Zašto su sovjetski vojnici u Afganistanu "kuhali" svoje streljivo?

Za vrijeme sovjetskog rata u Afganistanu često se pričalo o tome kako su ruski vojnici satima prokuhavali svoje streljivo u kotlu na otvorenoj vatri. Priču o ovoj čestoj praksi danas mnogi ljudi smatraju neshvatljivom, no ova se čudna navika iskusnih ratnika zasnivala na određenoj logici.

Rat kao unosan biznis

Sovjetsko vojno prisustvo u Afganistanu jedni su doživljavali kao tragediju, dok su drugi vidjeli u njemu mogućnost za pokretanje nekog biznisa. Sovjetska je vlast trošila ogromne količine novca za održavanje i opskrbu svojih trupa u Afganistanu pa su pojedinci težili steći izvjestan profit putem pronevjera i nezakonitog prisvajanja.

"U gradu je cvjetala trgovina na crno. Vojnici su [na tržnicama] prodavali sve što se moglo prodati, od vojnog streljiva i namirnica do pokrivača i plahta", napisao je vojni povjesničar Mihail Žirokov u knjizi o sovjetskom prisustvu u Afganistanu.

Pojedini korumpirani oficiri koji su kontrolirali protok sovjetske robe u Afganistan bacali su oko na sve što je imalo neku vrijednost.

"1986. godine su [...] strateške rezerve namirnica za vojsku [...] poslane u Afganistan. One su samo djelomično stigle do vojske. Veći njihov dio našao se na afganistanskim tržnicama. Mesne konzerve [...], poljska i mađarska šunka, grašak, suncokretovo ulje, mast, kondenzirano mlijeko, čaj i cigarete – sve što nije stizalo do gladnih sovjetskih vojnika prodavalo se afganistanskim trgovcima", piše Žirokov.

Dok su beskrupulozni oficiri zarađivali novac na prljav način, obični su vojnici u sklopu sovjetskih oružanih snaga u Afganistanu svakodnevno riskirali svoj život i ujedno trpjeli nestašicu namirnica i često ostajali gladni.

Afganistanski trgovci

Prepušteni sami sebi, vojnici su morali nešto poduzeti kako bi sastavili kraj s krajem. Bio im je potreban novac da od lokalnih afganistanskih trgovaca kupe hranu, odjeću i drugu robu.

Jedino što su vojnici mogli ponuditi bilo je njihovo streljivo – samo je njega bilo napretek. Pored toga, u toku rata praktički je nemoguće pratiti metke. Nirko nije mogao reći je li nestalo streljivo iskorišteno u borbi ili je nezakonito prisvojeno. Trgovina streljivom izgledala je kao jedini izlaz za vojnike kojima je nepravedno oduzeto ono što im pripada.

Svi su, međutim, znali gdje će prodano streljivo završiti. Nitko nije sumnjao da će afganistanski trgovci to isto sovjetsko streljivo zatim prodati mudžahedinima koji su ratovali protiv tadašnjih afganistanskih vlasti i protiv sovjetskog kontingenta.

Svaki prodani metak mogao je ubiti sovjetskog vojnika ili čak onoga koji ga je prvobitno prodao. Zbog toga su sovjetski vojnici morali biti sigurni da je streljivo oštećeno i da se ne može popraviti, prije nego što ga prodaju.

Kuhano streljivo

U ono su vrijeme u sovjetskoj vojsci kružile priče da streljivo nakon višesatnog prokuhavanja u kipućoj vodi nije više za upotrebu. Vojnici su smatrali da se na taj način streljivo oštećuje i ne može ispaljivati iz neprijateljskog oružja ili se ispaljuju vrlo slabi meci.

Recept je bio jednostavan i primitivan: naložite vatru, zagrijte vodu da proključa u bilo kojoj metalnoj posudi koja vam je pri ruci, stavite streljivo u vodu i "kuhajte" 4-5 sati. Vojnici su smatrali da u vodi ne može doći do slučajne detonacije te da višesatna visoka temperatura oštećuje streljivo bez bilo kakvih promjena njegovog vanjskog izgleda.

Tu, međutim, postoji problem. Sovjetska vojska u Afganistanu imala je uglavnom dva automata "Kalašnjikov“: AMK s mecima kalibra 7.62 mm i AK-74 s kalibrom 5.45.

S obzirom na materijale od kojih se pravilo ovo streljivo, prokuhavanje najvjerojatnije nije imalo nikakvog utjecaja na njega.

U 19. i početkom 20. stoljeća kao inicijalni eksploziv za paljenje baruta u kapislama korišten je živin fulminat. Kada se takav metak zagrijava na temperaturi od oko 100 stupnjeva Celzija, počinje termičko razlaganje kemijske tvari. Drugim riječima, stari metak u kojem je korišten živin fulminat zaista ne bi bio za upotrebu nakon višesatnog prokuhavanja.

Međutim, već početkom 20. stoljeća uvedeni su novi i savršeniji spojevi kao zamjena za toksičan i ne toliko stabilan živin fulminat. Ti novi spojevi izuzetno su otporni na toplinu. Suvremeni metak odlično funkcionira čak i ako se nekoliko sati držao u kipućoj vodi.

Prema tome, streljivo proizvedeno u SSSR-u za vrijeme Afganistanskog rata najvjerojatnije je bilo otporno na zagrijavanje, tako da su uzaludni bili svi napori sovjetskih vojnika da ga oštete prokuhavanjem prije nego što ga prodaju.

S druge strane, sovjetski su vojnici činili sve što su mogli da bi preživjeli. Priča o kuhanju streljiva vrlo je rasprostranjena u vojsci, pa se može pretpostaviti da su sovjetski vojnici zaista prokuhavali svoje streljivo prije nego što ga prodaju Afganistancima.