Kome je posvećena jedina umjetnička instalacija na Mjesecu?

1. kolovoza 1971. godine, jugoistočni rub Mora kiše. Zapovjednik "Apolla 15" David Scott stavlja aluminijsku skulpturu na prašnjavu površinu malog kratera kraj parkiranog vozila za kretanje po Mjesecu.

Skulptura kozmonauta u ležećem položaju pod nazivom "Pali kozmonaut" jedina je umjetnička instalacija na Mjesecu. Visoka je devet centimetara, bez rasnih i rodnih oznaka. Autor je belgijski umjetnik Paul Van Hoeydonck, a David Scott donio ju je u džepu svog skafandera i postavio na hladno mjesečevo tlo. Pored skulpture je ostavio spomen-ploču s osam američkih i šest sovjetskih kozmonauta koji su dali nemjerljiv doprinos u osvajanju svemira, a koji više nisu među živima.

Theodore Freeman, Charles Bassett, Elliot See, Gus Grissom, Roger Chaffee, Edward White, Edward Givens, Clifton Williams imena su američkih astronauta. A tko se nalazi među sovjetskima?

Vladimir Komarov

Bila je to prva smrt u svemiru. Vladimir Komarov bio je kapetan broda "Sojuz 1" koji je odletio u orbitu u travnju 1967. godine. Čekala ga je jedinstvena misija prvog spajanja dva broda u svemiru (neposredno poslije njega u orbitu se uputila posada "Sojuza 2") ali ništa nije išlo po planu, još na startu.

Prvo, nije se otvorio jedan od panela solarne baterije. Zatim, nije prošla naredba orijentacije broda prema Suncu, otkazala je kratkovalna veza. Postalo je očigledno da je misija propala i da se mora vratiti nazad.

Kobna greška dogodila se u posljednjoj fazi prizemljenja, konopi padobrana su se uvili i aparat za spuštanje "Sojuza 1" brzinom od oko 60 metara u sekundi udario je u zemlju i eksplodirao. Konstruktori su kasnije priznali da je na "Sojuzu" trebalo još raditi i da u njemu nije trebalo slati kozmonaute. U prilog tom mišljenju ide činjenica da nijedno od tri probna bespilotna lansiranja nije prošlo bez problema.

Jurij Gagarin

Jurij Gagarin prvi je čovjek koji je odletio u svemir. Legendarni let koji se dogodio 12. travnja 1961. godine, iako iscrpljujuć i težak (državna propaganda to je dugo skrivala), bio je bez ikakve sumnje velika pobjeda cijelog čovječanstva.

Poslije toga više nije letio u svemir. Gagarin je obavljao funkciju zamjenika rukovoditelja Centra za obuku kozmonauta i zapovjednika odreda sovjetskih kozmonauta. Godine 1966. imenovan je dublerom Komarova. Poznato je da je otac sovjetskog svemirskog programa Sergej Koroljov upravo Gagarinu obećao mjesto glavnog pilota "Sojuza 1", međutim Koroljovljeva smrt promijenila je planove. Na "Sojuzu" je poletio Komarov i tragično izgubio život.

Gagarin je poginuo dvije godine kasnije, 1968. godine, tijekom trenažnog leta na avionu MiG-15UTI. Ni dan-danas ne postoji suglasnost oko toga kako je Gagarin nastradao. Prema jednoj od verzija njegove pogibije koju je iznio kozmonaut Aleksej Leonov, do tragedije je došlo nakon što se avion našao u najneposrednijoj blizini mlaznog lovačkog aviona koji je proletio pored njega. Također, postoji mišljenje da se sudario s meteorološkim balonom. Izgubivši kontrolu, Gagarin i pilot instruktor Vladimir Seregin poginuli su.

Pavel Beljajev

Zahvaljujući Beljajevu postao je moguć prvi izlazak čovjeka u otvoreni svemir. U ožujku 1965. godine on je odletio u orbitu zajedno s kopilotom Aleksejem Leonovim. Beljajev je bio u svojstvu zapovjednika broda, dok je misija Leonova bila izlazak u otvoreni svemir.

U svemiru se dogodilo nekoliko izvanrednih situacija. Prvo se napuhnuo svemirski skafander Leonova, zbog čega se on neko vrijeme nije mogao vratiti u svemriski brod. Potom, u finalnoj fazi leta otkazao je sustav za orijentaciju broda, što je osujetilo automatsko slijetanje. Beljajev je morao ručno usmjeriti brod što nitko prije njega u pilotiranoj kozmonautici nije uradio. Zahvaljujući majstorstvu kapetana broda nitko nije stradao. Posada je uspješno sletjela.

Beljajev nije umro u svemiru niti tijekom trenažnog leta. Preminuo je 1970. godine nakon kirurške intervencije i sepse i komplikacija uslijed peritonitisa.

Georgij Dobrovoljski, Viktor Pacajev, Vladislav Volkov

Tri godine poslije smrti Vladimira Komarova u svemir je odletjela posada koju su činila tri kozmonauta, Georgij Dobrovoljski, Viktor Pacajev i Vladislav Volkov. U lipnju 1971. godine oni su uspješno izveli prvo spajanje svemirskog broda s orbitalnom stanicom "Saljut 1" i dobili naredbu da se vrate nazad.

Za razliku od Komarovljevog leta, njihova misija odvijala se bez problema. Sve je išlo kako treba do trenutka kada je u fazi spuštanja, na 150 kilometara od Zemlje, radioveza s kozmonautima iznenada prekinuta. Ipak, aparat za prizemljenje s posadom nastavio se spuštati po planu. On je ušao u guste slojeve atmosfere i sletio u zadanom rajonu. Međutim, kada je na lice mjesta stigla spasilačka ekipa, u kapsuli su pronašli mrtve kozmonaute.

Istragom je utvrđeno da se na visini od 150 kilometara otvorio zračni ventil za regulaciju tlaka unutar kapsule s posadom, koji se inače otvara na visini od četiri, a ne 150 kilometara. Posada je pokušala riješiti problem, ali nakon 40 minuta tlak je pao i kozmonauti su izgubili svijest. Njihova smrt bila je jedna od najtragičnijih u sovjetskoj kozmonautici i ujedno i posljednja. Poslije 1971. godine nijedan sovjetski i ruski kozmonaut nije umro tijekom leta.