Grad koji je stoljećima bio glavna luka Rusije

Rusiju danas zapljuskuje 13 mora, međutim, nije uvijek bilo tako. U 16. stoljeću zemlja je izlazila jedino na Arktički ocean i svim se snagama borila da se pozicionira na Baltiku. U takvim uvjetima obavljati tako neophodnu za razvoj države trgovinu sa Zapadnom Europom nije bilo lako.

Za vrijeme Livonskog rata 1581. godine švedska vojska zauzela je Narvu, jedinu veliku rusku luku na baltičkoj obali. Ivanu Četvrtom nije preostalo ništa drugo nego razvijati sjeverni pravac. Engleski trgovci u to doba već su prokrčili put prema ruskim naseljima na obali Bijelog mora, međutim manjih lokalnih pristaništa bilo je vrlo malo za učinkovitu trgovinu, a velika luka istinski neophodna. 

Car je 4. ožujka 1583. godine naredio da se pored Mihajlovsko-arhangelskog manastira koji se nalazio na ušću Sjeverne Dvine, 30 kilometara od Bijelog mora, podigne grad. Iduće godine ovdje je niklo utvrđenje Novi Holmogori, od 17. stoljeća poznato kao Arhangelsk. Francuski trgovac Jean Sauvage divio se umijeću gradnje drvene tvrđave, bez upotrebe čavala i klinova, samo uz pomoć sjekire, primjećujući da ni najvještiji stolar ništa bolje ne bi mogao napraviti.

Arhangelsk se brzo i nezadrživo razvijao, izgrađeno je veliko pomorsko pristanište, trgovački centri za strane trgovce, Gostinije dvori. Englezi, Nizozemci i drugi "Nijemci" donosili su vunene tkanine, pliš, čipku, vino, drago kamenje, barut i topove, odvozeći pšenicu, svinjetinu, slaninu, kune, smolu i drugu robu. Praktički cjelokupna ruska trgovina sa zapadnim zemljama odvijala se u to vrijeme preko ovog sjevernog grada.

Petar Veliki posjetio je Arhangelsk 1693. godine i bio pod snažnim dojmom onoga što je vidio. Veliki broj i raznolikost stranih brodova impresionirali su mladog cara. Po njegovom nalogu u gradu je osnovano Solombalsko brodogradilište u kojem je, između ostalog, stvarana ruska vojna i trgovačka flota. Na samom početku Sjevernog rata protiv Švedske, točnije 25. lipnja 1701. godine, neprijatelj je pokušao zauzeti grad, ali je bio poražen kod Novodvinske tvrđave koja je štitila prilaze gradu. Bila je to prva velika pobjeda ruske vojske u tom ratu. 

Na početku svoje vladavine Petar Veliki mnogo je uradio za razvoj Argangelska, ali i na kraju bio krivac za gašenje ovog centra ruske trgovine. Kada je u ratu postao primjetan odlučujući preokret u korist Rusije, car je svojim ukazima svjesno počeo preusmjeravati trgovininu iz Arhangelska u Sankt-Peterburg, osnovan 1703. godine. 1718. godine tek jedna trećina izvoza išla je preko sjeverne luke, a po okončanju borbenih djelovanja "grad na Nevi" držao je praktički svu trgovinu sa zapadnim državama u svojim rukama.

U vrijeme vladavine Katarine Druge Arhangelsk je već pravio probleme razvoju Sankt-Peterburga, a carica ukinula ograničenja koja je uveo Petar Veliki. Ipak, ranije stečene pozicije grad nije uspio povratiti i zaostajao je za prijestolnicom carstva, kao i Rigom i Revelom (Tallinnom). Drevna luka nastavila je gubiti pozicije osnivanjem na obali Barentsevog mora luke Murmansk koja se nije ledila. 

Ipak, kada su Prvi i drugi svjetski rat stvorili velike probleme za plovidbu Baltičkim i Crnim morem, Arhangelsk je postao prava slamka spasa. S ovog mjesta u luke zemalja saveznica otpremani su pšenica, drvo i druge sirovine, a u suprotnom je smjeru stizalo oružje i streljivo. Prvi saveznički arktički konvoj sa strateškim teretom "Derviš" stigao je 31. kolovoza 1941. godine upravo u Argangelsk. 

Arhangelsk već dugo nije glavna morska luka Rusije i više ne služi kao "sjeverna vrata" zemlje, prepustivši tu čast Murmansku. Ipak, u jednoj je sferi zadržao pozicije. Naime, kako u osamnaestom stoljeću, tako i u naše dane, grad igra važnu ulogu u organizaciji znanstveno-istraživačkih ekspedicija u proučavanju Arktika.