Neobična sudbina ruske kćeri suosnivača kineske komunističke partije

"Odakle je ova Kineskinjica?“ – to je pitanje često postavljano Jelizaveti Kiškinoj tijekom 1930-ih na ulicama Moskve. Tada se djevojčica, naravno, nije ni pitala je li ona Kineskinja ili Ruskinja.

Majka iz Rusije, otac iz Kine

Li Lisan sa ženom i kćeri Inom.

Javna domena

Inina majka Jelizaveta rođena je u Saratovu, u spahijskoj obitelji. Njezin otac nije mogao podnijeti revoluciju 1917. godine i izvršio je samoubojstvo. Cijelog se života ona stidjela svoga porijekla i skrivala ga, jer je u Sovjetskom Savezu ono bilo izvor mnogih neugodnosti.

Inin otac Li Lisan potjecao je iz imućne kineske obitelji. Studirao je u Francuskoj, gdje se zadojio komunističkim idejama. Zbog organiziranja radničkog štrajka deportiran je u Kinu, gdje je odmah stupio i u tek osnovanu komunističku partiju. Aktivist Lisan otvarao odjeljenja partije širom Kine i ubrzo je praktički postao njezin lider.

Javna domena

Tijekom 1920-ih, poslije neuspješnog pokušaja podizanja revolucije, koju je on inicirao u nadi da će dobiti podršku Crvene armije, Lisan je je pozvan u Moskvu na "sud" Kominterne. Jedno je vrijeme proveo u zatvoru zbog pokušaja da uvuče SSSR u rat. Čudom je izbjegao represije, ali mu 15 godina nije dozvoljeno da napusti zemlju. Za to se vrijeme oženio Jelizavetom, a 1943. godine je dobio kćer Inu. Lisanu je 1946. dozvoljeno da se vrati u Kinu, a ubrzo se zatim preselila i obitelj.

Ruski način života u Kini

U pograničnom gradu Harbinu od države su na korištenje dobili kuću. Bila je vrlo skromna, ali je poslije komunalnog stana u Moskvi nova kuća u Ininim očima bila ogromna. Majka je pokušavala očuvati ruske običaje. Inu je dala u vrtić. Mao je 1949. pozvao Lisana na novu funkciju pa se obitelj preselila u Peking, gdje je imala veliku kuću s poslugom.

Zdesna nalijevo: Ina, Li Lisan, Jelizaveta Kiškina i njihova druga kći Ala

Javna domena

Ruska dijaspora u prijestolnici bila je malobrojna. Ina se brzo sprijateljila s drugom djecom iz mješovitih brakova. "Probali smo se zvati rusakiti, ali taj izraz nije zaživio. Kasnije smo smislili prikladniju riječ: kitarusi. I sve je došlo na svoje mjesto. Kineska kultura uglavnom je vrlo zatvorena, ovdje ne vole strance", citira Inu Aleksandar Arhangelski u novoj knjizi "Ruski hijeroglif. Životna priča Ine Li koju je ona sama ispričala" (Redakcija Jelene Šubine, AST, 2022).

Kada je trebala krenuti u deseti razred, Ina je s majkom na godinu dana došla u Moskvu tu završiti školu i dobiti sovjetsku diplomu i putovnicu. Majka joj je ponudila da ostane i upiše fakultet, no Ini se nije svidjela ideja da živi u "poststaljinskom" razdoblju 1950-ih, i opet u "komunalci".

Dvostruki život: Zahlađenje između Kine i SSSR-a

Javna domena

Mao i SSSR tijekom 1960-ih više nisu bili bliski. U Kini je počeo jačati autoritarni režim. Lisan je zapao u probleme zbog svojih veza sa Sovjetima i zbog ženine etničke pripadnosti. Ina se morala odreći sovjetske putovnice. Sada joj je ime bilo kinesko: Li Jinan.

Upisala je prevođenje na pekinškom sveučilištvu i učlanila se u Komsomol. Uvjeti života u studentskom domu bili su spartanski. Spavalo se na drvenim krevetima bez madraca. Ustajanje je bilo u 6 ujutro, na zvuk zvona, tjelesna kultura bila je obvezna po svakom vremenu, a u blagavaonicu se išlo u stroju. Ina je među studentima pokušavala biti primjerna komsomolka, ali je kod kuće živjela kao tipična predstavnica "zlatne mladeži", s plesom, glazbom i strancima koji su dolazili u goste. "Tako se počeo formirati moj dvostruki život."

Zatim je u Kini nastupila glad, uvedene su točkice za hranu i obroci, a kod kuće je Inina obitelj još uvijek imala osobnog kuhara.

Kina se spremala za potpuni prekid odnosa sa SSSR-om, počela je "kulturna revolucija". U komunističkoj partiji krenula su "raskrinkavanja" i čistke, pa se ni Ininom ocu nije dobro pisalo. Najprije je privremeno udaljen s radnog mjesta, a zatim je 1964. optužen za špijunažu u korist SSSR-a i bačen u zatvor. Prema službenoj verziji, u zatvoru je Li Lisan izvršio samoubojstvo uzevši veliku dozu sedativa, no Ina je uvjerena da mu je netko " pomogao" u tome.

Zatvor i rehabilitacija

Društvo rusko-kineskog prijateljstva

Ubrzo poslije očevog uhićenja i Ina se našla u zatvoru zajedno s mlađom sestrom i majkom. Dvije godine kasnije Mao je odlučio ukinuti kaznu djeci koja su zatvorena zbog roditeljskih "grijeha" i ih umjesto toga ih poslati na preodgoj, tj. na "tečajeve za proučavanje ideja Mao Zedonga". Ina nije imala nikakvih vijesti o roditeljima. Tek je poslije oslobođenja saznala da je otac odavno umro.

Poslana je u zabačeno selo na preodgoj. Danju je radila na rižinim poljima, uvečer posjećivala političku nastavu. Ubrzo su zatim u Kinu počeli pristizati stranci, pa je Ina kao prevoditeljica pozvana u Peking. Međutim, dobila je hepatitis i mjesec dana provela u bolnici, nakon čega kao "bivša zaražena" više nije angažirana kao prevoditeljica u politbirou, i čak joj je dodijeljena posebna soba. Tako je postala slobodna, a među "bivšim zaraženima" upoznala je svog budućeg muža i ubrzo rodila dijete.

Inina majka potpuno je rehabilitirana 1979. godine, poslije osam godina zatvora i progonstva koje je uslijedilo. Jelizaveta Kiškina, poznata u Kini pod imenom Li Sha, utemeljila je kinesku rusistiku i stekla zvanje profesorice ruskog jezika. (Napisala je autobiografsku knjigu "Iz Rusije u Kinu – put dug sto godina"). Ina je isposlovala i potpunu rehabilitaciju svoga oca.

U domovinu i nazad

Ina je posjetila SSSR 1984, prvi put nakon više od 20 godina. Dvadeset je mjeseci čekala putovnicu i vizu. Iz daleke joj se Kine činilo da se domovina brzo razvija, a kad je došla, shvatila je da je sve isto kao nekada – i način života, i razgovori, i interesi... Istina, ubrzo je nastupilo doba Gorbačova, perestrojke i novih bilateralnih odnosa s Kinom. Ina je u tom razdoblju kao rusistica pozivana na službena putovanja u SSSR.

AST, 2022.

Tada je već imala dva sina, obojica su išla u kinesku školu, ali je majka s njima razgovarala na ruskom. U Kini se poboljšao položaj Rusa (ili "Kitarusa", kako je Ina govorila u djetinjstvu). Oni su se sada mogli okupljati i prenositi na svoju djecu kulturu domovine. Ina je 1989. došla s djecom u Moskvu i ostala šest godina. Djeca su za to vrijeme išla u lokalnu školu. Ovdje je postupala obrnuto – kod kuće je razgovarala s njima na kineskom, da ga ne zaborave. Oba Inina sina završila su fakultete u Moskvi, a kasnije su se s majkom vratila u Kinu, jer Ini nije godila atmosfera u Rusiji tijekom 1990-ih.

Sada je Ina Li (Li Jinan) poznata kineskia rusistica, profesorica Pekinškog sveučilišta stranih jezika. Danas se ona izjašnjava kao Kineskinja s ruskim usmjerenjem. "Ranije su moje dvije etničke polovice bile u konfliktu. Hvala Bogu, sada sam pronašla nekakvu harmoniju. Ispostavilo se da mi baš odgovara sjedenje na dvije stolice, jer kad sam zatvorena u jednoj kulturi, počinjem se gušiti."