Sedam omiljenih životinja ruskih careva

1. Spasiteljica Lizeta

Vraćajući se iz Velikog veleposlanstva, diplomatske misije u Europi, Petar Veliki naišao je u predgrađu Rige na trgovce koji su na uzdi vodili karabaškog konja. Bila je to ljubav na prvi pogled. Car je u zamjenu ponudio svog konja i uz to još sto nizozemskih zlatnika. Petar je bez mnogo razmišljanja konju dao ime Lizeta, kako se vjeruje, po imenu jedne od tadašnjih miljenica. Kupovina se isplatila. Konj je bio odan caru i priznavao samo njega.

S Lizetom se car borio, između ostalog, u Sjevernom ratu i u Perzijskom pohodu. A u vrijeme Poltavske bitke, po legendi, Lizeta je spasila svom konjaniku život. Kada su Šveđani otvorili vatru na Petra, Lizeta je ustuknula u stranu, a meci su probili samo sedlo i carevu kapu.

2. Dvorska mačka

Na dvoru Romanovih oduvijek je boravilo mnogo životinja, među kojima je bilo onih koji su bili ozbiljno angažirani. Recimo, mačka cara Alekseja Mihajloviča lovila je u to vrijeme brojne glodavce. Dobila je i svoj portret. "Vjerni prikaz mačke velikog kneza Moskovije" iz 1663. godine potpisuje češki slikar Václav Hollar. Mačku zaokupljenu igrom ovjekovečio je Vjačeslav Švarc na slici "Scena iz domaćeg života ruskih careva".

Nasljednici Alekseja Mihajloviča nastavili su uzgajati mačke. Petar Veliki donio je mačku iz Nizozemske, a Elizabeta Petrovna naredila je da se iz Kazanja donesu najbolji lovci miševa da istrijebe štakore i miševe u Zimskom dvorcu.

3. Mister i missis Anderson

Katarina Druga obožavala je pse. Njezina najveća pasija postali su mali talijanski hrtovi. Par takvih gracioznih pasa dobila je od engleskog liječnika Thomasa Dimsdalea. Oni su postali rodonačelnici velike obitelji carskih pasa. Štenad gospodina Toma Andersona i gospođe Anderson carica je poklanjala bliskim osobama. Carske hrtove imali su Volkonski, Nariškini, knez Orlov. Premda je o psima brinuo specijalni sluga, u šetnju ih je ipak izvodila sama Katarina. Taj je trenutak na platnu ovjekovečio Vladimir Borikovski, prikazavši caricu s psom u šetnji.

U prepisci je caruca rado govorila o tome kako žive njezini ljubimci i povremeno se čak ispričavala zbog lošeg rukopisa i mrlja koje su na papiru ostavljali nemirni psi. Među Katarininim ljubimcima bila je praunuka Toma Andersona Zemira. Za nju Katarina ništa nije žalila, pas je čak spavao u blaženstvu i raskoši, na starim gospodaričinim bundama od kune. Carica je teško podnosila uginuće ljubimaca. U šetnjama u Carskom selu obavezno je dolazila do mjesta njihovog posljednjeg utočišta kod Velikog jezera.

4. Cirkuski pudl

Gosti koji su dolazili u njemački Karlsbad na odmor trudili su se pogledati predstavu u kojoj pudlica po imenu Munito računa, pogađa boje i karte. Za ovo čudo od psa saznao je ruski veleposlanik Dmitrij Tatiščev i kupio ga kao poklon Nikolaju Prvom. On je Munita prozvao Gusarom i osobno ga vodio u šetnju i hranio dvopekom, koji se iznosio za doručak. Kada je nekog trebalo pozvati, po njega se slao pas, a ovaj je, pronašavši potrebnu osobu, vukao istu za krajeve odjeće.

5. Vjerni Milord

Aleksandar Drugi svog omiljenog setera šetao je sam, tu obvezu nikome nije prepuštao. Crnog psa s bijelom šapom znali su svi, pas je povremeno bio nestašan i naskakao na prolaznike u Ljetnom vrtu. Jednom se u ulozi "žrtve"našao mladić koji je baki nosio đavrk. Ugledavši cara, on se zaustavio u stavu mirno ukazujući caru poštovanje, a u tom trenutku netko mu je iz lijeve ruke oteo pecivo. Bio je to Milord. Car je morao nadoknaditi ukradeni đavrk tortom, a mladića obeštetiti silnim bombonima.

Kao i Katarinini mali talijanski hrtovi, carski seter ostavio je za sobom potomstvo, a jedno od štenadi uzeo je Lav Tolstoj. Milord je bio nevjerojatno vezan za svog gospodara, a to mu je na kraju i došlo glave. Car ga nije poveo sa sobom na put na Svjetsku izložbu u Parizu 1867. godine, i pas je jednostavno umro od tuge.

6. Lajka Kamčatka

"Zar među ljudima imam barem jednog nekoristoljubivog prijatelja, nema ga i ne može ga biti, a pas to može biti, i Kamčatka je bio takav pas", govorio je Aleksandar Treći o svojoj bijeloj lajki s pjegama. Caru su psa donijeli s puta oko svijeta mornari s krstarice "Afrika". On je s ovim psom išao u lov, dozvoljavao mu da spava u njegovim odajama i hranio ga specijalno pripremljenim poslasticama od mljevenog mesa i jetrice.

Pas je tragično završio. Vlak kojim se carska obitelj vraćala s Krima u Peterburg kod stanice Borki iskočio je iz tračnica. Carski par i djeca prošli su s ozljedama, a pas je stradao. Odanog prijatelja car je naredio pokopati u Gatčini, u malom vrtu preko puta njegovog ureda.

7. Slonovi Njegova Veličanstva

Ove veličanstvene životinje Romanovi su dobivali na poklon početkom devetnaestog stoljeća. U Carskom selu za njih je izgrađen specijalni paviljon. Par dobrodušnih divova pripadao je i Nikolaju Drugom. Indijskog slona dovezao je s putovanja na Istok, a afrički je poslan iz Abesinije. Slonovi su imali specijalnog goniča koji ih je pratio i bavio se dresurom. Držanje slonova nije bilo jeftino, 18 tisuća rubalja godišnje. Nije šala, slon je svakodnevno jeo dva puda lepinja, prženih na ulju.

I obavezno je išao u šetnju do jezera gdje se predavao blagodatima vode. Nikolaj Drugi pisao je u dnevniku: "Doveo sam s Aleksejem slona na naše jezero i radovao se njegovom kupanju." Afrički div živio je u Carskom selu do 1917. godine kada su ga pobunjeni mornari ustrijelili.