Kako je iznad SSSR-a oboren neuhvatljivi američki špijunski avion?

"Bože, izgleda da je sve gotovo", pomislio je očajni američki pilot Francis Gary Powers u trenutku kada je 1. svibnja 1960. godine njegov avion bio pogođen sovjetskom raketom. Prije nego što je mogao biti presretnut, špijunski avion U-2 uvelike je duboko zašao u teritorij SSSR-a, doletjevši do Uralskih planina i grada Sverdlovska, današnjeg Jekaterinburga.

Powers je pripadao specijalnom Cijinom odredu "10-10", kamufliranom iza naziva Druge zrakoplovne eskadrile meteoroloških istraživanja WRS. Počevši od 1956. godine špijunski avioni U-2 s oznakama NATO-a redovno su letjeli iznad teritorija Sovjetskog Saveza fotografirajući industrijske i vojne objekte. Powersov avion bio je jedini koji su Sovjeti uspjeli oboriti.

Neuhvatljiv

Amerikanci su nesmetano kružili iznad teritorija SSSR-a zahvaljujući tehničkim karakteristikama aviona Lockheed U-2 ("Dragon Lady"). Na visini od 20 tisuća metara on je bio nedostižan za sredstva sovjetske PZO.

Francis Gary Powers, koji je 1. svibnja 1960. godine poletio iz zrakoplovne baze nedaleko od Peshawara u Pakistanu, ušao je u zračni prostor Tadžikistanske SSR u pola šest ujutro. On je imao zadatak preletjeti cjelokupni sovjetski teritorij s juga na sjever, do Norveške, i snimiti niz važnih objekata, među kojima su bili kozmodrom Bajkonur i zatvoreni grad Čeljabinsk, današnji Ozersk, gdje se proizvodio plutonij za oružje.

Sovjetske radarske stanice odmah su otkrile uljeza, ali ga nad srednjom Azijom nisu mogli presresti. Powers je nakon tri sata već bio iznad Urala.

Podignuti MiG-15 nisu mogli stići Amerikanca na visini od dvadeset kilometara. Na jednom od aerodroma na ruti američkog U-2 nalazio se najnoviji lovac-presretač Su-9. Teoretski je on mogao sustići uljeza, ali u tom trenutku nije bio naoružan, a i posada nije imala visinsku opremu. Zapovjedništvo je izdalo naredbu da se U-2 taranira, međutim, ni to nije uspjelo.

Oko devet sati ujutro s aerodroma Koljcovo podignuta su dva aviona MiG-19 sa zadatkom da obore špijunski avion kada se spusti na visinu od 18 kilometara. 57. protuavionska raketna brigada PZO greškom je oborila jedan od sovjetskih lovaca misleći da je riječ o protivničkoj letjelici. Poginuli pilot, stariji poručnik Sergej Safonov, posthumno je odlikovan ordenom Crvene zastave.

Nevjerojatne avanture Amerikanca u SSSR-u okončao je tek protuzračni raketni sustav S-75 "Dvina". Pogođen raketom, avion koji je već bio nedaleko od Sverdlovska raspao se i munjevito počeo padati.

Oboreni pilot

"Pogledao sam uvis, okrenuo se i vidio svuda narančastu svjetlost. Ne znam je li to bio odraz eksplozije u prozirnom dijelu kabine aviona ili je čitavo nebo bilo takvo. Ali sjećam se da sam sebi rekao 'Bože. izgleda da je sve gotovo'", prisjećao se Powers.

Avion s otkinutim repom i krilom počeo je nekontrolirano padati. Ne uspjevši se katapulturati, pilot se počeo penjati na trup. Kada je poklopac kabine otvoren, zračna struja izbacila je vani Amerikanca koji je bio gotovo bez svijesti. Osvijestio se tek kada se padobran otvorio.

"Kada smo s padobranca skinuli šljemofon i kacigu, on je nešto rekao na nama potpuno nerazumljivom jeziku", sjećao se jedan od seljaka koji su pristigli na mjesto na koje je Amerikanac sletio. "Pitali smo ga tko je on, ali ništa nije odgovorio. Shvatili smo da je stranac. To nas je uplašilo i Čeremisin mu je oduzeo pištolj koji se nalazio u futroli za pojasom. Pomoću gesta pitali smo ga je li bio sam, a on je na isti način odgovorio da jest."

Francis Gary Powers uskoro je bio prebačen u Moskvu. Osim pištolja s prigušivačem, u rukama zaposlenih u državnoj sigurnosti našli su se nož, sovjetski rublji, kompas, karte SSSR-a, zlatno prstenje i sat, čamac na napuhavanje, eksplozivna naprava, fotografska oprema, šuplji novčić od jednog dolara s otrovanom iglom, kao i svileni plakat sa sljedećim riječima na 14 jezika. "Ja sam Amerikanac i ne govorim ruski. Trebaju mi hrana, sklonište i pomoć. Neću vam nanijeti zlo. Nemam loše namjere prema vašem narodu. Ako mi pomognete, bit ćete za to nagrađeni."

Špijun

Incident je izazvao veliki međunarodni skandal i osujetio planirani susret Nikite Hruščova i Dwighta Eisenhowera.

Sjedinjene Države tvrdile su da je Powers samo obavljao meteorološka izviđanja za NASA-u, i greškom ušao u teritorij SSSR-a, izgubivši orijentaciju. Međutim, sovjetska je strana takve tvrdnje odmah opovrgla, predočivši zajedno s krhotinama aviona komplet špijunske opreme.

Tijekom saslušanja Powers nije mnogo govorio i bio je maksimalno precizan. Trudio se što podrobnije formulirati svoj odgovor i ne kazati ništa suvišno. Pilot je na sve načine izbjegavao riječ "špijun". Izražavajući na riječima spremnost za suradnju, pokušavao je uvjeriti istražne organe i sud da ne posjeduje nikave dragocjene informacije i da je on samo prilježni izvršitelj tuđe volje i naloga.

Vojni kolegij Vrhovnog suda SSSR-a osudio je 19. kolovoza 1960. godine američkog pilota za špijunažu na zatvorsku kaznu u trajanju od deset godina. Međutim, on se nije dugo zadržao u sovjetskom zatvoru. Već 10. veljače 1962. godine na mostu Glienicke u Berlinu razmijenjen je za sovjetskog obavještajca Rudolfa Abelja koji je dospio u ruke Amerikanaca.

Junak otpadnik

Powersa je u domovini dočekao hladan prijem. Javnost ga je sumnjičila za izdaju, postavljajući pitanje zašto sebi nije oduzeo život ili zašto nije uništio tajnu opremu. Amerikancima se nije svidjelo ni ono što je izjavio na moskovskom suđenju, a to je priznanje da je počinio "težak zločin i da je za to zaslužio kaznu".

CIA i Senat proveli su brojne provjere, zaključivši da je Powersovo ponašanju tijekom incidenta na nebu i kasnije na saslušanju bilo ispravno i da u njemu nema naznaka izdaje zemlje. Bivši šef CIA-je Allen Dulles u ožujku 1964. godine rekao je da je "pilot ispunio svoju dužnost u vrlo opasnoj misiji i da ju je ispunio dobro". Dodao je da "misli da o tome zna više nego neki njegovi neprijatelji i kritičari".

Unatoč tome, Francis Gary Powers do kraja života nije se uspio osloboditi izvjesne doze sumnje na svoj račun. Napustivši CIA-ju, prešao je u civilnu avijaciju i poginuo u požaru u Kaliforniji 1977. godine, upravljajući helikopterom televizijske kompanije.

Dvijetisućite, na četrdesetogodišnjicu incidenta, Francis Gary Powers posthumno je odlikovan Medaljom za ratne zarobljenike, Križem za letačke zasluge i medaljom "Za službu u nacionalnoj obrani". Nakon 12 godina dobio je i Srebrnu zvijezdu, jednu od najprestižnijih vojnih nagrada Sjedinjenih Država. Pilot je posthumno nagrađen za "demonstraciju izuzetne odanosti tijekom gotovo dvogodišnje izloženosti brutalnim saslušanjima u zatvoru na Lubjanskom trgu u Moskvi".