Osam znamenitih žena SSSR-a: Tko su bile prve sovjetske redateljice, ministrice i veleposlanice

Nadežda Krupska, prva sovjetska prva dama

Iako je bila supruga vođe revolucije Vladimira Lenjina, ne bi bilo pravedno nazivati je samo prvom damom. Čak i na samo obraćanje "lejdi" Krupska se mogla naljutiti. Ona je bila prije svega komunistkinja, drugarica iz revolucionarne borbe. Ali najvažniju stavku u njenoj biografiji predstavlja doprinos stvaranju sovjetskog sustava obrazovanja.

Krupska je obavljala važne dužnosti u Narodnom komesarijatu prosvjete (ministarstvu) i razvila cjelokupni sustav rada s djecom predškolskog obrazovanja, organiziranja dječjih vrtića i platformi do odgoja komunističke mladeži. Upravo ona postavila je temelje pionirskoj organizaciji, po formi skautskoj, a po sadržaju komunističkoj, kao i komsomolu, komunističkom savezu omladine.

Inesa Armand, prva sovjetska feministkinja

Još jedna revolucionarka i pristalica Lenjina i njegovih ideja. Rano je postala članica partije, a poslije revolucije aktivno je propagirala borbu za ravnopravnost žena. Bila je prva rukovoditeljica odjeljenja za rad sa ženama u partiji. Osim toga, organizirala je prvu Međunarodnu konferenciju žena komunistkinja. Armand je prije svega bila zanimljiva po osobnom ličnom životu neraskidivo vezanom za onaj politički.

Pretpostavljalo se da je bila Lenjinova ljubavnica. Pritom je u ljubavnom trokutu Krupska - Lenjin - Armand sve troje aktera imalo jedno za drugo veliko poštovanje i simpatije. Kada je Armand iznenada umrla, Krupska je brinula hoće li njezin suprug moći savladati tugu.

Aleksandra Kolontaj, prva ministarica i veleposlanica

Revolucionarka Kolontaj bila je prva žena ministrica ne samo u Sovjetskom Savezu, nego i svijetu. U prvoj sovjetskoj vladi bila je zadužena za socijalne projekte u novoj državi. Aleksandra je odlično obrazovanje stekla na Sveučilištu u Zürichu, a partijski drugovi visoko su je cijenili.

Još prije revolucije ispunjavala je Lenjinove osobne naloge u Europi, agitirala i uspostavljala veze s lijevim grupacijama. Pored aktivnog rada u sovjetskoj vladi, Kolontaj je godinama vodila odjeljenje za rad sa ženama (poslije Inese Armand).

Od 1922. bila je u diplomatskoj službi u Norveškoj, a od 1930. do 1945. godine bila je na čelu sovjetske diplomatske misije u Švedskoj kao jedna od prvih žena veleposlanica u svijetu. Dala je veliki doprinos uspostavljanju odnosa između dviju zemalja i sprečavanju Švedske da uđe u sovjetsko-finski rat 1939. godine.

Lina Štern, prva akademkinja

Štern je rođena u židovskoj obitelji u Ruskom Carstvu na teritoriju suvremene Litve. Završila je Ženevsko sveučilište i postala prva žena profesorica. Štern se u sovjetsku Rusiju vratila 1925. godine. Njezin znanstveni rad bio je vezan za biokemiju i fiziologiju, a 1939. godine postala je prva žena članica Akademije znanosti SSSR-a i rukovoditeljica njenog Instituta za fiziku.

Štern je razvila metodu borbe protiv posttraumatskog šoka, zasnovanu na injekcijama kalijevih soli za održavanje krvnog tlaka, mišićne aktivnosti i disanja. Metoda Šternove imala je široku primjenu za vrijeme rata.

Vera Muhina, prva kiparica monumentalistkinja

Muhina nije samo prva, nego i jedina kiparica monumentalistkinja SSSR-a. U sklopu Lenjinovog plana monumentalne propagande bila je autorica nekoliko spomenika s revolucionarnom tematikom. Ipak, nesumnjivo, njezino je najpoznatije ostvarenje 24 metara visok rad "Radnik i kolhoznica" koji će postati jedan od simbola SSSR-a. Skulpture ustremljene u visinu simbolizirale su svijetlu budućnost zemlje. Predstavljen 1937. godine na Svjetskoj izložbi u Parizu, spomenik je na posjetitelje ostavio snažan dojam. Veri Muhinoj pripisuje se i dizajn čuvene sovjetske čaše s brušenim rubovima.

Jekaterina Furceva, prva žena na čelu Moskve i prva ministrica kulture SSSR-a

U sovjetskoj kulturi u razdoblju otopljavanja Furceva je postala legendarna ličnost. Ona je karijeru u visokoj politici započela s pozicije prve sekretarke Moskovskog državnog komiteta KPSS-a, što znači da je bila na čelu moskovske partijske ćelije (praktički ključni čovjek u gradu). Pod njenim nadzorom preko puta gradske uprave postavljen je spomenik Juriju Dolgorukom, osnivaču Moskve, izgrađen čuveni stadion "Lužnjiki" i prodavaonica "Detski mir" (dječji svijet) na Lubjanki, danas kultna kazališta i knjižare. Na njenu inicijativu pokrenuto je nekoliko natjecateljskih manifestacija, uključujući Moskovski međunarodni filmski festival koji su posjećivale zvijezde holivudskog i svjetskog filma.

Furceva je ministrica kulture SSSR-a postala 1960. godine i na tom je mjestu ostala sve do 1974. godine. Nažalost, postoje i momenti koji bacaju sjenu na njenu političku karijeru, kao što je, recimo, progon Borisa Pasternaka 1958. godine. Međutim, zahvaljujući Furcevoj u SSSR-u intenziviran je kulturni život do neslućenih razmjera, realizirani su brojni izuzetni projekti, kao što su izložba trofejne umjetnosti iz Dresdenske galerije, izložba Marca Chagalla i Fernanda Légera, kao i jedino iznošenje Mona Lise Leondarda da Vincija iz Louvrea i njeno izlaganje u Moskvi.

Valentina Tereškova, prva žena u svemiru

Takva proča o uspjehu bila je moguća samo u SSSR-u. Kći traktorista i krojačice postala je nacionalna heroina, prva žena koja je sama, bez posade, 16. lipnja 1963. godine odletjela u svemir. Upravo je ona, članica regionalnog aerokluba, odabrana za počasnu misiju. Poslije spektakularnog leta Tereškova je postala legenda i simbol ženske ravnopravnosti u SSSR-u. Ona je karijeru nastavila kao društvena radnica, a danas je zastupnica u Državnoj dumi..

Olga Preobraženska, prva redateljica

Preobraženska je počela igrati u filmovima još u osvit ruske kinematografije, prije revolucije. A 1916. godine prvi se put pojavila u ulozi redateljice, i premda je film bio hvaljen, sama Preobraženska govorila je da je odnos prema ženi redateljici bio ispunjen skepsom i da je čak njeno prezime na plakatima pisano u muškom rodu.

Preobraženska je kao priznata redateljica postala prva žena profesorica filmske režije na Prvoj državnoj filmskoj školi (danas je to čuveni VGIK) i otvorila svoj glumački studio.

Veliki broj filmova Preobraženska je snimila u koautorstvu s Ivanom Pravovim. Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća slovili su za najuspješnije redatelje Mosfilma. Njihov film "Tihi Don" sudjelovao je na prvom Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji 1932. godine.