8 Amerikanaca koji su dobili Sovjetsku nagradu za mir

Međunarodna nagrada za “Jačanje mira među narodima” bila je jedna od najprestižnijih nagrada Sovjetskog Saveza. Utemeljena 1949., do 1955. zvala se Staljinovom nagradom za mir, a nakon destaljinizacije preimenovana je u čast sovjetskog revolucionarnog vođe Vladimira Lenjina i postala poznata kao Lenjinova nagrada za mir.

Nagrada se godišnje dodjeljivala pet do deset građana bilo koje zemlje svijeta, "bez obzira na njihove političke, vjerske i rasne razlike, za izuzetne zasluge u borbi protiv ratnih huškača i za jačanje mira".

Laureat je nagrađen medaljom, diplomom i novčanom nagradom (oko 25 000 dolara po tadašnjem tečaju). Za odabir dobitnika nagrade bila je zadužena posebna komisija. 

1. Arthur Moulton, 1950.

Slijeva nadesno: američki pisac John Howard Lawson, sovjetski pisac Aleksandar Fadejev, sociolog William Edward Burkhardt Dubois, skladatelj Dmitrij Šostakovič, biskup Arthur Moulton, William O. Stapledon i Kiri Hrovek na Kulturnoj i znanstvenoj konferenciji o svjetskom miru u New Yorku.

Bettmann/Getty Images

Arthur Moulton (1873.-1962.) bio je protestantski biskup i društveni aktivist. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu, služeći kao kapelan u poljskom topništvu i vojnoj bolnici u Francuskoj. Nakon rata preuzeo je mjesto biskupa u Uti (SAD), ali se povukao 1946. kako bi promicao mir u svijetu. Odbio je novčani dio nagrade za mir, rekavši da je "jedina nagrada koju želi dobiti radeći za mir - mir".

Inače, 50-ih godina 20. stoljeća SSSR je ovom nagradom počastio još jednog važnog svećenika - opata Canterburyjske katedrale u Engleskoj, Johnsona Hewletta, koji se smatrao velikim prijateljem sovjetske države i pobornikom ideja komunizma.

2. Paul Robeson, 1952.

Američki pjevač Paul Robeson na turneji po SSSR-u 1958., na slici s djecom u pionirskom kampu Artek na Krimu

Valentin Mastjukov/TASS

Afroamerički pjevač i glumac Paul Robeson (1898.-1876.) bio je gorljivi borac protiv rasne segregacije u SAD-u. Također je gajio simpatije prema Sovjetskom Savezu, navodeći da u SSSR-u nema rasne diskriminacije, jer se radi o multietničkoj zemlji. Zbog ove pozicije Robeson je privukao povećanu pozornost FBI-a, a kasnije su se njegovi koncerti u SAD-u počeli zabranjivati.

Godine 1934. Paul je došao u Moskvu na poziv sovjetskog redatelja Sergeja Ejzenštejna kako bi glumio u njegovom projektu o rasizmu u SAD-u, koji je, međutim, propao. "Ovdje, prvi put u životu, hodam u punom ljudskom dostojanstvu. Ne možete zamisliti što to znači za mene kao crnca", citirao je Robesonov biograf Scott Nollen njegove riječi izgovorene u Moskvi. Godine 1949. ponovno je održao turneju u SSSR-u i čak otpjevao nekoliko pjesama na ruskom.

Početkom 1950-ih Robeson je uvršten na "Hollywoodsku crnu listu" zbog svojih "antiameričkih stavova" i bilo mu je zabranjeno putovati u inozemstvo. U isto vrijeme 1952. SSSR je Robesonu dodijelio Staljinovu nagradu za mir.

Nakon Staljinove smrti, napisao je dirljiv članak hvaleći njegovu politiku "prijateljstva naroda". Godine 1958. američki je pjevač otišao u SSSR gdje je održao koncerte, pojavio se na televiziji te se susreo sa sovjetskom publikom.

Više o vezi Paula Robesona sa Sovjetskim Savezom pročitajte ovdje.

3. Howard Fast, 1953.

Howard Fast, 1962.

Legion Media

Otac američkog pisca Howarda Fasta (1914.-2003,) porijeklom je bio iz Ruskog Carstva. Kritičar rasne mržnje i član Komunističke partije SAD-a, Fast je proveo neko vrijeme u zatvoru zbog svojih "antiameričkih aktivnosti", a tamo je počeo pisati svoj poznati roman "Spartak", o drevnoj pobuni robova u rimsko doba. Roman je kasnije adaptirao redatelj Stanley Kubrick, a njegov je film postao jedan od najpopularnijih stranih filmova u SSSR-u svih vremena.

Godine 1953. Fast je nagrađen nagradom za mir, a njegovi romani naveliko su objavljivani u sovjetskim novinama i prevedeni na mnoge jezike SSSR-a. Međutim, kasnije je promijenio svoj stav prema sovjetskoj ideologiji te je u SSSR-u prepušten zaboravu.

4. W.E.B. Du Bois, 1959.

William Du Bois i američka spisateljica Shirley Graham (lijevo) tijekom posjeta Lenjingradu 1959.

Nikolaj Naumenkov/TASS

Godine 1895. društveni aktivist i pisac William Du Bois (1868.-1963.) postao je prvi Afroamerikanac kojem je uručen doktorat Sveučilišta Harvard. Osnovao je Nacionalno udruženje za promicanje položaja obojenih (NAACP) početkom 20. stoljeća, a također je podržao Američku organizaciju za borbu protiv linčovanja (ACAL), koju je stvorio Paul Robeson.

Zbog brojnih posjeta SSSR-u i svojih lijevih stavova, Du Bois je čak bio osumnjičen da radi za sovjetske obavještajne službe. Međutim, od istrage se na kraju odustalo, pogotovo zato što su Du Boisa branili utjecajni ljudi, uključujući Alberta Einsteina, koji je podržavao NAACP. Godine 1959. SSSR je Du Boisu dodijelio nagradu za mir, a 1961. pisac se pridružio Komunističkoj partiji Sjedinjenih Država. Kasnije je emigrirao u Ganu i odrekao se američkog državljanstva, potpuno razočaran SAD-om. 

5. Cyrus Eaton, 1960.

Nikita Hruščov (desno) rukuje se s Cyrusom Eatonom tijekom njegovog posjeta SSSR-u 1964.

TASS

Cyrus Eaton (1883.-1979.), američki poduzetnik rođen u Kanadi, obogatio se u industriji plina i čelika. Pedesetih godina prošlog stoljeća tražio je poslovne prilike u SSSR-u. Nekoliko je puta posjetio zemlju i sastao se s Nikitom Hruščovom. Kako bi kupio rudnik kroma iz Kazahstanskog SSR-a, Eaton je morao registrirati tvrtku u Kanadi jer na vrhuncu hladnog rata američkoj tvrtki nije bilo dopušteno trgovati sa SSSR-om.

Eaton je pokušao uspostaviti veze između SAD-a i SSSR-a te se zalagao za međusobno razoružanje. Također je sponzorirao Pugwashove konferencije o znanosti i svjetskim poslovima na koje su pozvana i tri sovjetska znanstvenika. Kao rezultat toga, Cyrus je 1960. dobio nagradu za mir. Nakon toga je pokušao ulagati u sovjetske projekte - izgradnju plinovoda preko Sibira i nekoliko nebodera u Moskvi, na primjer. Međutim, njegovi ambiciozni planovi nikada se nisu realizirali.

6. Rockwell Kent, 1967.

Rockwell Kent poklanja svoju sliku Savezu sovjetskih pisaca, 1967.

Jevgenij Kassin, Vladimir Savostjanov/TASS

Umjetnik Rockwell Kent (1882.-1971.) bio je pobornik socijalističke ideologije zbog koje su ga u SAD-u prezirali i progonili. Istodobno, u SSSR-u je upravo iz tog razloga postao vrlo popularan i povjerena mu je časna misija da bude na čelu Nacionalnog vijeća američko-sovjetskog prijateljstva (tu dužnost obnašao je od 1957. do 1971.).

Štoviše, realizam u slikarstvu, kojeg se Kent pridržavao, Amerikancima više nije bio zanimljiv, ali je uvelike bio u skladu sa službenom sovjetskom umjetničkom estetikom. U 1960-ima Kent je donirao mnoge svoje slike Sovjetima, a postao je i počasni član Sovjetske akademije umjetnosti. Godine 1967. Kent je nagrađen nagradom za mir, a dio dobivenog novca donirao je u dobrotvorne svrhe.

7. Linus Pauling, 1970.

Linus Pauling drži govor na Međunarodnom simpoziju "Perspektive bioorganske kemije i molekularne biologije" na Moskovskom državnom sveučilištu, 1978.

Vladimir Akimov/Sputnik

Prije nego što je dobio sovjetsku nagradu za mir, američki kemičar Linus Pauling (1901.-1994.) dobio je dvije Nobelove nagrade - za kemiju 1954. i za mir 1962. Pauling je širom svijeta poznat kao znanstvenik iznimno širokih interesa, od kvantne mehanike do molekularne biologije (smatra se jednim od utemeljitelja ove discipline). Bio je i aktivni popularizator i promicatelj znanosti, kao i međunarodne razmjene u znanosti.

Osim toga, Pauling je bio mirovni aktivist. Protivio se širenju nuklearnog oružja, dokazujući njegov negativan utjecaj na atmosferu i njegovu opasnost za buduće generacije. Upravo je ta borba za mir hvaljena i slavljena 1970. pod Brežnjevom, iako je 1950-ih SSSR kritizirao njegove "buržoaske" i "pseudoznanstvene" ideje o kemiji.

8. Angela Davis, 1979.

Angela Davis tijekom ceremonije dodjele Međunarodne Lenjinove nagrade u Moskovskom Kremlju, 1979.

Viktor Velikžanin, Boris Kavaškin/TASS

Angela Davis (r. 1944.) bila je nevjerojatno popularna u Sovjetskom Savezu. Kao afroamerička lijevo orijentirana aktivistica za ljudska prava i komunistkinja postala je idol mnogim sovjetskim građanima. Kada je uhićena i zatvorena 1970. godine, slogan "Sloboda za Angelu Davis!" proširio se diljem Sovjetskog Saveza, a sovjetska su joj djeca slala pisma u zatvor.

Davis na Crvenom trgu, 1972.

Černov/Sputnik

Nakon puštanja na slobodu, Davis je nekoliko puta odlazila u SSSR, sastajala se s obožavateljima, sudjelovala na sastancima sovjetskog ženskog pokreta i nastupala na Festivalu mladih. Prije nego što je dobila nagradu za mir 1979., odlikovana je medaljom u čast rođendana Vladimira Lenjina i titulom počasne doktorice Moskovskog sveučilišta 1972. godine.