Kako su izgledali sovjetski turistički posjeti inozemstvu?

Jakov Berliner/Sputnik
Za većinu sovjetskih građana turistički odlazak u inozemstvo bio je izuzetan događaj koji se događao jednom u životu. Ali oni koji su imali sreće otputovati izvan zemlje često su srljali ravno u nevolju.

Jeste li dovoljno pouzdani?

Turistička putovanja u inozemstvo prvi su put postala moguća u SSSR-u početkom 30-ih godina, kada je osnovana državna turistička organizacija "Sovtur" (Sovjetski turist). Međutim, s obzirom na to da se zemlja pod vlašću Josifa Staljina sve više izolirala od ostatka svijeta, "Sovtur" nije imao mnogo posla, ograničavajući se samo na pojedinačna putovanja.

Putovnica pjesnika Vladimira Majakovskog

"Otopljavanje" u vrijeme Hruščova, period kada su represije i cenzura u Sovjetskom Savezu počeli popuštati, donijelo je ukidanje ograničenja kada se radi o putovanjima u inozemstvo za sovjetske građane. Počevši od sredine 50-ih svaki je sovjetski građanin teoretski mogao putovati preko granice. Međutim, u praksi je za obične ljude stvar izgledala sasvim drugačije.

Kako bi dobio dozvolu za putovanje u inozemstvo, potencijalni kandidat morao je imati preporuku s posla koja je isticala njegove besprijekorne moralne kvalitete. Potencijali turist je, barem na papiru, morao biti predstavljen kao posvećeni komunist i skromna, ali politički aktivna ličnost.

Preporuku su zatim procjenjivale različite birokratske institucije Sovjetskog Saveza prije nego što bi konačno stigla na stol u Lubjanki, gdje je KGB trebao provjeriti kandidata.

"Postojao je poseban sustav različitih sastanaka na kojima je osoba morala potpisati obrazac u kojem obećava da neće otkrivati informacije o životu u SSSR-u, a također se morala upoznati s određenim pravilima. Osim toga, potencijalni turist prolazio je neku vrstu ispita. Na primjer, ako želi putovati u Istočnu Njemačku, morao je navesti ime predsjednika Njemačke komunističke partije", objasnio je povjesničar Igor Orlov u intervjuu.

U praksi je procedura dobivanja dozvole za putovanje u inozemstvo bila tako obimna i komplicirana da je otvarala prostor za proizvoljne odluke i korupciju. Oni koji su imali sreće dobiti dozvolu vlasti morali su zatim riješiti pitanje novca.

Cijene i gotovina

Premda su cijene varirale ovisno o destinaciji, većina je aranžmana za sovjetske turiste koštala najmanje 150 rubalja, što je bilo za 50-100 rubalja više od prosječne mjesečne plaće u SSSR-u 60-ih godina.

Geopolitička situacija igrala je ključnu ulogu kada se radilo o izboru destinacija za sovjetske turiste. Većina aranžmana sovjetske građane vodila je u Čehoslovačku, Istočnu Njemačku i Socijalističku Republiku Rumunjsku.

Bugarska

Sve veća popularnost Bugarske kao destinacije za odmor sovjetskih turista pretočena je u izreku: "Ljudi nisu ptice, Bugarska nije preko granice."

Kubanska revolucija omogućila je sovjetskim građanima i jednu egzotičniju destinaciju. Indija, iako nije bila saveznička zemlja i u hladnom se ratu držala neutralne pozicije, ipak je održavala dobre odnose sa Sovjetskim Savezom, pružajući još jednu privlačnu destinaciju za odmor. Tijekom 60-ih povremeno su organizirane i ture za Finsku, Italiju, Sjevernu Koreju, Japan, Alžir, Egipat, Tunis, pa čak i Meksiko.

Kuba

Međutim, što je destinacija bila egzotičnija, bila je i skuplja. Dok je putovanje u Bugarsku koštalo nekih 150 rubalja, tura kroz više zemalja Europe ili Afrike dostizala je čak 900 rubalja, odnosno pet mjesečnih primanja za sovjetskog građanina srednje klase.

Premda je kompanija ili tvornica u kojoj je turist zaposlen mogla pokriti dio troškova, ova je privilegija obično bila rezervirana za osobe s jakim vezama. Običan sovjetski građanin morao je dugo štedjeti kako bi sebi mogao priuštiti jedno takvo putovanje.

Također je postojalo ograničenje za lokalnu valutu koju sovjetski turist može kupiti prije polaska na put. Na primjer, oni malobrojni sovjetski građani koji su 1961. godine posjetili SAD mogli su kupiti samo 31,90 američkih dolara (ili 2,30 dolara po danu boravka u zemlji).

S obzirom na to da to nije bilo dovoljno da bi se nabavile stvari koje su u SSSR-u bile deficitarne, neki sovjetski turisti sa sobom su nosili fotoaparate ili boce votke s namjerom da ih u inozemstvu prodaju i tako osiguraju dodatna sredstva.

Striptiz i ljubavne avanture

Sovjetski su građani u inozemstvo uvijek odlazili u organiziranim grupama. Prije polaska birao se vođa grupe na temelju osobnog ugleda i pripadnosti partiji. Vođa putovanja bio je zadužen da prati ponašanje članova grupe, prijavi eventualne incidente i napiše konačan izvještaj po povratku u domovinu.

Osim toga, sovjetske turističke grupe često su pratili jedan ili dva agenta KGB-a, čiji je zadatak bio pobrinuti se da putovanje protekne bez problema i da ne baci sjenu na ugled i interese SSSR-a.

Ponekad su sovjetski turisti u inozemstvu nailazili na toliko iskušenja da im je bilo teško odolijeti im, unatoč svim pripremama.

"... bez moje dozvole kao vođe puta, u svoje slobodno vrijeme P. i H. zajedno su otišli u striptiz klub, premda su karte za striptiz jako skupe, od 35 do 50 dinara", navodi se u jednom izvještaju.

Striptiz klubovi, ilegalna trgovina, barovi, tuče pod utjecajem alkohola i drugo nepodobno ponašanje bili su neodvojivi dio sovjetskih putovanja u inozemstvo. Ponašanje koje je nailazilo na najveću osudu, međutim, bile su ljubavne avanture. Ovi su incidenti često izazivali skandal i uvijek bi se našli u finalnom izvještaju.

"Žene su činile 80% turističkih grupa u Bugarskoj. One bi stigle, upoznale tamošnje muškarce i nestajale tijekom čitave noći. Bio je to šok za vođe grupe, ako se djevojke ne bi vraćale u hotel nekoliko dana. A one bi kasnije objasnile da su čitavu noć provele 'sakupljajući školjke na plaži'. To je bilo tako učestalo da su vođe grupa djevojke zaključavale i postavljale stražu pred vratima, samo da bi spriječile da se djevojke noću nekud iskradu", kaže povjesničar Igor Orlov.

Putovanja u inozemstvo bila su s mukom stečena privilegija za većinu sovjetskih građana tijekom većeg dijela povijesti Sovjetskog Saveza. Tek 1991. godine, poslije raspada zemlje, Rusi su bili slobodni po svojoj volji putovati u inozemstvo.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće