5 velikih ljubavnih priča između Španjolske i Rusije

1. Olga Hohlova i Pablo Picasso

Hohlova (rođena 1891. u Rusiji) i Picasso upoznali su se na jednom od putovanja po Europi na kojem se plesačica zatekla kao članica Djagiljevih "Ruskih baleta". Španjolski slikar radio je na scenografiji za jedan od baleta u kojem je sudjelovala njegova buduća supruga. "Ja sam Olga Hohlova, careva nećakinja", rekla je plesačica Picassu kada su se upoznali u kazalištu 1917. godine.

Vjenčali su se godinu dana kasnije u ruskoj pravoslavnoj crkvi u Parizu. Njihovu ljubavnu priču obilježili su usponi i padovi, ljubomora, nevjere, dolasci i odlasci. Bili su zajedno dvanaest godina. Olga je bila majka Picassovog prvog djeteta, Pabla. Uz to, pozirala je za nekoliko njegovih slika, kao što su "Olga Hohlova s mantiljom" i "Portret Olge u fotelji". Razišli su se 1935., ali su ostali u službenom braku do Olgine smrti 1955. godine.

2. Salvador Dalí i Gala

Španjolski slikar Salvador Dalí i Gala (njeno pravo ime bilo je Jelena Djakonova) upoznali su se 1929. u Cadaquésu. "Strast prema Gali bila je trenutačna, bila je to potpuna, intenzivna i trajna ljubav", prisjetio se Dalí kasnije u intervjuu za RTVE.

Jelena Djakonova rođena je 1894. u Kazanju (Rusija), ali s 19 godina zbog svog zdravstvenog stanja odlazi u sanatorij za liječenje tuberkuloze u Švicarskoj. Tamo je upoznala svog prvog muža, francuskog pjesnika Paula Éluarda, za kojeg se udala u Parizu 1917. godine.

Susret s Dalijem u Cadaquésu 1929. promijenio je sve. Civilno su vjenčanje upriličili pet godina kasnije u Els Ànglesu u Gironi, a 1958. ponovno su se vjenčali po katoličkom obredu, nakon što su za to dobili posebnu dozvolu pape Pija XII.

Dalí je svoju muzu ovjekovječio na slikama kao što su "Assumpta Corpuscularia Lapislazzulina", "Vidljiva žena", "Atomska Leda", "Madona iz Port Lligata" i mnoge druge. Nije to bio konvencionalni brak, no ni Dalí i Gala nisu bili konvencionalni ljudi. Kažu da je Dalijeva predanost Gali bila neuzvraćena. "Ne marim puno voli li me Dalí ili ne. Ja osobno ne volim nikoga", priznala je Gala u svom intimnom dnevniku, a uz to je priznala da je, dok je bila s Dalijem, imala ljubavnike.

Nakon smrti svoje muze 1982., Dalí je pao u duboku depresiju i zatvorio se u svoj dvorac u Púbolu, sve dok ga požar nije natjerao da promijeni prebivalište. Tada su mu dijagnosticirani teški simptomi pothranjenosti: bez Gale je odbijao jesti i piti.

3. Ivan Turgenjev i Paulina Viardot

Klasik ruske književnosti 19. stoljeća Ivan Turgenjev (1818.-1883.) upoznao je španjolsku pjevačicu Pauline Viardot-Garciju (1821.-1910.) u Marijinskom teatru u Sankt-Peterburgu u studenom 1843. Tog je dana odlučio napustiti svoju zemlju i živjeti na pola puta između Baden-Badena i Pariza i biti blizu svoje ljubavi do kraja života.

Zagonetna žena koja je osvojila srce Ivana Turgenjeva bila je kći španjolskih opernih pjevača, Manuela Garcije i Joaquine García-Sitches. Paulina je rođena i živjela u Parizu. Godine 1840. udala se za francuskog književnika i hispanista Lousa Viardota.

Otkad ju je upoznao u Sankt-Peterburgu, Turgenjev je odbio rastati se od Španjolke. Paulina, Louis Viardot i Ivan Turgenjev formirali su javni ljubavni trokut koji je njezin suprug prihvatio, putujući i živeći praktički zajedno. Osim toga, ruski je pisac kupio kuću u Bougivalu kako bi bio samo nekoliko metara udaljen od svoje voljene Pauline. Cijeli Turgenjevljev romaneskni rad obilježen je tim burnim odnosom, koji ga je ponekad dovodio do krajnjeg očaja.

4. Sergej Prokofjev i Lina

Lina Prokofjeva, rođena u Madridu 1897. kao Carolina Codina i odrasla u Brooklynu, bila je pjevačica koja je ruskog skladatelja Sergeja Prokofjeva pratila iz ljubavi, sve dok nije pala žrtvom Staljinove diktature.

Njihove su se sudbine ispreplele 1918. u New Yorku, gdje je Lina prisustvovala koncertu slavnog Prokofjeva. Nakon što su se upoznali, započeli su svoju vezu. Nekoliko su se godina fokusirali na svoju profesionalnu karijeru, živjeli su u Parizu i Italiji. Vjenčali su se 1923. u Ettalu u Njemačkoj, kada je Lina bila trudna s njihovim prvim djetetom, Svjatoslavom. Godine 1936. preselili su se u Moskvu. Dvije godine kasnije Sergej je upoznao Miru Mendeljson, studenticu književnosti i obožavateljicu njegove glazbe, te su se zaljubili.

Godine 1941. Sergej i drugi ruski intelektualci evakuirani su na Kavkaz pod prijetnjom njemačke invazije, ali Lina je odlučila ostati u Moskvi sa svojom djecom. Radila je kao prevoditeljica za novinsku agenciju Sovformburo i dobivala financijsku potporu od supruga, koji se oženio Mirom 1948. godine, smatrajući da je njegov brak s Linom nevažeći u SSSR-u, jer nije bio registriran niti u jednom sovjetskom konzulatu.

10. veljače iste godine Staljinov režim osudio je formalističku glazbu Prokofjeva, a deset dana kasnije Lina je optužena za špijunažu i osuđena na prisilni rad u Gulagu.

Prokofjev je umro na isti datum kao i Staljin, 5. ožujka 1953. U lipnju 1956. Lina je puštena iz Gulaga. Godinu dana kasnije njezina je nevinost službeno priznata i dobila je potvrdu o braku s Prokofjevom s mirovinom kao sovjetska udovica.

Lina je 1974. napustila SSSR i preselila se u London.

5. Sofija Trubecka i "veliki vojvoda od Sesta"

Sofija Trubecka (1838.-1898.) bila je princeza ruskog porijekla koja se udala za Pepea Osorija, "velikog vojvodu od Sesta", XVII. markiza od Alcañicesa i gradonačelnika Madrida krajem 19. stoljeća.

Sofija se istaknula kao jedna od najljepših i najelegantnijih žena u Europi svog vremena te kao osoba koja je u Španjolsku donijela božićno drvce.

Iako se vojvotkinja službeno smatrala kćerkom princa Sergeja Trubeckoja, konjičkog poručnika, i sama je vjerovala da je kćer cara Nikolaja I. i bila je tako tretirana cijeli život.

Ostala je udovica od svog prvog muža, Carlosa Augusta de Mornyja, polubrata Napoleona III. i francuskog veleposlanika u Sankt-Peterburgu. Nakon što se otkrio da je bio nevjeran, odlučila je započeti novi život.

Godine 1869. ponovno se udala i to za Joséa Osorio y Silvu, poznatog kao Pepe Osorio, "veliki vojvoda od Sesta", kojeg je upoznala u Francuskoj, gdje je on privremeno boravio. Preselili su se u Madrid i 1870. godine prvi put u Španjolskoj postavili božićno drvce. Drvce je postavljeno u njegovoj palači, smještenoj na mjestu gdje je kasnije podignuta zgrada Španjolske banke.