Bilo je to 1974. godine u Moskvi, na aerodromu Vnukovo. Putnici su se ukrcavali u avion Il-18 koji je letio u grad Noriljsk (krajnji sjever Sovjetskog Saveza). Jedan je putnik pored aviona dugo i žučno raspravljao sa stjuardom dok je pored njega na povodcu stajao njemački ovčar.
Po svemu sudeći, razgovor se nije odvijao onako kako je očekivao putnik. Na kraju se on, vrlo neraspoložen, odmaknuo od stjuarda, prišao psu i skinuo ogrlicu. Njemački je ovčar pomislio da je pušten da prošeće pa je počeo veselo trčkarati po pisti.
Uopće nije primijetio da vlasnik ulazi u avion, da se stepenište sklanja, a vrata zatvaraju i avion se sprema poletjeti. Naposljetku se prenuo i pojurio za avionom koji je odlijetao, a zatim je ostao dugo gledati za njim dok Il-18 konačno nije nestao iza horizonta. Tako je počela priča koja je milijune sovjetskih građana dirnula duboko u srce.
Kasnije se ispostavilo da vlasnik nije imao veterinarske isprave za psa i jednostavno ga je ostavio na aerodromu. Naredne dvije godine taj je njemački ovčar živio na aerodromu Vnukovo.
Našao je mjestašce blizu parkinga za avione i svakog dana trčao na pistu. Zapamtio je oblik Il-18 pa je prilazio svakom avionu tog modela koji bi doletio na aerodrom, očekujući da će se upravo njime vratiti čovjek kojeg je pas volio najviše na svijetu.
Ubrzo su na vučjaka obratili pažnju piloti i radnici aerodroma. Najprije su ga pokušavali uhvatiti, ali nisu u tome uspjeli. Oprezni pas nikome nije smetao, pa ga je personal Vnukova ostavio na aerodromu i brinuo se o njemu, iako je to bilo kršenje svih mogućih pravila.
Ljudi su vučjaku ostavljali hranu, ali pas nikome nije prilazio. Pokušali su mu pogoditi ime, pa su isprobavali razne varijante. Pas je reagirao na imena Alma i Aljma, da bi na kraju izbor pao na ime Palma.
Palma na aerodromu Vnukovo
vk.com/dlia_duschiPalma je svakoga dana uporno dočekivala avione Il-18, ne obazirući se ni na snijeg ni na kišu. Netko iz tehničkog personala sjetio se scene rasprave između vlasnika i stjuarda blizu aviona, ali nije se mogao pronaći nikakav drugi detalj.
Na kraju se pilot Vjačeslav Valentej obratio redakciji lista "Komsomoljska pravda" i ispričao priču o čudesnom njemačkom ovčaru. "Da nije bilo Valenteja, nitko ne bi saznao za Palmu", sjećao se kasnije novinar i fotograf Jurij Rost.
Rost je otišao u Vnukovo osobno se upoznati s neobičnim psom. "Sada ga svi hranimo", ispričao mu radnik aerodroma: "On ni od koga ne uzima hranu iz ruke i ne dozvoljava nikome da mu priđe osim tehničaru Volodinu. S njim se na neki način slaže, ali ni s njim neće otići s aerodroma. Valjda se boji da će propustiti avion."
Palma na aerodromu Vnukovo
vk.com/dlia_duschiUbrzo se zatim u "Komsomolskoj pravdi" pojavila bilješka o Palmi pod nazivom "Dvije godine čekanja", gdje je vlasniku upućen poziv: "Možda će ovu bilješku pročitati čovjek koji je jednom stjecajem nesretnih okolnosti ostavio psa na aerodromu i odletio avionom ’Il-18’, vjerojatno misleći da ga je ljubimac već zaboravio. Neka taj čovjek odmah uzme odmor, nabavi novac i doputuje u Moskvu."
Priča o Palmi uzbudila je cijelu zemlju. U redakciju su pristizale tisuće pisama u kojima su ljudi izrazili želju da udome toliko vjernog i predanog psa.
Našao se i vlasnik psa. On je otišao na Sjever raditi. U pismu se opravdavao da su "naišli problemi, upetljao se u njih i zaboravio". On uopće nije iskazao želju da se vrati po psa. Nije čak spomenuo ni kako se nesretni vučjak zove, tako da je ime Palma zadržano.
Tražen je novi vlasnik za psa, i izbor je pao na Kijevljanku Veru Kotljarevsku, docenticu pedagoškog instituta i prapraunuku poznatog ukrajinskog pjesnika Ivana Kotljarevskog. Ona je temeljito pristupila pripitomljavanju bojažljivog njemačkog ovčara.
Uzela je mjesec dana odmora i nastanila se u Vnukovu. Svakodnevno je posjećivala psa i uskoro pridobila njegovo povjerenje.
Palma na aerodromu Vnukovo
vk.com/dlia_duschiNa kraju je Kotljarevskoj pošlo za rukom da Palmi kroz hranu ubaci uspavljujuće sredstvo. Sutradan je vučjak bio jako iznenađen kada se probudio u nepoznatom stanu u glavnom gradu Sovjetske Ukrajine.
Palma nije iskazala ni agresiju ni paniku. "Vrlo stabilan pas, s uravnoteženim živčanim sustavom, naviknut na čovjeka i život u stanu. Kod kuće je prišao kćeri dok je spavala, liznuo joj obraz i oprezno je ’gricnuo’ za uho", napisala je Kotljarevska u dnevniku. Pa ipak, njemački je ovčar sve vrijeme pokušavao pobjeći, tako da je Vera morala neprekidno držati zatvorenu terasu i prozore.
Tek nakon pola godine Palma se smirila i konačno prihvatila svoj novi dom i novu vlasnicu, kojoj je poklonila svu svoju ljubav i predanost.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu