, Englez nije reagirao na opomene. Takvim je ponašanjem mogao ne samo privući pažnju Nijemaca, nego je riskirao i da se strmoglavi niz padinu, povlačeći sa sobom Kvašnjina i jednog od jugoslavenskih partizana. Naposljetku je sovjetski oficir jednim udarcem nokautirao podivljalog majora i, dok je ovaj bio bez svijesti, spustio ga niz padinu pomoću užadi.

Nakon što je nečujno likvidirala položaje neprijatelja, grupa je ušla u sigurnu dolinu, gdje su je ubrzo pokupili britanski avioni pristigli iz Barija. Kako se ispostavilo, Tito je spašen nekoliko dana ranije. Jugoslavenskog maršala i njegov stožer sklonili su na sigurno sovjetski piloti, sletjevši u otežanim uvjetima na malu planinsku zaravan.

U zrakoplovnoj bazi u Italiji Randolph se potpuno otrijeznio. Odlazeći, čvrsto je Kvašnjinu stegao ruku. Nije se ljutio na svog spasitelja.