Jahte koje je posjedovala obitelj ruskog cara Nikolaja II.

Posljednjeg ruskog cara nazivaju jednim od najbogatijih ljudi u povijesti. Njegovo je bogatstvo procijenjeno na 250-300 milijardi američkih dolara po tečaju iz 2010. godine. Govoreći o "bankovnom računu" Romanovih, potrebno je uzeti u obzir mnoge čimbenike (tada nije sve bilo tako jednostavno), ali uzdržavanje carske obitelji zaista je koštalo državnu riznicu pozamašan iznos. Od 1894. do 1914. ona je imala najveću flotu jahti među svim monarsima na planetu. "Plutajuće palače" gradile su se na račun mornarice, ali su služile carskoj obitelji te su građene prema njezinu nalogu.

"Standard" 

Godine 1892. mornarica je naručila krstaricu iz danskog brodogradilišta, ali je ubrzo car Aleksandar III. naredio da se ona preuredi u jahtu. Brod je porinut pod novim carem Nikolajem II. pod za carsku flotilu tradicionalnim imenom "Standard" (prvi se "Standart" pojavio pod Petrom I., gotovo dva stoljeća ranije).

Ova jahta-krstarica za to je vrijeme bila ogromna: brod od 128 metara opsluživalo je gotovo 400 ljudi. "Standart" je bila najveća i najskuplja carska jahta, s carskim predvorjem, luksuznom blagovaonicom za službene posjete, odvojenim dnevnim boravkom, spavaćom sobom i kupaonicom za svaku kabinu. Unutarnje uređenje od dragocjenog drva nije bilo ništa manje bogato od interijera u palačama Romanovih: kristalni lusteri, kandelabri, baršunaste zavjese.

Sve je to, dakako, pogodovalo primanju visokih stranih gostiju - brod su posjetili sijamski kralj, njemački car i francuski predsjednik. No jahta se također koristila i za obiteljski odmor. Nikolaj II. i njegova obitelj voljeli su se od kraja lipnja do početka kolovoza opuštati na finskim skärima (niski otoci i zaobljene hridi - op. prev.), pri čemu su živjeli na jahti, a na obalu se spuštali samo da bi prošetali.

Ove su šetnje prestale s izbijanjem Prvog svjetskog rata - jahta se više nije koristila iz sigurnosnih razloga. Godine 1917. mornari su na carskoj jahti digli pobunu (kao i na mnogim drugim brodovima), a već se u travnju na njoj smjestio revolucionarni Centralni komitet Baltičke flote.

Sve kasnije metamorfoze broda više nisu imale veo nekadašnjeg elitizma. Pretvoren je u minopolagač i u tom je svojstvu jahta-krstarica sudjelovala u bitkama u Drugom svjetskom ratu te čak potopila njemačku podmornicu. Nakon rata brod je služio kao plutajuća vojarna, a od 1961. godine - kao meta za ispaljivanje projektila. Sredinom 1960-ih neslavno je rastavljen radi metala.

"Polarna zvijezda"

"Polarna zvijezda" pojavila se u carskoj obitelji prije "Standarda", 1888. godine, a po svojoj je konstrukciji bila i krstarica, s četiri topa kalibra 47 mm na palubi.

Ova je jahta-krstarica služila carskoj obitelji do 1914. tijekom posjeta glavnim gradovima europskih država, sudjelovala je na smotrama Baltičke flote i svečanim susretima. I premda je "Polarna zvijezda" bila skromnija od "Standarda", kako je pisao grof Aleksej Ignatijev, "njezina je suparnica blijedila pred njom" - pri čemu je mislio na jahtu engleske kraljice Aleksandre (tete Nikolaja II.). Na palubi "Polarne zvijezde" nalazila se crkva, pa čak i staja.

Ali ova se jahta najčešće mogla vidjeti ne na službenim susretima, nego u maloj luci Kopenhagena, kamo je na ovoj "tamnoplavoj ljepotici, obrubljenoj masivnim zlatnim konopom" svake godine putovala majka Nikolaja II., Marija Fjoodorovna. U Kopenhagenu je carska obitelj voljela odlaziti u šoping, a iako se do njega moglo za nekoliko dana doći vlakom, Marija Fjodorovna preferirala je jahtu.

Nakon revolucije, sudbina broda bila je gotovo ista kao i sudbina "Standarda". Isprva se na njoj nalazilo sjedište revolucionarnih mornara, a prije rata jahta je preuređena u podmorničku plutajuću bazu. Godine 1954. bivša jahta Romanovih pretvorena je u plutajuću vojarnu, a sedam godina kasnije u metu za raketna testiranja. Nakon jedne pomorske vježbe 1960-ih godina, poplavljena je.

"Svetlana"

Carevič Aleksej, brat Nikolaja II., također je imao svoju osobnu jahtu. Za prototip je odabrana francuska oklopna krstarica 2. klase "Catinat", pa su narudžbu za nju dobili francuski inženjeri. Brod pod nazivom "Svetlana" porinut je u vodu 1897. godine.

Budući da je brod prvenstveno bio namijenjen velikom vojvodi Alekseju Aleksandroviču, brod je imao luksuzne apartmane s finim drvenim ukrasima, mramorom, pozlatom i perzijskim tepisima. Portugalski kraljevski par promatrao je "Svetlanu" 45 minuta, ne skrivajući oduševljenje.

Osim što je "Svetlana" prevozila carsku dinastiju po svijetu ili je pratila kao oklopni minopolagač i straža, ona je uspjela sudjelovati u pravoj bitci. Budući da je bila krstarica, osim mekih sofa i porculana bila opremljena i oružjem, 1904. godine brod je uključen u Tihooceansku eskadrilu i poslan u rusko-japanski rat. Zadobivši pukotinu u bitci kod Tsushime, krstarica se pokušala skloniti na sigurno mjesto, ali je otkrivena te se našla pod japanskom vatrom. Ubijeno je gotovo 300 mornara. Posebno povjerenstvo za analizu bitke, stvoreno neposredno nakon rata, istaknulo je "veliku hrabrost i nesebičnost" posade "Svetlane". Za one koji su preživjeli ovo priznanje bilo je posebno vrijedno: prije bitke mornari Tihooceanske eskadrile nazivali su posadu "Svetlane" "služavkama", a njihov se brod smatrao plutajućim hotelom, a ne borbenom jedinicom.

Desetak manjih jahti

Popis carskih jahti tu ne završava. Gotovo svaki pripadnik carske obitelji imao je jahtu-krstaricu. Od 1906. godine jedna je od ovih jahti-krstarica pod nazivom "Almaz" igrala ulogu dvojnika. Punih šest godina sa "Standardom" je mijenjala mjesto na finskim skärima, budući da se po svojoj silueti gotovo nije razlikovala od njega. Oprez nije bio neutemeljen: suvremenici su tvrdili da su 1907. na ulazu u Kotkinski zaljev otkrili plutajuću minu, dok je jahta "Almaz" bila usidrena na mjestu "Standarda".

Osim ovih ogromnih jahti, Romanovi su u upotrebi imali desetak manjih jahti: "Carevna", "Aleksandrija", "Slavjanka", "Livadija" itd. One su služile za šetnje po već spomenutim skärima ili za nediplomatska putovanja u Europu.